Prije četvrt stoljeća, u sjeni najstarijeg zvonika u Subotičkoj biskupiji u Baču, a nakon prekida izlaska Bačkog klasja, svećenici hrvatskog govornog područja 19. rujna 1994. godine donijeli su odluku o osnutku novoga lista, koji je na prijedlog vlč. Marka Vukova dobio ime Zvonik.
Zvonik je kroz proteklih 25 godina bio više od onoga što se na osnivačkoj skupštini mislilo. S obzirom na to da je bio jedini katolički list, a u to vrijeme i jedini na hrvatskom jeziku, mnogi su ga  okarakterizirali kao čuvara pisane hrvatske riječi, identiteta i vjere na ovim prostorima, osobito u njegovim počecima kada je u Srbiji bilo gotovo nemoguće doći do vjerskog tiska.

S prvim brojevima i prvi problemi

Prvi izdavač Zvonika bio je župni ured crkve sv. Roka u Subotici, a od 2013. godine izdavač je Katoličko društvo Ivan Antunović. Uloga prvoga glavnog i odgovornog urednika povjerena je mons. dr. Andriji Anišiću, koji je ovu funkciju obnašao sve do 150. broja. Slobodno možemo reći kako su upravo ti prvi brojevi bili rađeni na nama danas nezamisliv način, ali je u njih utkana ljubav i želja za uspjehom. Za svih ovih 25 godina izlaženja Zvonik nikada nije imao uposlenu osobu, a financijski problemi bili su redovita pratnja prvih brojeva ovoga mjesečnika. 
„Nismo imali riješene financije nego je planirano kako će se Zvonik financirati od prodaje, ali to se nije pokazalo dobrim. Bogu hvala, uvijek smo imali dobročinitelje i veliko razumijevanje tiskare, koji su često bili strpljivi i čekali da im sve isplatimo”, kaže mons. Anišić i pojašnjava kako do stotog broja nije isplaćen niti jedan honorar. 
Prvi Zvonici, po riječima mons. Anišića „rađali” su se u obitelji Ervina i Katarine Čeliković, danima i noćima, u njihovom obiteljskom domu, te ne samo da su bili tehnički urednik i lektorica i korektorica nego često i urednici, novinari, dopisnici... 
„Uvijek smo gledali da sadržaj Zvonika bude šarolik, svima prijemčiv, a bio je i svojevrsni katekizam Katoličke Crkve. Nudili smo čitateljima zdrav katolički sadržaj, te smo ga zato i zvali formativno-informativni list. Zaista je danas nezamislivo kako smo radili, nismo niti imali računalo. Kad pogledam prve brojeve, fotografije su gotovo crne, ali tada je to bilo jedino. Zato često kažem da je Zvonik danas puno ljepši i bolje tehnički opremljen. Tada nije postojao niti internet, dopisnici su telefonski javljali osnovne podatke, a mi smo priređivali tekstove, ili su tekstove slali poštom i preko župnika”, prisjeća se mons. Anišić i dodaje da je u prvih 50 brojeva Zvonika bilo 300 različitih imena koji su pisali za ovaj list.   
Prvi brojevi su tiskani u tiskari Globus, a od 75. broja Zvonik se tiska u Printexu. Prvi broj je izišao na svega 16 stranica, a danas ima 52. Zanimljiv je podatak da su prvi brojevi Zvonika, po riječima mons. Anišića, imali tiraž od 2.000 pa 2.500 primjeraka, a u nekim momentima i do 3.000. Danas, za što su sigurno doprinijeli elektronički mediji, Zvonikov tiraž je 800 primjeraka. 
„Nisu postojali elektronički mediji i ljudi su imali „samo” Zvonik. Puno više je truda trebalo nego danas. Zvonik je imao i novinarske radionice, brojne promocije po župama, te nagradne igre za djecu... Na taj način smo se približili čitateljima.”  
Za svoj rad i doprinos Zvonik je 2003. godine dobio nagradu Pro urbe, koju dodjeljuje Skupština grada Subotica. Svi brojevi Zvonika do konca 2016. godine su digitalizirani u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata i postavljeni na internetski portal ove institucije.

Smjene urednika 

Neki suradnici su ostali u Zvoniku od samoga početka, a značajnije promjene uredništva dogodile su se i s prvom promjenom urednika. Nakon 150. broja za glavnog urednika je imenovan preč. mr. Mirko Štefković koji je ovu funkciju obnašao od 2007. do 2011. godine, a od tada pa do 2016., na mjestu urednika je bio vlč. Dragan Muharem, kada je za urednika izabran vlč. Siniša Tumbas Loketić koji je ovu funkciju obnašao do 2018. godine. Tada mjesto glavnog i odgovornog urednika preuzima vlč. Vinko Cvijin, koji je urednik i danas. U razgovoru s njim saznali smo da je financijsko stanje u Zvoniku stabilno, da je mreža dopisnika razrađena, no da uvijek ima posla. 
„Biti glavnim urednikom nije lako, ali je izazovno iz mjeseca u mjesec. S obzirom na to da izvještavamo s događaja na prostorima naše biskupije, pa i šire, uvijek se oslanjamo na dopisnike po župnim zajednicama. To je široka lepeza dopisnika s kojima redovito komuniciramo”, kaže Cvijin i dodaje kako se u Zvoniku prati, osim događaja, i liturgijsko vrijeme kroz godinu, a list je zadržao prvobitni cilj, a to je formativno-informativni pristup. 
„Naš list se s ponosom diči bogatom sadržajnom baštinom, no nije to njegova najveća vrijednost, nego zajedništvo svih onih koji su svoje srce ostavili na papiru i koji su nas od srca darovali onim čime su raspolagali da bi Zvonik postojao i opstao”, kazao je Cvijin. 

Proslava jubileja 

Povodom 25 godina postojanja i 300 brojeva Zvonika u nedjelju, 17. studenoga 2019. godine, svečanom svetom misom u crkvi sv. Roka u Subotici okupljeni svećenici i vjernici zahvalili su Bogu za proteklih četvrt stoljeća Zvonika. Misno slavlje predvodio je subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes a prigodnu propovijed je održao urednik Zvonika, župnik iz Vajske i Bođana vlč. Vinko Cvijin. Nakon misnoga, slavlje je nastavljeno na svečanoj akademiji u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, na kojoj su nazočili bivši urednici, članovi uredništva, dopisnici, suradnici i čitatelji. Među njima i konzul generalnog konzulata R. Hrvatske u Subotici Mihael Tomšić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić i glavni urednik Hrvatske katoličke mreže Siniša Kovačić. 
Nakon uvodnih riječi pročitani su pozdravi onih koji nisu mogli nazočiti: predsjednika HBK-a i zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića, direktora Uprave za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama Vlade Srbije dr. Mileta Radojevića i pozdrav državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonka Milasa. 
O samom nastanku Zvonika govorio je mons. dr. Andrija Anišić, dok je na temu Kome, kako i gdje su zvonila zvona Zvonika govorio dopisnik Marko Tucakov, koji je okupljene podsjetio na zadaću crkvenoga tiska koju Zvonik redovito ispunjava. 
„Te se odgovorne zadaće prihvatio naš Zvonik i ispunjava ju, kao najdugovječnija katolička tiskovina na hrvatskom jeziku u ovoj državi, već četvrt stoljeća. Iako Zvonik nije bio isključivo obiteljska tiskovina, neraskidivo je bio vezan uz obitelj horizontalno – kroz gotovo sve rubrike. Zvonik je bio i ostao na pravom putu, jer je on velika čitalačka obitelj, koja, kao i svaka druga, ima niz poteškoća u življenju obiteljskog života, ali se drži skupa. Zvonik nije htio objavljivati tekstove koji se brzo zaborave. Zato je toliko privlačno iznova otvarati Zvonik, čuvati ga, pokazivati ga onima koji ga nisu imali prilike vidjeti”, kazao je između ostaloga Tucakov. 
Na temu Potencijali katoličkih medija – Hrvatska katolička mreža govorio je glavni uredni HKM-a Siniša Kovačić. Na samom kraju nazočnima se obratio i glavni urednik vlč. Cvijin, te je nekadašnjim urednicima, institucijama i pojedincima, kao i medijima koji su kroz ove godine bili potpora Zvoniku uručio zahvalnice.
Svečanosti na akademiji pridonio je i zbor Collegium musicum catholicum pod ravnanjem mo. Miroslava Stantića, a izvođene su skladbe Albe Vidakovića. 

Rekli su o Zvoniku

»Svi katolički mediji, a evo i Zvonik već 25 godina, su čuvari hrvatske riječi, kulture i hrvatskog identiteta. S obzirom na to da smo ušli u eru digitalizacije, zaista je važno prihvatiti novu tehnologiju i što više biti prisutan i proizvoditi medijski sadržaj. To nam jamči da ćemo naše informacije uspjeti plasirati većem broju zainteresirane javnosti i da ćemo moći povećati dosege naših objava, da ipak naše priče, naš trud i želja za evangelizacijom neće ostati na mikro razini, nego ćemo dobiti na snazi i potencijalu«, kaže za naš list urednik HKM-a Siniša Kovačić, te dodaje: „Ono što bih htio istaknuti jest da su katolički mediji oaze ispravnog novinarstva. Lišeni hipersenzacionalizma, tabloidizacije i površnosti. Ljudi su željni takvih sadržaja i to nam treba biti svima poticaj i svjetionik”. 
„Zvonik čitamo od njegovog prvog broja i svaki broj se čeka s užitkom, a čitamo ga od prve do posljednje stranice. Urednici su se uvijek trudili naći dobre dopisnike. Po meni je Zvonik vodilja moralnih vrijednosti za nas katolike i potreba vjerskog tiska u obiteljima”, kaže Josip Kopilović. 
„Od samih početaka sam bila uključena u distribuciju Zvonika po Đurđinu, kao i među Mladeži DSHV-a, s obzirom na to da sam radila tamo. Uvijek je bio prisutan u našem domu, a od kako sam se udala, Zvonik je mjesečnik koji se redovito kupuje i čita. To je postao ritual u našoj obitelji, čitanje tiskanih medija kao što su Zvonik i Hrvatska riječ. U Zvoniku svatko može naći nešto za sebe, djeca pročitaju stranicu za sebe, kao i za mlade, suprug najviše čita nešto o povijesti, a ja osobno najviše volim svjedočenje neke obitelji, psihološke strane, razmatranja...”, kaže Marija Mandić.
Zvonik izlazi posljednje nedjelje u mjesecu i može se nabaviti u svim župnim zajednicama, a u pripremi je jubilarni, 300. broj, koji će izaći uoći adventa, 1. prosinca. 

Izvor: Hrvatska riječ ( Ž. V. )