Osim Bačkog klasja, u posljednjih je dvadeset i pet godina manje - više uspješno realizirano još nekoliko inicijativa na planu informiranja na hrvatskom jeziku u Vojvodini. Za njih je značajno to što nisu imali prikladna institucionalna rješenja, bili su bez trajnije financijske potpore, manjkalo je stručnih kadrova, samo dva imaju kontinuitet u izlaženju... Pa ipak, znajući u kakvim su uvjetima živjeli, treba ipak odati priznanje za te napore, jer su se vojvođanski Hrvati usudili u jeku ratnih zbivanja i u okolici koja im nije bila nimalo sklona, dostojanstveno dokumentirati, pratiti i bilježiti svoj život. Razvoj tiskanih medija na hrvatskome u Vojvodini uslijedio je nakon sloma Miloševićeva režima.

Novija povijest tiskanih medija na hrvatskome u Vojvodini bilježi desetak listova. Oni su imali različite uređivačke koncepcije, institucionalne kapacitete, kvalitetu i pouzdanost novinskih napisa, utjecaj na javnost, dinamiku izlaženja, vrijeme trajanja... Podsjećanja radi, ovdje ih ukratko navodimo kronologijskim redoslijedom nastajanja.

Prvi nevjerski tiskani mediji

Glas ravnice je bilo prvo glasilo na hrvatskom jeziku u Vojvodini izvan Crkve nakon 1956. godine. Počeo je izlaziti u drugoj polovici 1990. godine (prvi broj je objavljen u kolovozu), nakon osnutka političke stranke Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini kao njezino glasilo, koja je bila ujedno i nakladnik. Bio je mjesečnik, premda nije uvijek redovito izlazio, a broj stranica je varirao: od 16 do četrdesetak. Uređivalo ga je više ljudi, tako da je mijenjao uređivačku politiku, u čijoj je osnovi bilo, istina u najvećem dijelu od sredine 1994. pa nadalje, praćenje aktivnosti DSHV-a na cijelom teritoriju Vojvodine.

Slijedi zatim Žig – pokretač i osnivač lista je hrvatski književnik Vojislav Sekelj. Prvi broj je izišao 16. srpnja 1994. godine na 12 stranica, a ubrzo je, s ustaljivanjem i povećanjem broja suradnika, broj povećan na 16. Izlazio je, istina s manjim prekidima, do travnja 2001., a objavljeno je ukupno 111 brojeva. Ni u jednom trenutku nije imao sukladno riješeno pitanje financiranja. Premda je bio „subotički dvotjednik“, često su tematizirani i događaji od šireg značaja. Veći dio tema je posvećen društvenom životu i radu hrvatske zajednice u subotičkoj općini, a značajno mjesto je posvećeno njihovoj kulturi. Njegovao je kritičko i neovisno novinarstvo, a opravdano se deklarirao kao „demokratski angažiran list“, zbog čega je bio česta meta napada Miloševićeva režima. Bio je prvi list vojvođanskih Hrvata koji je imao i svoju internetsku prezentaciju na sljedećoj adresi: http://www. tippnet.co.yu/zig/ od 1997. godine.

Katolički mjesečnik Zvonik je drugi katolički list u Vojvodini u drugoj polovici XX. stoljeća, kojega izdaju hrvatski svećenici Subotičke biskupije, a nastao je na tragovima Bačkog klasja. Prvi broj je izišao u studenom 1994. i kontinuirano izlazi do danas, što znači da je to list s najduljim trajanjem, a kao glavni urednici brojeve su potpisivali svećenici Andrija Anišić, Mirko Štefković, Dragan Muharem, te aktualni urednik Siniša Tumbas Loketić. To je jedini list koji je uspio sačuvati redovitu dinamiku i kontinuitet u izlaženju u proteklih dvadeset i više godina, usprkos činjenici što nema ni jednog profesionalno angažiranog novinara ili bilo kakvog profesionalnog suradnika. U početku je izlazio na 12 stranica, da bi se ustalio na četrdesetak stranica. Osim različitog vjerskog štiva, te prikaza događaja iz crkvenog i vjerskog života, objavljuju se i sadržaji o kulturnim, društvenim i političkim zbivanjima, i to najviše bačkih Hrvata, a priloge potpisuju kako klerici tako i laici. U drugoj polovici 1998. Zvonik dobiva i svoju internetsku stranicu: http://www.zvonik.rs, no internetsko izdanje od kolovoza 2012. više ne postoji.

Četiri lista vojvođanskih Hrvata u Hrvatskoj

U isto vrijeme – u studenome 1994., Zavičajni klub studenata bačkih Hrvata Kolo mladeži iz Zagreba pokrenulo je kao interno glasilo KM press. Izlazio je neredovito 6 godina – 15. XI. 2000. objavljen je posljednji, 35. broj. U listu su objavljivane sve važnije informacije vezane za rad Zavičajnog kluba, zatim one o ostvarivanju studentskih prava, te književne i stručne radove studenata. Umnažao se fotokopiranjem i besplatno dijelio studentima iz Vojvodine.

Sljedeći list vojvođanskih Hrvata je Zov Srijema, koji je počeo izlaziti 1995. godine u Zagrebu, a objavljuje se pet brojeva godišnje. Glasilo Zajednice prognanih i izbjeglih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, koja je utemeljena koncem 1991. u Zagrebu. Osim vijesti o događajima koje priređuje Zajednica, te životu i radu prognanih i izbjeglih vojvođanskih Hrvata, mahom iz Srijema, u listu se objavljuju i likovni i literarni prilozi članova, a piše se i o događajima i ljudima s prostora s kojeg su otišli. Posljednjih godina izlazi neredovito, a u prosincu 2016. objavljen je dvobroj 89-90.

Iz istih prognaničkih krugova iz vojvođanskog dijela Srijema koji su morali napustiti zavičaj i otići u Hrvatsku bilježimo još dva lista – godišnjak Gomolava, Glasilo zavičajnog kluba Hrtkovčana, počeo je izlaziti 1998. te Dunav, Glasilo zavičajnog kluba Beščana, koji izlazi od 1999. Za oba spomenuta tiskana medija vrijedi da su objavljivali sadržaje usko vezane za događaje, ljude i povijest ovih srijemskih mjesta, da nisu redovito izlazila i da od 2011. više ne izlaze.

Antrfile

1990-ih čak osam listova Hrvata iz Vojvodine

Promatrajući iz povijesne perspektive, Hrvati iz Vojvodine su 1990-ih godina imali bogati niz svojih glasila – bilo ih je čak osam, međusobno različitih po cijelom nizu kriterija! Dva su bila vjerska (isprva Bačko klasje, kojeg je uspješno zamijenio mjesečnik Zvonik), jedno je bilo stranačko (mjesečnik Glas ravnice Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini), a jedno „demokratski angažirano“, to jest nezavisni medij (subotički dvotjednik Žig). Svi su izlazili u Subotici, nisu imali stalne izvore financiranja i, recimo i to, među sobom gotovo da nisu surađivali. Četiri su glasila vojvođanskih Hrvata za mjesto objave imali Zagreb, što je bila posljedica tragičnih događaja od 1991. do 1995., to jest protjerivanja Hrvata poglavito iz Srijema te jugozapadne i zapadne Bačke. Među njima je po uređivačkoj intenciji i informativnim sadržajima zacijelo najznačajniji Zov Srijema, a za mjesnu povijest Hrvata u Hrtkovcima i Beški važni su Gomolava i Dunav. Nekako je najzanimljiviji po svrsi, načinu izrade i distribucije studentski KM Press.

Izvor: Hrvatska riječ (Tomislav Žigmanov)