Osnovano na veoma posjećenoj skupštini 18. siječnja 1970., HKUD Bunjevačko kolo je opravdalo svoje postojanje već u prvim mjesecima svoga djelovanja. Kao nijedno društvo prije, okupilo je gotovo sve viđenije hrvatske intelektualce različitih profila, ideoloških orijentacija i političke prošlosti. Kao takvo, moglo je prirediti više manifestacija i priredaba, koje po značenju nisu zaostajale za onim koje je upriličio Organizacijski odbor za Dužijancu. Međutim, točan slijed aktivnosti HKUD-a Bunjevačko kolo u početnom razdoblju njegovog djelovanja teško je pratiti, uslijed raspršenosti i fragmentiranosti relevantnih izvora. Sâma arhiva Bunjevačkog kola oskudijeva dokumentima iz razdoblja 1970. – 1972. Dokumenti o radu pojedinih sekcija Društva (istraživačka i književna sekcija) nalaze se u zaostavštini Bele Gabrića (Bunjevačko-šokačka knjižnica Ivan Kujundžić). Ovakvo stanje je posljedica prije svega neprilika koje su 1973. snašle HKUD Bunjevačko kolo i uostalom čitavu hrvatsku intelektualnu elitu.

Okvirnu predstavu o djelovanju HKUD-a Bunjevačko kolo od 1970. do 1972. pruža tisak. Kako je to ocijenio suvremenik i sudionik događaja Naco Zelić u svojoj knjizi Hrvatsko proljeće i bački Hrvati (2009.), „o osnivanju i radu Hrvatskoga kulturno-umjetničkoga društva Bunjevačko kolo u Subotici, (...) o priredbama Dužijance, o Velikom prelu, o otkrivanju spomen biste Ambrozija Boze Šarčevića i o drugim priredbama bačkih Hrvata sve do kraja 1971. godine izvještaji u lokalnim tiskovinama (Subotičke novine), ostalim glasilima (Politika, Borba, Vjesnik, Magyar Szó, 7 Nap), te radijskim i televizijskim emisijama, pretežito su afirmativni". 

Osam sekcija

Novoosnovano Društvo je dobilo kvalitetno vodstvo i kadrove, koji su bili jamstvo njegovog plodonosnog rada. Za predsjednika Društva je izabran Ivo Stantić (sudac Okružnog privrednog suda u Subotici), za dopredsjednike Josip Buljovčić (profesor Više pedagoške škole u Subotici) i diplomirani pravnik Pajo Pavluković, za tajnike Naco Zelić, Milivoj Prćić i Grgo Bačlija, ekonoma Ante Pokornik, za blagajnicu Justina Francišković. Spomenuti su zajedno s još 46 članova činili Upravni odbor. Ubrzo nakon osnivanja, Bunjevačko kolo je razgranalo svoju djelatnost kroz rad osam sekcija. U pitanju su sekcija za Dužijancu na čelu s predsjednikom Markom Peićem (dopredsjednikom Općine Subotica), sekcija za znanstveno-istraživački rad na čelu s Markom Horvackim (sucem Ustavnog suda SAP Vojvodine), sekcija Pučke kasine na čelu s Grgom Prćićem (sucem Okružnog privrednog suda u Subotici), likovna sekcija na čelu s Ivanom Tikvickim Pudarom (sucem Okružnog suda u Subotici), muzička sekcija na čelu s Pavlom Bačićem (profesorom Muzičke škole u Subotici), folklornom sekcijom na čelu s Kalom Margetićem (nastavnikom u OŠ Matko Vuković), sekcija za organizaciju i ustrojstvo članstva i društva na čelu s Jakovom Kujundžićem (sucem Općinskog suda u Subotici) i dramska sekcija na čelu s Blaškom Ivićem. Po učinkovitosti istaknula se u prvom redu sekcija za Dužijancu, folklorna i znanstveno-istraživačka sekcija.

Uspješna prva godina

Već prve godine svoga rada Bunjevačko kolo je organiziralo nekoliko manifestacija, koje su okupile veliki broj ljudi. U prvom redu to su: Dužijanca 1970., zatim Veliko prelo, koje je 30. siječnja 1971. održano u Sajamsko-sportskoj dvorani u Subotici u nazočnosti oko 2.000 posjetitetlja uz bogat folklorni i glazbeni program, svečana akademija u povodu proslave 100. godišnjice Bunjevačkih i šokačkih novina, koja je održana u velikoj dvorani subotičkog Narodnog kazališta 14. ožujka 1971. Nakon uspješne godine, Bunjevačko kolo je održalo 21. ožujka 1971. Godišnju skupštinu u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, na kojoj su, osim članova, sudjelovali i gosti iz Hrvatske Mladen Iveković i Miroslav Vaupotić, predsjednik i dopredsjednik Matice hrvatske. I na polju kulture sjećanja Bunjevačko kolo je zabilježilo vrijedne rezultate. Sudjelovalo je u otkrivanju poprsja hrvatskog preporoditelja Ambrozija Boze Šarčevića u Nazorovoj ulici u Subotici 4. travnja 1971. Poprsje je na zahtjev Jose Šokčića izradio još sredinom pedesetih godina Ivan Meštrović, slavno ime hrvatskog kiparstva. 

Nastupi u Hrvatskoj

Bunjevačko kolo je sa svojom folklornom sekcijom nastupalo na više manifestacija po Vojvodini i Hrvatskoj, od kojih naročito vrijedi izdvojiti proslavu 100. godišnjice rođenja hrvatskog narodnog vođe Stjepana Radića u Đakovu 12. i 13. lipnja (na čelu s predsjednikom Ivanom Stantićem i tajnikom Markom Horvackim), na Večeri bunjevačkih Hrvata u okviru svečanosti U svijetu bajke Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu 9. listopada 1971., te na Đakovačkim vezovima i Vinkovačkim jesenima iste godine. Naročiti dojam na hrvatsku matičnu publiku ostavio je spomenuti nastup Bunjevačkog kola u Slavonskom Brodu. 
„Pedeset i pet izvođača, mladića i djevojaka Hrvata iz Subotice, osjetilo je te večeri kako su dobrodošli u „hrvatsku Slavoniju", kako reče predsjednik društva. I neka ponovno dođu. Oni žele da ojača lanac kulturnih veza koji će ih vezati s ognjištem djedova i otaca. Neka ih zove i Brod, Đakovo, Požega, Vinkovci, Našice, neka ih zovu odasvud – ići će svakamo gdje su ih spremni primiti, jer je srce bunjevačkih Hrvata tako široko", piše Hrvatski tjednik od 29. listopada 1971.

Istraživačka sekcija

U ostvarivanju gore iznesenih rezultata naročito se istaknula istraživačka sekcija. Prvi sastanak istraživačke sekcije održan je 28. veljače 1970. u prostorijama Gradske knjižnice. U uvodnoj riječi rukovodilac sekcije Marko Horvacki iznio je prijedlog »da se osvijetle sve komponente života Hrvata-Bunjevaca ovih krajeva, od kulturno-povijesnih do privrednih i etnografskih«. Na ovom sastanku je iznesen prijedlog o pokretanju godišnjaka, koji bi donosio radnje iz područja povijesti i kulturne baštine Hrvata-Bunjevaca. (Tek 50 godina kasnije bit će realizirana ideja o pokretanju godišnjaka, ali u izdanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.) 
Drugi sastanak istraživačke sekcije održan je 10. travnja 1970. u prostorijama Gradske knjižnice, u sastavu Marko Horvacki, Bela Gabrić, Albe Rudinski, Ive Prćić, Geza Kikić, Naco Zelić, Barnaba Mandić i Ivan Prćić Gospodar. Na njemu je usvojen jedinstven stav glede novoobjavljene knjige Albe M. Kuntića Počeci borbe za preporod bačkih Bunjevaca (1969.), koja je pisana s ciljem nijekanja povijesnog značaja preporodnog pokreta Ivana Antunovića. 
Bunjevačko kolo se uključilo i u književne tokove. Kada je Kulturno-prosvjetna zajednica Srbije raspisala natječaj za dodjelu Vukove nagrade, Upravni odbor Bunjevačkog kola je uz suglasnost Književne sekcije predložio Balinta Vujkova za spomenutu nagradu (listopada 1970.). Vujkov će na koncu dobiti spomenutu nagradu 1971. U jesen 1970. članovi Bunjevačkog kola (Bela Gabrić, Matija Poljaković) su u suradnji sa Subotičkom biskupijom pokrenuli kalendar Danicu za 1971. godinu. Ubrzo po izlasku Danice iz tiska, oglasila su se i komunistička glasila (Subotičke novine, NIN, Borba itd.). Ocijenivši kalendar »antinarodnim«, partijski novinari predložili su vlastima obračun s izdavačima i piscima kalendara. To je bio prvi nagovještaj pogroma, koji će uslijediti poslije 21. sjednice Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije u Karađorđevu koncem 1971. Tijekom 1971. izašlo je nekoliko značajnih publikacija članova Bunjevačkog kola u Subotici i Zagrebu: Cvjetovi mećave: hrvatske narodne pripovijetke iz Mađarske, Rumunjske, Austrije i Čehoslovačke Balinta Vujkova, Antologija proze bunjevačkih Hrvata i Antologija poezije bunjevačkih Hrvata Geze Kikića u izdanju Matice hrvatske (Zagreb), te Bunjevačke narodne pisme Ive Prćića u izdanju Osvita (Subotica), prva knjiga Vojislava Sekelja Djetinjstvo.
Na koncu, vrijedi primijetiti da aktivnosti koje je HKUD Bunjevačko kolo izvelo u razdoblju 1970. – 1972. predstavljaju samo neznatni dio planiranih aktivnosti. Iz dokumenata Upravnog odbora i pojedinih sekcija vidi se da rad Društva nije bio usmjeren samo na folklorne, tradicionalne, turističke, prigodne i zabavne svečanosti nego i na ostvarivanje trajnih rezultata na polju književnosti i znanosti.

Izvor: Hrvatska riječ (Vladimir Nimčević)