Druga je godina zaredom kako se HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta uključuje u aktivnosti pokreta „Bunjevački put križa“, koji nastoji animirati suradnike i potaknuti ih na sagledavanje i percipiranje vlastite sakralne baštine u okruženju.
U okviru te akcije HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta i pokret „Bunjevački put križa“ okupili su u Tavankutu 30. ožujka 2014. godine sve one zainteresirane za program ovoga pokreta. Prošle godine tematiku križeva postavljenih na otvorenom prostoru Tavankuta obradili su učenici OŠ „Matija Gubec“ s nastavnikom Zoranom Đeregom. Oni su mapirali nekoliko staza koje su predložili kao moguće za različite ophodnje ovih križeva. Na temelju njihovoga rada, a u suradnji s njihovim mentorom, u HKPD-u „Matija Gubec“ se radi na izradi i tiskanju vodiča koji će biti u službi informiranja o onome što na području Tavankuta postoji, a veže se za sakralnu baštinu, odnosno, moći će biti u službi vjerskoga turizma. Osim što je ovaj pokret animirao mlade na sagledavanje vlastitoga nasljeđa, animirao je i one starije, pojedince i tvrtke da pripomognu ili čak i vlastitim sredstvima obnove pojedine križeve na području Tavankuta.
Tribina s temom „Religija, sakralna umjetnost i baština“ održana je s ciljem okupljanja oko „Bunjevačkog puta križa“. Prisutne je pozdravio predsjednik tavankutske udruge Ladislav Suknović, koji je istaknuo nedvojbenu potporu pokretu „Bunjevački put križa“ i moralnu obvezu ove udruge da se, pokraj svojih dosadašnjih aktivnosti, angažira i na promoviranju i ukazivanju na očuvanje kulturne tradicije bunjevačkih Hrvata.
O sakralnoj umjetnosti i baštini na tribini je govorila Ljubica Vuković Dulić: „Ako obratimo pozornost na odnos religije i umjetnosti kroz povijest, vidimo da među njima postoji duboka povezanost. Religija je s jedne strane utjecala na razvoj umjetnosti, a umjetnost je s druge strane često bila u službi religije, ne samo kršćanske, te je prezentirala religijske sadržaje sukladne naukovanju crkve. Dugo je likovna umjetnost bila zamjena za pisanu riječ, odnosno slikom je govorila, opisivala i tumačila ono što je naukovala pojedina religija. Vrijeme moderne i suvremenoga doba u prvi plan stavlja novi odnos umjetnika prema religiji. Sada u prvi plan dolazi ne službeno naukovanje crkve, već umjetnikov doživljaj određenih religioznih tema. Religiozno se sada preoblikuje u poetsko, kreativno i kontemplativno.“
Sukladno takvom poimanju odnosa između religije i umjetnosti „Bunjevački put križa“ predstavio je i grafike autora mr. Darka Vukovića, grafičkog dizajnera i profesora na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu. Sukladno svojemu viđenju autor interpretira viđeno i prikazuje sedam motiva križeva.
Pokret „Bunjevački put križa“ i ove godine potiče pojedince da sudjeluju u akciji obnove pojedinih križeva, tako da će i prihod od otkupljenih grafika biti utrošen u te svrhe.
U drugom dijelu tribine Tomislav Žigmanov je prisutnima pojasnio samu bit pokreta, kao i njegove ciljeve te dosadašnja postignuća: „’Bunjevački put križa’ je neformalni pokret ‘virujućeg svita’ ovdašnjih Hrvata, nastao na tragu nekih aktivnosti oko programa Pasionska baština u Hrvatskoj, koji ima nekoliko ciljeva. Prvi je da se nanovo svestranije aktualizira i dublje kontekstualizira muka Isusa Krista, ne bi li, približena na suvremeniji način, snažnije osvijestili njezinu ne samo veličinu, nego i značaj koji ona ima za vjernike. Kao drugo, važni su i napori da se muka Gospodinova opredmeti u djelima umjetnosti, kako bi relativno zatomljeni segmenti sakralne umjetnosti nekako oživjeli. Kao treće, nastoji se graditi jedna zdrava zauzetost za ono što se smatra vlastito i vrijedno – tijekom susreta i rada ne govori se o nikome ništa negativno, nego se na vidjelo iznose sadržaji pozitivnih oznaka te čine zajednički napori prema djelovanju s konkretnim pozitivnim ishodom i to posve anonimno, bez isticanja pojedinaca. Isto tako, zdrava zauzetost za vlastito hoće da nešto sazna i o nepoznatome – križevi krajputaši odličan su primjer toga: količina znanja o njemu rijetko je prelazila granice obiteljskih naracija. Na koncu, novac koji se zaradi od prodaje novih umjetnina, u ovom slučaju grafika križeva krajputaša, namijenjen je obnovi onih križeva koji su visoko devastirani ili su skroz srušeni.“
Susret u Tavankutu završen je zaključkom kako je neophodno akciju nastaviti, širiti broj suradnika i generacijsku raznolikost te se i nadalje, otvoreni za nove ideje i sugestije okupljati oko „Bunjevačkog puta križa“.
Tekst i fotografije: I. D.
