Mirisi su se širili Petrovaradinom u subotu, 19. svibnja. Oni proljetni, koji vladaju Molinarijevim parkom, pomiješali su se s mirisima koji su dopirali iz obližnjeg dvorišta Dobrovoljnog vatrogasnog društva Petrovaradin, najstarije ovakve udruge u Vojvodini. Duh starog Petrovaradina obogaćen je okusima koji su, makar na jedan dan, imali za zadatak da ovdašnju hrvatsku zajednicu pokušaju definirati i njezine vrijednosti promicati na do sada zapostavljen način – putem bogatstva kulinarske tradicije.

Naznake da to može biti izazovan zadatak bile su vidljive još tijekom pripreme projekta „CROz kuhinje Vojvodine“ koji je ove godine prvi put realiziran, a koji je definiralo HKPD Jelačić. Najveća hrvatska udruga na području Novog Sada, naime, želi, u godini kada obilježava petnaestogodišnjicu svojeg postojanja, demonstrirati da čuvanje baštine nikako ne smije zaobići ni kulturu hrane vojvođanskih Hrvata, tako brižljivo njegovanu i isto toliko slabo poznatu.
HKPD Jelačić, kako je to naglasio njegov predsjednik Petar Pifat, odlučio je to učiniti predstavljanjem različitosti unutar kulinarskih performansi pojedinih krajeva u kojima naš narod živi. U tu svrhu, a kako bi svjedočili zajedništvo hrvatskog naroda u Vojvodini, organizatori su u goste pozvali tim HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice, koji je bio predvođen Lazarom Cvijinom i Denisom Lipozenčićem, kao i dvije domaće ekipe: jednu koja je predstavljala kuhinju Slavonije, i jednu koja se potrudila otpuhati prašinu sa stranica najstarijih petrovaradinskih „kuharica“. Pravila maloga natjecanja koje je upriličeno bila su jednostavna: svaka ekipa spremala je jedno slatko i jedno slano jelo, a posjetitelji su ih mogli kušati i ocijeniti tako što su u glasačku kutiju ubacili odsječak vaučera ekipe koja je, po njima, pripremila najbolje jelo.

Tarana, čobanac, granadirmarš...

Pokazalo se da to nije bio lak zadatak. „Slavonska“ ekipa Petrovaradinaca spremala je čobanac, njoke i kupus salatu, subotička momčad taranu i salčiće, a „autohtone“ Petrovaradinke su spremale granadirmarš, tijesto s kupusom i čipkane krofne. Očekivanja svake od ekipa bila su neskromno velika, posebice kada se vidjelo da će količine hrane koje su pripremljene jedva dostajati. Ova manifestacija, naime, privukla je više od 250 sudionika. Kuharica petrovaradinskog štanda Melita Ivanić, na naše pitanje što se to nekada kuhalo, a što se danas kuha u Petrovaradinu, kaže:
„Jela koja mi pripremamo još uvijek se kuhaju, iako je riječ o starinskim receptima. Tajna je u okusu. Riječ je o jednostavnim receptima, koji mogu biti zakuska, ali i glavno jelo. Najvažnije, još uvijek ima baka koje sve ove recepte redovito pripremaju“, objasnila nam je gđa Melita, podviknuvši nestrpljivim posjetiteljima „da još uvijek nije za probu“.
Lazar Cvijin, predsjednik HKC-a Bunjevačko kolo, ističe veliki potencijal manifestacija u kojima bi se prezentirala tradicionalna kuhinja vojvođanskih Hrvata.
„Hrana se prezentira i u drugim manifestacijama. Uskoro će naše Takmičenje risara, gdje se tarana sprema u petnaestak kotlova. To je naše tradicionalno ilo. Iako nije posebno bogato, ima svoju povijest i od nekada proste hrane dobio je složeniju notu i okuse. Smatram da ima puno prostora za njegovanje različitosti u kuhinji ovdašnjih Hrvata“, kaže Cvijin.
Na naše pitanje o mogućoj komercijalnoj proizvodnji tradicionalnih bunjevačkih jela, Cvijin ističe njihov način pripreme.
„Jela koja su jako popularna jako se lako nauče. Tarana ima poseban način proizvodnje. Tijesto tog imena koje kupujemo nije ni blizu onoga što su naši stari spremali. Taj stari način spremanja bi bilo zanimljivo sačuvati. Mislim da još jedna generacija, malo starija od naše, zna kako se tijesto za taranu zaista sprema, ali je vrlo vrijedno razmišljati o radionicama u kojima bi je naučile i mlađe kućanice“, kaže on.
Sastojke čobanca, slavonskoga branda, otkrio je bez ustručavanja Mirko Turšič, koji je sa sinom pripremao ovo jelo.

Troboj kuhačama

Manifestacija, naravno, nije mogla ni bez vina. Vinski štand prezentirao je proizvode vinarije Probus iz Srijemskih Karlovaca, a preporuke za „zaliti“ jela koja su se kuhala davao je Mario Ratković. I đaci s nedavno pokrenute kreativne radionice Petrovaradionice su imali svoj štand, na kojem su, uz pomoć profesorice Tatjane Štimac koja ih vodi, mlade likovnjakinje Anja Berus i Tajna Stojković predstavile svoje proizvode (kada su već bili gotovo prodati): magnete, velike i male razglednice i satove s poznatim petrovaradinskim motivima. Velike tajne sitnih kolača predstavili su Nadica i Darko Ursić, koji su recepte za njih pronašli u staroj zbirci Ursićeve bake iz Petrovaradina, i koji su na zakusku pozvali petrovaradioničare. Klasična nadopuna bogatom jelu bila je glazba, i to u oba petrovaradinska pojavna oblika: domaćem (sastav Jelačićeva tamburaška mornarica) i primorskom (Klapa Jelačić s odličnim instrumentalistom i solistom Dinom Dudvarskim). Sudeći prema raspoloženju, čini se da su uspjele animirati brojne glasače, koji su u ogromnom broju glasovali, nije teško pogoditi – za domaći tim! Povjerenstvo u sastavu Marina Karavanić, Tajna Stojković i Anja Berus je tvrdilo da je bilo nepristrasno u brojanju glasova…
Natjecanje svakako nije bilo glavni cilj ovog događaja. Ono što jeste bio glavni cilj svakako je postignuto – započelo je razmišljanje na koji način otvoriti vrata šokačke, bunjevačke, srijemske, dalmatinske, hercegovačke... kuhinje Hrvata u Vojvodini tako da svi mogu vidjeti i kušati što se u njoj sprema. Da je to cilj vrijedan truda potvrdili su Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji su pomogli organizaciju manifestacije. U ime hrvatske diplomacije u Srbiji na njoj su sudjelovali Mihael Tomšić, konzul prvog reda u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici i Ivan Sabolić, opunomoćeni ministar Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu. Zbog bolesti glavnog kuhara, zbor mirisa tog subotnjeg popodneva bio je uskraćen za miris Dalmacije, budući da su najavljeni gosti iz Trogira bili primorani otkazati svoj dolazak.
Troboj kuhačama završio se, naravno, prijateljski. Zlata Balenović, projektna menadžerica Jelačića, koja je osmislila ovaj projekt, dodijelila je zahvalnice predstavnicima kulinarskih ekipa, a kulinarske posjete jedni drugima obećali su predsjednici domaće udruge i Bunjevačkog kola. Profesionalnoj kvaliteti ovog događaja značajno je pridonio izvanredan vizualni identitet koji je osmislio profesor Darko Vuković, kao i umješna konferansa, koju je vodila Gordana Jerković.

Izvor: Hrvatska riječ (Marko Tucakov)