Knjiga Kako je umirao moj narod autora Marka Kljajića, osim obilja podataka o spomenicima duhovne, vjerske i materijalne kulture Hrvata u Srijemu, svjedoči i o njihovom nestajanju s njihovih vjekovnih obitavališta: od Kukujevaca i Gibarca, do Golubinaca, Slankamena, Hrtkovaca i Zemuna. Upravo tako je u predgovoru knjige opisuje profesor književnosti Tomislav Bašić Palković: „Stranice kronike Kako je umirao moj narod, pored obilja podataka o spomenicima duhovne, vjerske i materijalne kulture Hrvata u Srijemu, svjedoče i o njegovom nestajanju“.

Knjiga je slika koja riječju, fotografijama i dokumentima autora govori o sudbini hrvatskoga naroda. Knjiga je svjedočanstvo o stradanju hrvatskoga naroda iz Srijema i kako je opisuje autor: „Ona je krik umirućeg za pomoć“. Knjiga je tiskana 1996. godine. Prvo izdanje imalo je 470 stranica i tiskana je u tiraži od 500 primjeraka. U knjizi su obuhvaćeni Hrtkovački sindrom, progon Hrvata u Srijemu, popisi iseljenih obitelji s teritorija srijemskih župa, brojne reportaže iz Srijema, te drugi podatci od neprocjenjive važnosti. Poslije 24 godine autor je riješio izdati ponovljeno, popravljeno i prošireno izdanje knjige pod nazivom Antimemoari, kako je umirao moj narod. Knjiga će biti tiskana ovih dana, a njen prvi dio naći će se pred čitateljima do Uskrsa. Kako za naš tjednik navodi autor knjige, bit će to uskrsna čestitka Srijemcima, i sadašnjim i bivšim.

Značajni podatci

Knjige župnika Marka Kljajića namijenjene su u prvom redu Hrvatima iz Srijema. Osim knjige Kako je umirao moj narod, iste 1996. godine iz tiska su izašle još dvije monografije: Golubinci kroz povijest i Slankamen kroz povijest. Ali knjiga Kako je umirao moj narod, autora je kao pisca obilježila za cijeli život.
„Razlog je tematika i problematika opisana u knjizi. Mene su devedesete godine zatekle u Petrovaradinu. Došao sam u Srijem 1983. godine. Najprije u Beočin i Čerević, a poslije tri godine prešao sam u Petrovaradin. Župu Novi Beograd preuzeo sam 2005. godine. U vrijeme devedesetih godina nismo imali novinara koji bi pisao o našim nevoljama. Bilo je tu i straha. U ono malo što je tada bilo oporbenog tiska govorilo se više o problemima većinskog naroda nego o problemima Hrvata. Mene je takva situacija ‘gurnula’ u novinarsku avanturu. Ne bih to mogao uraditi da nisam imao pomoć od kolega, na prvom mjestu od svećenika koji su dijelili istu sudbinu sa mnom. Oni su mi slali izvještaje, ali su do mene dolazila i reagiranja biskupa“, navodi župnik Kljajić, dodajući da je knjiga novinarskim putem stigla i do Haaga. 
„Bio sam haški svjedok, odnosno haški sugovornik, s obzirom na to da sam na poziv iz Haaga odgovorio da tamo neću ići ni kao zaštićeni ni kao nezaštićeni svjedok. Na njihovo pitanje mogu li oni doći k meni kako bi se progovorilo o toj problematici o kojoj pišem u knjizi, poželio sam im dobrodošlicu i u dva-tri susreta obavio razgovor na temu koja govori u koricama moje knjige“, ističe naš sugovornik.

Ispovijesti

Također navodi da je zbog velikog odjeka prvog izdanja knjige došao na ideju da je proširi. U prvom dijelu proširenog izdanja bit će objavljeno nekoliko novih dokumenata koje je autor nazvao: „Poštom božanske providnosti“.
„Ljudi iz žiže ratnih događanja i u Hrvatskoj i ovdje u Srijemu su mi donosili svoje ispovijesti. Tako sam ih i naslovio. Ta saznanja uklopila su se u moje drugo izdanje knjige s istim naslovom, gdje je kroz cijelu tu priču moja malenkost dotaknuta i apostrofirana. Zato sam u novoj knjizi dodao i prefiks „memoari“. Bit će to netipični memoari, autobiografija, iako nije samo to nego i biografija, o stradanju moga naroda. Naziv „antimemoari“ uklapa se u kontekst stradanja moga naroda u Srijemu u kojemu sam skoro 40 godina. Svih tih godina dijelim s njima istu sudbinu“, kaže autor.

Nova izdanja

Prvi dio knjige o istočnom Srijemu obuhvatit će 700 stranica. Ubrzo će biti tiskan drugi dio proširenog izdanja u kojem će biti obuhvaćena reagiranja na knjigu, promocije knjige, članci iz novina, te proširene priče o tri župe: Surčinu, Petrovaradinu i Golubincima. U planu je izdanje i trećeg dijela proširenog izdanja.
„Spremam se napisati još jednu knjigu o Surčinu. Ponovit ću i monografiju o Golubincima pod istim naslovom, s obzirom na to da sam sad ušao dublje u arhivu u župi u Golubincima, gdje sam preuzeo župničku odgovornost prije četiri godine. Nova saznanja iz te arhive će kao vrijedni etnografski materijal učiniti još boljim ovo drugo izdanje“, kaže sugovornik.
U proširenom izdanju nove knjige su zapisane sve činjenice koje su se dešavale u ratnom razdoblju. Fotografijama, dokumentima i pisanom riječju opisana su stanja i nemili događaji koji su Hrvate iz Srijema svakodnevno doticali. A na naše pitanje kako danas ocjenjuje život Hrvata u Srijemu, on kaže:
„Hrvati u Srijemu danas žive kao i ostali Srijemci. Tu nema puno razlike. No, ne može se sporiti činjenica da je u nekim sredinama njima ipak teže nego li domicilnom, većinskom srpskom narodu te onima koji su 90-ih godina došli i popunili prostore iz kojih su istjerani Hrvati.“

Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)