Sada je i službeno Hrvatski dom (Dom JNA) u Rumi postao vlasništvo Općine Ruma. Predsjednik te Općine Slađan Mančić i ravnatelj Republičke direkcije za imovinu Jovan Vorkapić uz prisustvo državnog tajnika u Ministarstvu obrane Bojana Jocića, potpisali su 26. prosinca ugovor o kupovini ovog objekta. Početna cijena objekta je bila 760.000 eura i ona je prema riječima predsjednika rumske općine prepolovljena na nešto više od 328.000 eura. Prvu ratu od osam milijuna dinara Općina je uplatila odmah, dok će ostatak biti isplaćen u četiri godišnje rate. Za prvu fazu adaptacije, konzervacije i restauracije objekta koja se planira na proljeće, osigurano je 30 milijuna dinara. Prema obećanjima čelnika lokalne samouprave, jednoj od najljepših građevina u Rumi, koja godinama stoji ruinirana će biti vraćen stari sjaj i ona će biti dom svih građana Rume.
Odgovor na pitanje po kom pravnom osnovu je odbijen zahtjev za restituciju HKPD-a Matija Gubec, koji smo uputili Agenciji za restituciju, do zaključenja našeg tjednika nismo dobili.
Dom svih hrvatskih udruga
Gradnja Hrvatskog doma u Rumi započeta je još 1907. godine, a završena 1912. na zemlji koju je za te namjene od vlastelinstva Pejačević kupio Hrvatski sokol – društvo za tjelovježbe. Sredstva su prikupljana dragovoljnim prilozima članova i prijatelja Sokola te uglednih Hrvata iz Rume, Golubinaca, Gospića i drugih gradova, ali i amortizacijom i mjeničnim zajmom kod Prve hrvatske štedionice u Zagrebu. Akciju gradnje vodio je Hrvatski sokol, koji je i uknjižen kao vlasnik zemljišta na kojem je izgrađen Hrvatski dom 10. listopada 1912. godine. Međutim, upis samog Hrvatskog doma u zemljišne knjige zbog izbijanja Prvog svjetskog rata izvršen je tek 1925. godine. Kao vlasnik Hrvatskog doma uknjižena je Kreditna hrvatska seljačka zadruga (ali pravo korištenja su imale i druge hrvatske udruge u Rumi: Hrvatska ratarska čitaonica, Hrvatski sokol i Hrvatsko pjevačko društvo Jedinstvo). Kreditna hrvatska seljačka zadruga je bila vlasnik doma sve do 1957. godine kada je dom dan na korištenje tadašnjem Tajništvu za narodnu obranu, jer je sama zadruga prestala postojati. Zaključkom Savjeta za društveni plan i financije NOO Ruma na sjednici od 15. srpnja 1957. godine, a na prijedlog Odjela za financije, predloženo je NOO-u Ruma da donese rješenje i istovremeno preda zgradu Hrvatskog doma kao neraspoređenog dijela imovine Kreditne hrvatske seljačke zadruge za potrebe Doma JNA, što je Narodni odbor općine iste godine i usvojio.
Slučaj kojeg ne poznaje Zakon
Rukovodeći se činjenicom da je jedini pravni sljednik hrvatskih udruga koje su dom svojedobno gradile, HKPD Matija Gubec iz Rume je 12. listopada 2006. godine podnijelo zahtjev za povrat Hrvatskoga doma Republičkoj direkciji za imovinu Republike Srbije u skladu sa Zakonom o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine.
„Dva puta smo podnosili zahtjev za restituciju: u vrijeme kada je prvi put promijenjen Zakon o restituciji i kada je donijet novi koji je obuhvatio mnogo širi raspon slučajeva. Tko god ga je čitao, mogao je vidjeti da je u preambuli jasno navedeno na koje slučajeve imovine se on odnosi, a i zakoni su striktno navedeni. Oba zahtjeva su nam bila odbijena. Uložili smo žalbu u čemu nam je pomogao bivši predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić. No, i ona je odbijena. Pokrenuli smo spor pred Upravnim sudom, ali smo i njega izgubili tako da više nema instance kojoj bi smo se mogli žaliti”, ističe tajnik rumske udruge Nikola Jurca, dodajući da je pitanje Hrvatskog doma bilo tema na više sastanaka državnog vrha Srbije i Hrvatske, o čemu su bili obaviješteni od bivšeg predsjednika HNV-a.
Dopisom za pomoć povrata Hrvatskoga doma obraćali su se i zastupnici Europskog parlamenta Marijani Petir, Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, a s problematikom Hrvatskoga doma na jednom sastanku s predstavnicima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, upoznali su i tadašnju predstojnicu ureda Dariu Krstičević.
Kako Jurca u razgovoru za naš tjednik navodi, jedini pravni osnov kojim su se rukovodili prilikom podnošenja zahtjeva za restituciju bio je taj što je Hrvatska seljačka kreditna zadruga na jednoj od svojih sjednica donijela odluku da u slučaju gašenja njenog vlasništva nad Hrvatskim domom, vlasništvo prelazi na ostale hrvatske udruge u Rumi.
„Razlog zbog kojih naš zahtjev nije usvojen, a što nam je ukazano i prilikom podnošenja prvog zahtjeva, jest što Zakonom o restituciji nisu uopće predviđeni slučajevi za vraćanje imovine kao što je ovaj naš. Zašto je Hrvatski dom oduzet od Hrvatske kreditne seljačke zadruge? Novi Zakon o zadrugama stupio je na snagu 1955. godine. U njemu je između ostalog predviđeno da sve tadašnje zadruge koje su postojale i radile, moraju u određenom roku uskladiti svoje osnivačke akte s novim državnim poretkom koji se tada stvarao. Iz nekog razloga, a koji je to razlog možemo samo nagađati, Hrvatska seljačka kreditna zadruga to nije uradila. Zakon je predviđao da u slučaju da se to ne uradi, sva imovina zadruga prelazi u vlasništvo države. To je nama i rečeno, ali smo i pored toga pokušali na sve moguće načine vratiti zgradu Hrvatskog doma u naše vlasništvo. No, nismo uspjeli.”
Obnova doma u interesu svih građana
Kako u daljnjem razgovoru Jurca navodi, i članovima udruge je u interesu kao i ostalim građanima Rume, da se velebni ruinirani objekt koji je spomenik kulture od povijesnog značaja, konačno obnovi i privede namjeni.
„Tko god je bio ili prolazio kroz Rumu, mogao je vidjeti da je objekt u jako lošem stanju. Godinama se ne koristi i propada, tako da je i nama u interesu, ako već ne možemo biti vlasnici, da se on restaurira i privede namjeni. Prema neslužbenim informacijama, objekt će biti za potrebe kulture. Mi nemamo ništa protiv toga, a s lokalnom samoupravom imamo sjajnu suradnju. Imamo svoje prostorije za rad i jedno smo od rijetkih Društava koje nema problem s tim. U ovom trenutku nemamo potrebu za novim objektom i u interesu nam je, kao i svim građanima Rume, da se zgrada Hrvatskog doma obnovi. Hoće li nekad ta zgrada biti vraćena nama kao nekom tko bi mogao biti pravni sljednik Hrvatske kreditne seljačke zadruge, to je već na razini odnosa i političkog dogovora između dvije države, što nam je više puta i neformalno rečeno. Hoće li do takvog dogovora doći, ne zavisi od nas”, zaključuje Jurca.
Inače, zgrada Hrvatskog doma, odnosno Doma JNA, jedna je od najreprezentativnijih građevina u Rumi koju mnogi nazivaju „rumski dragulj pomućenog sjaja”. Pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika kulture i od velikog je povijesnog i kulturnog značaja za Rumu. Dugi niz godina ovaj objekt je ruiniran. Nakon potpisivanja ugovora o kupovini ovog objekta, predstavnici lokalne vlasti su obećali da će mu ubrzo vratiti stari sjaj i da će on biti na ponos svim Rumljanima. Prema informacijama koje smo dobili iz Općine, o namjeni zgrade znat će se uskoro, ali je sigurno, kako su nam potvrdili, da će ona imati kulturni značaj za grad.
Lijepe uspomene
Starije generacije Rumljana za Hrvatski dom vezuju samo lijepe uspomene. U njemu su se održavale igranke, organizirale svirke, desile su se prve ljubavi, a postojao je, kako su nam i sami potvrdili, kodeks ponašanja i dress code.
„U Domu smo svirali za igranke, zatim za razna posela koja su organizirale žene iz Rume, zatim za proslave nove godine i druge svečanosti. Za ta vremena me vezuju samo lijepa sjećanja. U Hrvatski dom se nije moglo ući bez kravate. Morali smo biti kulturno odjeveni i lijepo se ponašati. Ali, provodi su bili nezaboravni. Sjećanja na te dane nikada neće izblijediti”, kaže Ivan Radoš.
„Najljepše igranke su bile u Hrvatskom domu. Postojala su stroga pravila ponašanja. U domu se nalazila velika dvorana s binom, koja je uvijek bila popunjena. Uglavnom su svirali rumski orkestri i zabavljali su nas kulturni djelatnici iz Rume. Svake subote su objavljivani plakati putem kojih su Rumljani pozivani na ples. U dvorištu je bila prelijepa ljetna bašča u kojoj su se okupljali mladi i uvijek je bila predivna atmosfera. Drago mi je što će Hrvatski dom biti obnovljen i što će se spriječiti njegovo daljnje propadanje, jer to nije u interesu nikome od nas”, kaže Marko Mijić.
Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)
