Doktor arheologije Josip Šarić iz Beograda uspješno se bavi fotografijom, kontinuirano od 2004. godine. Nedavno je u Ateljeu i galeriji Čubrilo, u Milenijskoj kuli na Gardošu, otvorena njegova izložba fotografija AB OVO II. Nastavak je to njegove prošlogodišnje izložbe gdje se također bavio pticama.
(Ne)skladnost prirode
Izložbu je otvorio ornitolog dr. Voislav Vasić koji je istaknuo kako se Šarićevi radovi ističu u moru fotografija koje društvene mreže serviraju svojim korisnicima. Kod Šarićevih fotografija najviše ga je, kaže, zaintrigirao upravo pogled iz ptičje perspektive koji je oštar i daje dojam interakcije s publikom.
„Svi vole prirodu, ona je lijepa, harmonična i skladna, ptice pjevaju, a mi smatramo da je to simbol radosti nje same. No, to je njihova mreža za primanje informacija, razgovor kojim pripadnicima svoje vrste daju do znanja u kakvom su okruženju. Kada gledamo prirodu, gledamo je onako kako je želimo vidjeti, reflektiramo na nju svoje unutarnje viđenje stvarnosti, ali kada se vratimo u realnost, kada je gledamo, ona nije skladna, o čemu svjedoče katastrofe koje se događaju ovih dana", zaključio je dr. Vasić.
Strpljivo čekanje
U razgovoru s Josipom Šarićem nametnulo se vrlo jednostavno pitanje vezano uz motive fotografija, jesu li ptice za ovog umjetnika simbol slobode ili je inspiracija u nečem sasvim drugom?
„Ptice za mene prvenstveno predstavljaju poseban fotografski izazov. One su dinamične, neuhvatljive, često nepredvidive. Svaka vrsta ima svoj modus ponašanja, a u okviru jedne vrste ne ponašaju se sve jedinke po istom obrascu. Zbog svega toga fotograf paralelno s unaprjeđenjem svojih fotografskih vještina mora učiti o pticama. A kada se upusti u tu avanturu, fotograf ptica mora promijeniti i sebe jer se od njega očekuje upornost, strpljenje, požrtvovnost. Mora biti spreman djelovati u najrazličitijim situacijama: probijati se kroz šipražje i blato, satima strpljivo čekati na jednom mjestu pticu, podnositi i vrućinu i hladnoću.
Autor je pojasnio i naziv izložbe: ab ovo, u prijevodu s latinskoga znači od jajeta, od starih vremena. Dok je u starom Rimu sintagma bila vezana za neki događaj koji se dogodio u dalekoj prošlosti, Šarić je povezuje s ptićima koji se izlegu iz jajeta.
Ekološka poruka
Izložba otvara brojna pitanja te ima i ekološku poruku.
„Iako su fotografije s izložbe nastale u samo godinu dana, one odražavaju bogatstvo ptičjeg svijeta na jednom uskom prostoru, a to dodatno može otvoriti brojna pitanja: koliko smo svjesni prisutnosti ptica (i drugih živih bića) oko nas, što znamo o njima, kolika je brojnost pojedinih vrsta, jesu li i na koji način ugrožene, što činimo za zaštitu i očuvanje bioraznolikosti? Jesmo li svjesni da uništavajući njihov okoliš izravno ugrožavamo sebe? Pitanja su brojna, a budućnost će pokazati koliko smo ih znali razumjeti i na njih odgovoriti na pravi način", kaže autor.
Društveno angažirana dokumentarna fotografija ima potencijal probuditi empatiju i pokrenuti neke promjene u društvu koje je danas u najvećoj mjeri potisnuto utrkom za kapitalom i nametnutim konzumerizmom. U tom smislu, Šariću se čini da samo fotografije ptica nemaju snagu pokrenuti bilo kakvu promjenu „bez obzira na to što mogu ilustrirati eksplicitne ekološke katastrofe, poput prizora deponija na kojima se hrane rode, galebovi ili vrane, morske ptice koje se utapaju u izlijevenoj nafti i tako dalje".
„Također smatram da fotografije ptica u njihovim netaknutim staništima neizravno imaju jaku poruku o okolišu, jer nas takvi prizori podsjećaju na ono što imamo i što moramo sačuvati. Nažalost, ne vidim pozitivne promjene u društvu, pogotovo ne promjene na koje je utjecala fotografija. Fotografija ostaje samo nijemi svjedok našeg ponašanja", pojašnjava on.
Izvor: Hrvatska riječ (M. A. K.)
