Franjo Štefanović (1879. – 1924.), petrovaradinski skladatelj, vjerojatno nije znao da sklada prvu operu na svijetu u kojoj će glumiti djeca kada je započinjao skladati jedno od svojih najpoznatijih djela. Rođen u poznatoj i velikoj petrovaradinskoj obitelji u ovom mjestu, u današnjoj Reljkovićevoj 18, cijenjeni učitelj i potonji upravitelj petrovaradinske škole, veliki je dio svojega otvorenog duha i svojeg glazbenog i pedagoškoga znanja posvetio djeci, u kojima je tražio i nalazio nadahnuće, posebice kada su znali odgovarati na njegove zahtjeve u stalnom uvježbavanju dječje glazbe koju je skladao i s njima izvodio.
Njegov vrlo kratak život, koga je zaustavila tuberkuloza, i njegov trag u glazbenoj kulturi grada Petrovaradina u velikoj su nerazmjeri: tijekom života puno je kompozicija skladao, a još više toga uništio odmah nakon čina njihova stvaranja. Kulminacija njegova rada, kako se o posljednjem periodu njegova života izjasnio plodni petrovaradinski glazbeni pedagog Đuro Rajković (1937. – 2012.), započeta je 1918., kada je započeo skladanje dječje opere U vilinoj gori, a nakon nje još tri djela: opere Šumska kraljica (1919.) i Na Orlovgradu (1920.), te alegorije u dvije slike Seoba Slavena (1921).
Rajković navodi da je Šumska kraljica Štefanovićevo najomiljenije dječje glazbeno-scensko djelo. Prvo izdanje ove opere tiskao je Štefanović 1922. godine u Novom Sadu, dok je 1972. tiskano drugo u glazbenom časopisu za djecu i omladinu Cvrčak. Opširan predgovor ovom izdanju napisao je zagrebački muzikolog Josip Andreis, a izdanje su dobile na dar sve osnovne škole u Vojvodini. Koliko je poznato, Šumska kraljica bila je izvođena u Petrovaradinu, Novom Sadu, Vukovaru, Đurđenovcu, Zagrebu, Križevcima, Veloj Luci, Splitu, Bečeju, Golubincima, Pančevu, Staroj Pazovi, Zemunu, Novom Kneževcu, Sivcu, Vrbasu i Beški.
Praizvedba Šumske kraljice bila je 1921. godine. Prvo izvođenje nakon II. svjetskog rata bilo je ponovno na ishodištu Štefanovićeva glazbenoga nadahnuća, u Petrovaradinu. Kako za naš list svjedoči gospođa Mira Bačić-Vuković, Petrovaradinka, upravo je ona, kao osnovnoškolka tumačila lik Šumske kraljice. Gospođa Bačić-Vuković (1941.) osmoljetku Vladimir Nazor završila je u Petrovaradinu.
„Sjećam se priprema za izvođenje ove opere, koje su uslijedile 1952. godine. U to sam vrijeme bila članicom školskoga zbora, a profesorica Ružica Nemeš, koja je zbor vodila, izabrala je nas nekoliko koji smo uvježbavali uloge, a meni je pripala ta čast da igram baš glavnoga lika. Đurđica Etl je tumačila Dobru vilu, a Mile Brkić je bio Patuljak. Izvedbu smo vježbali u školi uz klavirsku pratnju profesorice Nemeš, te uz asistenciju glazbenoga pedagoga iz Novog Sada Vojislava Kereševića. Priredba je, konačno, bila izvedena u velikoj dvorani tadašnjega Partizana u Petrovaradinu. Sjećam se da je dvorana nama, s pozornice, bila užasno velika. Najstrašnije mi je bilo kada sam vidjela da je publika počela zauzimati mjesta. Imala sam tremu prije početka, no ne tijekom izvođenja“, prisjeća se Bačić-Vuković.
Sa zahvalnošću se prisjeća profesorice Nemeš, još jedne od plejade petrovaradinskih učenih ljudi, glazbeno vrlo obrazovane, koja je predavala i mnoge druge predmete, te poznavala obitelj Franje Štefanovića.
Svjesni više puta ponovljene činjenice da je kvaliteta i kvantiteta Štefanovićeva glazbenog opusa u nerazmjeru sa znanjem o njemu u dječjoj glazbeno-pedagoškoj praksi i izvođenju, u želji da uspomena na njega bude oživljena i da traje, članovi Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Jelačić animirali su Osnovnu glazbenu školu Isidor Bajić iz Novoga Sada. Polaznici ove škole, pod ravnanjem profesorice Ane Kovačić, od 15. ožujka 2015. redovito izvode ovu operu gdje god se za to ukaže prilika. Od toga dana ona je izvedena u Novom Sadu, Subotici, Šidu, Osijeku, Zagrebu, Beogradu, a ove godine bit će izvedena i u Staparu. Publiku redovito čine djeca, kojoj se na ovaj način daje izvanredna mogućnost da uživaju u „bajkovitom Štefanovićevu svijetu, punom čarolije, vila i patuljaka, u kojem se dobro uvijek dobrim vraća“, kako je to jednom prilikom istaknula profesorica Kovačić.
Izvor: Hrvatska riječ (Marko Tucakov)
