Na inicijativu đurđinskog župnika Dražena Dulića jesenas su organizirane tri radne akcije u dvorištu crkve. Osim angažmana župljana, na jednu od ovih akcija odazvali su se i članovi Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca. Tom prigodom članovi Dužijance razgovarali su i sa župnikom Dulićem o obnovi Bunjevačkog salaša u kojemu je smještena etno-zbirka, a koji je, kako ističe predsjednik Udruge Marinko Piuković „u jako lošem stanju i zahtijeva velike građevinske zahvate“.

„Anica Gaković, arhitektonska tehničarka, snimila je trenutno stanje i sve ono što bi bilo potrebno popraviti, zaštititi i obnoviti. U tom smislu učinila je potrebno premjeravanje i napravit će dokumentaciju kako bismo od izvođača građevinskih radova mogli zatražiti ponude“, ističe Piuković.  

Propali eksponati

Gaković navodi da je krov salaša u jako lošem stanju te da prokišnjava i da je zbog toga propao i jedan dio tavanice i zabatni zidovi. Također, kaže da su i zidovi i podovi zbog lošeg krova vlažni. 

„Ako se ništa ne učini na njegovoj obnovi, salaš će potpuno propasti. Sjećam se kad je ova etno-zbirka otvorena, u njoj je bilo puno vrijednih eksponata koji su u međuvremenu propali zbog loših uvjeta u kojima su se čuvali. Na isti način propast će i ovaj drugi dio eksponata, koji još nisu oštećni ukoliko se salaš ne obnovi. Ono što je propalo se više ne može nadoknaditi, ali možemo se bar potruditi sačuvati one vrijednosti koje su još ostale“, kaže Gaković. 

Osim sanacije krova, Gaković kaže da je potrebno promijeniti prozore i elektoinstalacije, dok Piuković ističe da etno zbirka koja se trenutno nalazi u salašu zahtijeva popis svih eksponata, izradu inventarskih kartica, stručnu obradu – njihovo porijeklo, književni naziv, lokalni naziv, vrijeme nastanka i nabava eksponata i na koncu restauraciju određenih dijelova eksponata kako bi se sve obuhvatno vratilo u izložbenu funkciju. 

Turistički potencijal

Etno-zbirka Bunjevački salaš u staroj zgradi pokraj crkve otvorena je 2001. godine na inicijativu tadašnjeg đurđinskog župnika vlč. Lazara Ivana Krmpotića. U salašu koji je pretvoren u etno-zbirku nalazi se brojno pokućstvo i eksponati iz XIX. i XX. stoljeća korišteni u svakidašnjem životu bunjevačkih Hrvata, osobito s područja Đurđina, budući da su prikupljani od članova župe sv. Josipa Radnika. 

Stoga Piuković kaže da je ova etno-zbirka jedinstvena u našem kraju, te da može biti dobar temelj za razvoj turizma u Đurđinu. 

„Ovo je jedini bunjevački salaš koji ima funkciju ‘muzeja’ i zato ima veliku vrijednost i važnost za našu zajednicu. Osim etno-zbirke i starih strojeva zajedno sa značajnom zbirkom slika od slame koje se nalaze u prostorijama župe i crkve čine jedan značajni dio sadržaja koji Đurđin može uvrstiti u turističku ponudu. Planom izgradnje Risarskog salaša ovaj kompleks sa svim objektima činit će jednu vrlo vrijednu cjelinu u očuvanju naše etno-baštine, ujedno bolju ponudu i potpuniji i raznovrsniji sadržaj za Takmičenje risara, a selu Đurđinu može dati dobro polazište za atraktivnu turističku destinaciju“, kaže Piuković. 

UBH Dužijanca je do sada uložila značajna sredstva u izgradnju hangara za smještaj starih strojeva u dvorištu župe u Đurđinu, a imala je i drugih aktivnosti – organizirala je u više navrata akcije uređenja dvorišta i spremanje etno salaša i drugog salaša koji služi kao pomoćni objekt u kojemu se priređivao risarski disnotor i spremao risarski ručak za Takmičenje risara.

Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)