Otac Mato Miloš podsjetio je da je 1985. godine počeo postupak za proglašenje blaženim i svetim oca Gerada Tome Stantića, a otac Ante Stantić je od generalne kurije i generalnog postulatora za svete u Rimu imenovan za jednog od dva vicepostulatora. „Podijelili smo se tako da je otac Ante Stantić radio na spisima, a ja sam, tako da kažem, bio terenac. Tako je otac Ante od 1985. godine do svoje smrti sakupio 20 debelih tomova pisane riječi oca Gerarda na hrvatskoj ikavici, latinskom, mađarskom i njemačkom jeziku. Otac Ante je sve to sakupio, a potom prepisivao i slagao tematski. Danas imamo tih 20 tomova poredanih po temama – Isus Krist, Presveto Trojsto, euharistija, duhovnost, Marija, sveci...
Osim toga, otac Ante Stantić je godinama surađivao u Zvoniku, katoličkom časopisu, i objavljivao je teme sluge Božjega oca Gerarda. Katarina i Ervin Čeliković napravili su izbor iz tih 20 tomova za ovu knjigu od 360 stranica. Htjeli smo da se vidi da otac Gerard nije bio samo pisac nekih pobožnih tekstova već čovjek koji je živio mistični život. Ono što je kroz svetu misu, kroz meditaciju i kontemplaciju doživljavao to je stavljao na papir i to je nama ostavljeno kao oporuka i pouka kako živjeti svoju crkvenost. Otac Ante bio je pionir, zaorao je tu prvu brazdu i nama omogućio daljnji rad“, kazao je otac Mato Miloš.
Sluga Božji
Ono što sada treba uraditi je napisati dokumentarni život oca Gerarda. A taj dokumentirani životopis koristit će se za preispitivanje njegovih herojskih kreposti.
„Otac Gerard je sada sluga Božji, a sljedeće je proglašenje časnim slugom Božjim. Časni sluga Božji znači da su utvrđene njegove kreposti i da se njegova slika, njegov kip, može staviti pored oltara. Može se za vrijeme mise ta slika i okaditi. U međuvremenu ja sam kongregaciji predao sedam slučajeva kvazi čuda po zagovoru oca Gerarda. Rekli su mi da su se ta čuda dogodila zbog uporabe lijekova, ali ima jedan slučaj koji se nije mogao dogoditi pod utjecajem nikakvih lijekova“, kazao je otac Mato Miloš i pojasnio da je riječ o jednom nerođenom djetetu kome je detektiran tumor.
Obitelj je organizirala molitve po zagovoru oca Gerarda. U osmom mjesecu trudnoće ostao je samo ožiljak tog velikog tumora. Nastavili su moliti i kada je dijete kasnije snimljeno više nije bilo ni ožiljka. „Sveca valja izmoliti. Imamo toliko problema u obiteljima. Što nam preostaje? Jednostavno ići na grob oca Gerarda i moliti. On ne samo da je bio čovjek meditacije, već je to htio prenijeti na naš živalj koji se uglavnom bavio poljoprivredom. Zato u njegovim propovijedima dominiraju primjeri iz poljoprivrede, da pokaže kako svako sjeme, s ljubavlju bačeno u zemlju, raste po Božjoj volji. Na sprovodu oca Gerada 24. lipnja 1956. bilo je 10.000 ljudi, što znači da je bio prihvaćen među somborskim narodom, a evo sada i u cijeloj našoj biskupiji. Molite, i zazivajte ga i ako dobijete milost i čudo javite se“, kazao je otac Mato Miloš.
Mali čovjek u službi malih ljudi
Msgr. Stjepan Beretić podsjetio je da su se propovijedi oca Gerada prepričavale, bile su to propovijedi jednostavnog, iskrenog čovjeka.
„Tko ne pročita ovu knjigu neće moći doživjeti tu malenost oca Gerarda, a najveći adut u duhovnom životu oca Gerarda bila je ta malenost. Biti mali čovjek. A biti ispovjednik u jednom gradu 50 godina, podizati, hrabriti i tješiti to može samo mali čovjek, koji je tako mali da iz njega Bog govori. Tko bude čitao ovu knjigu na svakoj stranici vidjet će što znači biti mali čovjek. Ovo je jedna himna poniznosti. Otac Gerard je čovjek koji je i u najtežim, pa i ratnim, situacijama uvijek bio na strani naroda. Nakon Prvog svjetskog rata, kada je formirana Kraljevina Jugoslavija, iz karmelske crkve htjeli su izbaciti svetog Stipana kralja, jer je mađarski svetac. Da nije bilo sluge Božjeg oca Gerarda to bi i napravili, ali on je znao obraniti katoličkog sveca u jednoj državi koja nije bila sklona katolicima“, kazao je msgr. Stjepan Beretić.
Promociju knjige o ocu Gerardu Tomi Stantiću organizirali su KD Ivan Antunović iz Subotice i HKUD Vladimir Nazor iz Sombora. Promocija je organizirana kao uvod u proslavu 83. Dužionice.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
