Na desetoj reviji tradicijske odjeće i izboru najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske, koja je ove godine održana u Tomislavgradu, među 21 djevojkom koja se borila za titulu najljepše, bila je i Slavica Živković iz Sota. Ova 24-godišnja djevojka, studentica Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, smjer defektologija, od malih nogu gaji ljubav prema očuvanju tradicije i nošnje. Tu ljubav usadili su joj najmiliji, prije svega baka koja joj je poklonila i izvezla dio nošnje, a potom i roditelji. Članica je HKD-a Šid od osnutka kroz čiji rad je s još većom ljubavlju nastavila njegovati svoje običaje i tradiciju.
U crkvu u nošnji
Još kao djevojčica Slavica je nestrpljivo čekala misu zahvalnicu kako bi obukla narodnu nošnju i otišla u crkvu.
„Običaj mise zahvalnice u Sotu prisutan je stoljećima. Tog dana žene nose u crkvu domaće kiflice u raznim oblicima, najčešće u obliku janjeta, a mi se oblačimo u narodnu nošnju. Kada sam kao dijete prvi put otišla na misu zahvalnicu, obukla sam skute (sašivene od starih šlingi), košuljicu i vezenku. Već sljedeće godine baka je sestri i meni sašila nošnju za tu priliku. Nedostajala mi je pregača i šal, koje smo ubrzo kupili i vezenku staru više od 50 godina. Ona je sada u mom vlasništvu više od 20 godina. Osim u Sot, obučena u narodnu nošnju, išla sam na misu zahvalnicu u Ljubu, gdje mi živi baka po majci", kaže naša sugovornica Slavica.
Vremenom je obogatila svoju kolekciju nošnje.
„Od naših starih, skupljala sam stare vunene i plišane marame (šalove), vezene skute, brenovani i vuneni prsluk, šarene zepe i kupila sam oglavlje i frizuru od umjetne kose. Imam puno toga starog, što sam dobila od žena koje su tu odjeću nosile dok su bile mlade. Sve su to dijelovi naše tradicijske sotske nošnje, koju s ponosom čuvam i nosim na razne manifestacije i natjecanja."
Natjecanja
Osim u Tomislavgradu, Slavica je sudjelovala i na drugim kulturnim događajima, kako onima na kojima je plesala i pjevala s članovima svoje udruge, tako i onima na kojima je predstavila svoju nošnju.
„Bila sam prva pratilja na manifestaciji Najljepša Hrvatica u narodnoj nošnji na Brodskom kolu u Slavonskom Brodu prije deset godina te druga pratilja na Đakovačkim vezovima prije devet godina. Također, sudjelovala sam na tradicionalnoj manifestaciji Sremski ručak čobanski u Bačincima gdje sam prije nekoliko godina osvojila titulu prve pratilje najljepše čobanice. Bilo je još nekoliko kulturnih događaja na kojima sam sudjelovala, gdje nisam osvojila nagrade, ali sam doživjela nezaboravna iskustva", navodi Slavica i kaže da osim što voli narodnu nošnju, voli plesati, pjevati i to rado i sa zadovoljstvom čini na probama i nastupima HKD-a Šid ali i na svetim misama gdje pjeva u crkvenom zboru.
Iz Tomislavgrada, kako kaže, nosi samo lijepe dojmove i uspomene.
„S oduševljenjem sam prihvatila poziv sudjelovanja ove godine na reviji tradicijske odeće i izboru najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske. Za tu sam priliku obukla sotsku nošnju: tri skute (dve šlingane), vunene čarape, svilenu suknju, šlingani oplećak, svilenu bluzu, vuneni prsluk, šticne (ručno pletene), srijemske opančiće, sonet s medaljonom i ogrlicom, a na glavi sam imala sotsku pletenicu koja je pričvršćena sa starom šnalom i drvenom iglom. U ruci sam držala obojčić, veoma stari koji potječe iz Gibarca. Što se tiče iskustva mogu reći da mi je bilo jako lijepo i zanimljivo. Upoznala sam nove ljude, djevojke koje imaju slična interesiranja kao i ja, koje kao i ja jako vole svoju tradiciju i narodnu nošnju. Osim vježbi, imale smo vremena i za druženja i odlaske na izlete na kojima smo upoznali prekrasne krajolike otoka. Posljednja večer ostavila je na mene najveći dojam. Tada smo skupa zapjevale pjesmu Nisam dugo pivala kroz selo. Tu pjesmu smo zajedno učile pjevati", navodi Slavica i dodaje da je za ovo iskustvo zahvalna Nadi Sudarević koja ju je pozvala i koja joj je svo vrijeme bila vodilja i fotograf na putovanju u Tomislavgrad.
Iako je još uvijek studentica i radi na Institutu u Srijemskoj Kamenici, Slavica kaže da uspijeva uskladiti obveze sa svojim hobijem, očuvanjem tradicije i kulture svoga kraja.
„Nije mi problem uskladiti obveze. Moja velika želja je da kad završim fakultet, naučim šlingati s bakom i naučim praviti pletene šticne. Danas to malo žena zna, osim starijih baka koje imaju želju svoje znanje prenijeti na mlade. Željela bih to naučiti i jednoga dana to svoje znanje prenijeti na mlađa pokoljenja, kako se ta tradicija ne bi prekinula. Također, želja mi je da svoju ljubav prema narodnoj nošnji prenesem na mlađe, da posjetim starija kućanstva i sakupim još neke dijelove stare nošnje, prepoznatljive za naše podneblje i sačuvam ih od propadanja. Nastavit ću njegovati tradiciju kroz folklor unutar naše udruge, kao i sudjelovanjem na svim manifestacijama na kojima budem imala priliku predstaviti svoju nošnju. To je moj plan za budućnost i nadam se da ću ustrajati u svim tim ciljevima jer imam veliku ljubav prema očuvanju naše bogate tradicije i uživam u svakom dijelu nošnje koji imam", kaže na kraju razgovora naša sugovornica iz Sota.
Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)
