Predavanje na temu Naseljavanje Hrvata u Srednji Banat s osvrtom na Radojevo (Klariju) održao je dr. Gaja pl. Pozojević 6. prosinca 2014, godine, u lovačkom domu Radojeva, u cilju obavještavanja lokalne, kao i pokrajinske i republičke vlasti o lošem stanju mjesne katoličke crkve sv. Urbana sklonoj urušavanju.

Dr. Pozojević, rodom iz Radojeva, upoznao je prisutne o povijesnim okolnostima prije i za vrijeme preseljenja Hrvata u Banat. Ukazao je na granice Osmanskog carstva na zapadu – liniju razgraničenja na rijeci Kupi i na mnogobrojne utvrde. U jednoj od njih, u Gvozdanskom, bio je i daleki predak jedne od obitelji Hrvata u Banatu Urban Pozojević. Georgius Pozojević je bio jedan od kapetana i na Sigetu pored Nikole Šubića Zrinjskog, a za pretrpljene muke i ratne zasluge dobio je plemićku titulu od cara Rudolfa II. Kada je carica Marija Terezija formirala Vojnu krajinu oduzeti su posjedi tamošnjih plemića u Pokupskom, Turopolju, u Banovini te je izvršeno preseljenje u Banat.

Iznesene su povijesne okolnosti za vrijeme preseljenja u tadašnjem Banatu. Istaknuta je pobjeda carske vojske pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog u bitci kod Sente nakon čega je nastupio Karlovački mir kojim je Banat pripojen izravno Bečkom dvoru. Područja Biled i Modoš u Banatu pripala su Zagrebačkoj biskupiji kojoj su u Krajini oduzeti posjedi na račun ovih u Banatu. Tako je 1801. godine došlo do preseljenja Hrvata u srednji Banat u sela: Boka, Neuzina, Klarija (Radojevo) i Keč (danas Rumunjska).

Radojevo se prvi put spominje 1334. kao Peterda, potom kao Klarija od 1768. godine, a pod današnjim imenom od 1947. godine. U vrijeme preseljenja okolina je bila močvarna te su Hrvati donirali reguliranje starog korita rijeke Begej i tako je močvara pretvorena u plodnu ravnicu. Imali su hrvatsku općinu i školu. Do Drugoga svjetskog rata postojala je hrvatska i srpska općina Klarija, kao i hrvatska i srpska osnovna škola. Na predavanju je rečeno da je 1930. godine u hrvatskoj osnovnoj školi upisano 16 prvašića, a ove godine nijedan.

Dobrovoljnim prilozima, uz pomoć grofa Cekonjića, sazidali su crkvu u gotskom stilu 1930. godine posvećenu zaštitniku vinogradara sv. Urbanu. Ukidanjem plemstva, opada i moć i značaj ovdašnjih plemića Hrvata i počinje raseljavanje.

I danas u selu žive malobrojni Hrvati.

Prisutni su posjetili katoličku crkvu i groblje gdje je konstatirano loše stanje objekata. U crkvi je zamijećena vlaga te ulegnuće duž zida i poda crkve ispod oltara, a orgulje već dugo čekaju na restauraciju. Na groblju, gdje postoje stari mramorni spomenici, dio je vandalskim napadima urušen.

Na kraju ovoga skupa dogovoreno je da će svatko u okviru svojih mogućnosti učiniti sve da se provede ova plemenita namjera te spasi crkva od daljnjeg urušavanja.

Podtajnik Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne zajednice Mato Groznica ocijenio je predavanje važnim zbog očuvanja tragova koje su ostavili naši preci Hrvati na ovim prostorima i te da pokrajinska Vlada podržava i podržavat će značajne projekte za manjinske zajednice.

Uz već spomenute, predavanju su nazočili direktor Novinsko izdavačke ustanove „Hrvatska riječ“ Ivan Karan, potpredsjednik općine Nova Crnja Tibor Bicok, predsjednik Mjesne zajednice Radojeva Branko Pavlišan, mjesni župnik (koji je bio i suorganizator) Tibor Kiralj, mjesni pravoslavni svećenik, ravnatelj škole u Radojevu te Hrvati podrijetlom iz Radojeva i iz okolnih mjesta.

Tekst i fotografije: Hrvatska riječ (G. P.)