Dana 29. lipnja 2016. godine navršilo se točno 125 godina od rođenja tamburaške legende Pere Tumbasa Haje (1891. – 1967.), koji je, osim kao virtuozni svirač ovog instrumenta, iza sebe ostavio traga i kao skladatelj, aranžer i glazbeni pedagog. U povodu toga jubileja 28. lipnja 2016. godine u Subotici je održana stručna tribina posvećena životu i djelu ovog velikana kulture Hrvata u Vojvodini. Tribinu, održanu u čitaonici Gradske knjižnice, organizirao je Subotički tamburaški orkestar, a sudjelovalo je sedmero poznavatelja i istraživača Hajine glazbene ostavštine: Stipan Jaramazović, Marinko Piuković, Josip Stantić, Vojislav Temunović, Tamara Štricki – Seg, Julijana Jovanović i Mark Forry.
Upravo izlaganjem na temu Muzička zaostavština Pere Tumbasa Haje tribinu je otvorio umjetnički voditelj STO-a Stipan Jaramazović. „Slobodno možemo reći da je Hajo, zbog svog velikog utjecaja, bio jedan od glavnih koji je u svom beogradskom razdoblju postavio temelje velikog tamburaškog orkestra i na taj način otvorio put tamburi da stane rame uz rame svim drugim orkestrima. Tek poslije osnivanja više profesionalnih i amaterskih velikih tamburaških orkestara sazrela su vremena da se i učenje tambure u muzičkim školama stavi rame uz rame s drugim klasičnim instrumentima za što dio zasluge pripada Peri Tumbasu Haji“, istaknuo je Jaramazović.
On je rekao i kako je Hajina tehnika sviranja i danas aktualna, te je poznata i pod pojmom Subotička škola tambure. Po Jaramazovićevim riječima, za hrvatsko-bunjevački korpus značajno je to što je Hajo zapisao, aranžirao i predao nam u izvornom obliku skoro sve izvorno muzičko blago i na taj ga način sačuvao od zaborava, ali i od izobličenja koja su na našim prostorima česta.
Na temu Pere Tumbas Hajo – pedagog i profesionalac govorio je sakupljač tamburaške građe Marinko Piuković iz Subotice. „Pere Tumbas Hajo nije bio jedini tamburaški pedagog, ali je on ostavio velikog traga, obučio mnoge tamburaše, osnivao orkestre i radio s njima. Hajo je imao izraženu svijest o važnosti pedagoškog rada i kvalitetnog prenošenja iskustva drugima, što je i činio svojim primjerom i zalaganjem u zajednici, pored svog velikog muzičkog talenta i interpretatorskog umijeća, koji se ogledao i u njegovom radu u profesionalnim orkestrima. Njegov pedagoški rad očituje se u više segmenata i to: u radu s početnicima, koje je obučavao tehnikama sviranja, muzički opismenjavao odnosno upoznavao s osnovama teorije glazbe, kao i rad s tamburašima koji su već znali svirati na tamburama“, naveo je Piuković.
Dr. Josip Stantić iz Subotice govorio je o Haji kao osobi koju je osobno poznavao, budući da je 1952. godine, sa 16 godina, počeo svirati u Hajinom tamburaškom orkestru. Kako je istaknuo, Hajo nije bio strog pedagog, ali je s druge strane rijetko izricao pohvale.
Profesor tambure u subotičkoj Glazbenoj školi Vojislav Temunović govorio je o glazbenoj tamburaškoj obitelji Tumbas, u kojoj je glasoviti Pere ponikao. Naime, Perin otac Antun svirao je tamburaški bas i bio je profesionalni svirač, a Perin ovdašnjoj javnosti slabo poznati i stariji brat Stipan bio je također vrsni tamburaš. „Ljubav prema tamburaškoj glazbi Antun je prenio i na svoja dva sina Stipana i Peru, a na počecima svojih karijera svirali su zajedno u obiteljskom orkestru“, kazao je Temunović.
Inače, Stipan Tumbas je sa svojim tamburaškim orkestrom nastupao diljem Europe – Od Soluna do dvora švedskog kralja. Zajedno s bratom Perom svirao je u Drezdenu 1909. godine o čemu svjedoči i jedna sačuvana fotografija. Kasnije su u jednom razdoblju zajedno svirali i u tamburaškom orkestru Radio Beograda.
Etnomuzikologinja iz Subotice Tamara Štricki – Seg bavila se temom Narodne pjesme u muzičkoj građi Pere Tumbasa Haje. „Pere Tumbas Hajo je melodije pjesama koje je komponirao stvarao u duhu narodnih melodija koje je slušao i transkribirao od kazivača. Također je na ovaj način stil seoske, varoške melodije i tekst pjesme povezivao s narodnim običajima poput prela, dužijanci, svadbenih i šaljivih pjesama i kao takve ih predstavljao u svojim aranžmanima. Na ovakav način Hajo je uspio povezati elemente gradskog i seoskog muzičkog stila, upravo u duhu varoške pjesme“, rekla je Štricki – Seg.
Preko 300 zapisanih djela
Hajo je iza sebe ostavio zapisanih ukupno 314 djela. Riječ je o 35 vlastitih skladbi, 98 „smjesa“ (svaka ima dijelova koji su komponirani), te 181 aranžman popularne glazbe iz razdoblja u kojem je djelovao.
O Hajinim principima aranžiranja pjesama govorila je muzikologinja Julijana Jovanović iz Novog Sada. „Njegovi postupci u aranžiranju ukazuju na dvije činjenice: s jedne strane Pere nije pisao prema ukalupljenim standardima, odnosno nije pisao univerzalne aranžmane već je pisao namjenski za različite sastave orkestra, a s druge strane, njegove partiture nam svjedoče, ne samo o sastavu orkestra i tipu tamburaških instrumenata, već i o tehnici sviranja koja je na izuzetno visokoj razini, čak i u usporedbi s današnjom praksom“, zaključila je Jovanović.
Što tamburaši znaju danas o Peri Tumbasu Haji? – pitanje je na koje je odgovor nastojao dati etnomuzikolog Mark Forry iz SAD-a. „Zanimljivo, i do danas ime Pere Tumbas Haje zna se među tamburašima i ljubiteljima tambure svuda po svijetu, čak kod onih koji ne znaju što je salaš i gdje se nalazi Bačka. Ne samo da je jasan primjer snage njegove reputacije kod prve generacije njegovih sljedbenika, već se jasno vidi kako se ta reputacija može širiti generacijama s koljena na koljeno. ‘Naša j’ grana mala al’ je fina’, pjeva Zvonko Bogdan o Bunjevcima. U ovoj maloj grani, pojavio se čovjek, možemo reći, svih vremena. Čika Pere Tumbas Hajo svakako zaslužuje daljnje produbljenje znanja o njegovom životnom djelu“, ocijenio je Forry.
Jedan od zaključaka tribine jest da je Hajina glazbena ostavština obimna i raznovrsna, te kako ovaj susret glazbenih stručnjaka i entuzijasta predstavlja korak k daljnjem i ozbiljnijem istraživanju te teme.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)