Otvoreni sastanak u sklopu javne rasprave o uvođenju bunjevačkog govora kao četvrtog službenog jezika u Gradu Subotici održan je 23. travnja 2021. godine u Velikoj vijećnici Gradske kuće. Tijekom četverosatnog sastanka argumente „za" i „protiv" izmjene Statuta Grada iznijeli su predstavnici institucija i udruga hrvatske i bunjevačke nacionalne manjine te predstavnik predlagača – gradonačelnika Subotice Stevana Bakića.
Predsjednik Skupštine Grada Subotice Bálint Pásztor, koji je vodio otvoreni sastanak, pozdravio je konzula prvog reda Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Hrvoja Vukovića, konzula savjetnika Ivana Rukavinu, predsjednicu Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasnu Vojnić i predsjednicu Bunjevačkog nacionalnog savjeta dr. Suzanu Kujundžić-Ostojić, vijećnike gradske skupštine, te druge sudionike ovoga sastanka, predstavnike institucija, udruga i medija, kao i šefa kabineta gradonačelnika Stevana Bakića Savu Stambolića, koji je govorio u ime predlagača.
Procedura pristupanja promjeni Statuta počela je 4. ožujka kada je obrazovana komisija za izradu izmjena Statuta kojim uvodi i bunjevački jezik u službenu uporabu. Komisija je izradila nacrt izmjena Statuta koji je na sjednici 1. travnja upućen na javnu raspravu od 9. travnja do 23. travnja. Na javnu raspravu je upućeno ukupno 88 pismenih prijedloga, a usmeno je obrazlagalo tridesetak prisutnih. Nakon sastanka će tajnik Skupštine grada sačiniti izvještaj o javnoj raspravi koji se upućuje Gradskom vijeću i nakon toga Skupštini na odlučivanje koja će ga, prema svemu sudeći, i usvojiti.
Vijećnici gradske skupštine
Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i vijećnik u Skupštini Subotice Tomislav Žigmanov pozdravio je prisutne, kako je rekao „kao osoba koja u političkom smislu artikulira interese pripadnika hrvatske zajednice u Republici Srbiji kao i većine Bunjevaca koji sebe smatraju Hrvatima". Rekao je kako je svima jasno da se „o bunjevačkom jeziku ne može govoriti, sve ostalo je ikebana".
„Sve ostalo čine bitne odrednice konteksta ovoga pitanja. To je identitetsko pitanje koje je iz različitih razloga, mahom ideoloških, jedino u Srbiji dovedeno u pitanje kada je u pitanju pripadnost Bunjevaca hrvatskom narodu. Ono ima svoju povijesnu dimenziju koje je aktualizirano 90-ih godina pokušajem razbijanja jedinstva hrvatske zajednice", kazao je.
Žigmanov je rekao kako je od devedesetih godina kontinuirana nit svih aktivnosti – s jedne strane lojalnost bunjevačkih predstavnika službenim politikama u Srbiji i s druge strane podrška i afirmacija Bunjevaca od strane političke klase.
„Od devedesetih godina su bunjevački predstavnici bezrezervno podržali rat u Hrvatskoj. Sjetimo se prvaka Bunjevačko-šokačke stranke koji su pozdravili agresiju na Hrvatsku, ušli u sastav rezervne policije i djelovali s pozicija uključenosti u jedini rat s tragičnim posljedicama nakon II. svjetskog rata u Europi, pa sve do danas kada smo svjedoci različitih afirmativnih politika od financija do afirmativnih politika priznanja, i cijelog spektra podrške znanstvenih i kulturnih institucija."
Žigmanov je rekao kako standardni jezik mora imati svoje leksičke, gramatičke, pravopisne norme i da je novoštokavska ikavica najrašireniji dijalekt unutar hrvatskog korpusa i dio je hrvatskog jezika.
Sava Stambolić je kao predstavnik predlagača kazao kako način na koji je Žigmanov započeo raspravu nije ohrabrujući, da su termini poput ikebane nekorektni, ali i da je rekao i jednu istinu: da je to identitetsko pitanje:
„I ovo jeste identitetsko pitanje bunjevačke nacionalne manjine koja je prepoznata u Srbiji i pitanje ostvarivanja njihovih prava. Ovo pitanje nije pitanje koje na bilo koji način može narušiti ni Sporazum o posebnoj zaštiti manjina potpisan između Srbije i Hrvatske ni pitanje koje može narušiti prava hrvatske nacionalne manjine".
Vijećnik Dragan Kopunović iz Saveza bačkih Bunjavaca je kazao kako se ovime dokazuje da Bunjevci u Subotici žive više od 300 godina.
„U ovom gradu smo nekada bili velika većina i uvođenjem bunjevačkog jezika se dokazuje da je Srbija demokratska zemlja. Nakon uvođenja bunjevačkog jezika očekujemo da država konačno poništi sramni akt iz 1945. godine, gdje su Bunjevci i Šokci bili gumicom izbrisani od strane KPJ i Tita. Kada se ovakve stvari događaju to je postalo legitimno, kada se Baranja poklanja drugoj Republici i onda se to smatra legitimnim. E, pa, gospodo, nije. Bunjevci, iako su brisani gumicom, nisu prestali postojati. Mi ćemo se za svoje boriti i nećemo se natjecati, samo želimo konstatirati da je normalno da dobijemo jezik u službenoj upotrebi kao ravnopravni građani."
Predsjednik vijećničke grupe „Aleksandar Vučić – za našu djecu" Veljko Vojnić kazao je kako svatko ima pravo izjašnjavati se kako želi prema svim međunarodnim i domaćim pravnim aktima i kako to nitko ne smije osporavati.
„Svatko tko kritizira izmjenu Statuta neka dobro pročita i Statut AP Vojvodine i Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. Jer, sve što je rečeno od strane Žigmanova je u suprotnosti s ovim aktima", kazao je Vojnić.
Predsjednice nacionalnih vijeća
Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić je rekla kako Hrvati žele samo jednaka prava kakva imaju i druge nacionalne zajednice.
„Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u članku 22. kaže da se zabranjuje poduzimanje bilo kakvih mjera koje mijenjaju odnos stanovništva u područjima naseljenim nacionalnim manjinama i koje otežavaju uživanje prava pripadnika nacionalnih manjina. Pokušaj da se zanemari tri četvrtine Bunjevaca koji sebe smatraju Hrvatima i bunjevački govor uvede kao zasebni jezik predstavlja direktno kršenje ovoga Zakona. Krši se i bilateralni Sporazum potpisan još 2004. između Hrvatske i Srbije i Crne Gore koji najprije u članku 1. kaže da se hrvatskoj manjini garantira pravo na izražavanje, očuvanje, razvijanje njihovog nacionalnog, kulturnog, jezičnog i vjerskog identiteta, dok se istodobno člankom 2. država obvezuje da neće poduzimati bilo kakve korake koji ugrožavaju manjine ili koji bi eventualno mogli ugroziti njen opstanak. Nasuprot obvezi, prema jednima se čini pozitivna, a prema drugima negativna diskriminacija", rekla je Vojnić, te dodala kako HNV očekuje da se prema svima ophode jednako.
Predsjednica Bunjevačkog nacionalnog savjeta Suzana Kujundžić-Ostojić je rekla da Bunjevci u Subotici žive više stoljeća i da su se poslije tri i pol vijeka konačno stekli uvjeti da njihov jezik postane i službeni. „Bunjevci su od većinskog naroda u Subotici postali nacionalna manjina kojih više nema ni 10 posto prema popisu iz 2001. Stoga se primjenjuje pozitivna diskriminacija, što je prema Zakonu dozvoljeno", rekla je Kujundžić-Ostojić.
„Jedan od najjačih kulturoloških tragova koji su ostavili Bunjevci je štokavska ikavica i bunjevački jezik. Postoji ogromna historijska pisana i tiskana baština na bunjevačkom jeziku koja je čuvana u ovom gradu a i šire. Osnivanjem BNS 2003. godine Bunjevci prvi put dobijaju pravo da se brinu o svojoj baštini. Od 2007. se uvodi bunjevački govor u škole, a nakon standardizacije 2018. predmet mijenja naziv u bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture", rekla je Kujundžić-Ostojić te je govorila o aktivnostima BNS-a i bunjevačkih udruga i medija.
„Pitanje bunjevačkog jezika nije političko niti je jezično pitanje već je pitanje prava jedne nacionalne manjine da bude ono što ona hoće i štiti svoj jezik", rekla je Kujundžić-Ostojić, te je dodala kako je važno da bude govornika koji će ga i dalje govoriti.
Obrazloženje predlagača
Predstavnik predlagača Sava Stambolić je rekao kako prema Zakonu o službenoj uporabi jezika i pisma stavak 1., članak 11., na teritoriju jedinice lokalne samouprave gdje tradicionalno žive pripadnici nacionalne manjine može biti u ravnopravnoj službenoj uporabi njihov jezik i pismo, a obavezno se uvodi ako broj pripadnika tradicionalne nacionalne manjine dostiže 15%.
Stambolić je rekao da je pitanje bunjevačkog jezika riješeno u Srbiji kada je 2011. godine bilo omogućeno na popisu stanovništva da se kao materinji jezik navede i bunjevački. U popisima se pitanje materinjeg jezika mijenjalo usporedo s klasifikacijama nacionalne pripadnosti (2002. su uvedeni bosanski, cincarski i kineski), a 2011. (bunjevački, armenski i crnogorski). Ovo je pitanje, dakle, za Republički zavod za statistiku i državu Srbiju riješeno 2011. godine i prema podacima se u Subotici 2011. godine 6.313 građana izjasnilo da govori bunjevački, a 5.758 da govori hrvatski jezik.
Također je rekao da je proces standardizacije bunjevačkog jezika završen 2018. godine kada je Srbija prihvatila i pravilnikom za osnovne škole odredila da se umjesto govora u školama predaje bunjevački jezik. Na temelju ovih činjenica i inicijative Bunjevačkog nacionalnog savjeta je gradonačelnik prihvatio njihovu inicijativu i podnio prijedlog da se bunjevački uvede kao službeni jezik u Subotici.
Ovime je zaokružen korpus prava Bunjevaca kakva imaju i druge nacionalne manjine, rekao je Stambolić.
Nepostojeći jezik
Slaven Dulić iz DSHV-a je rekao kako katedre za slavistiku postoje u skoro svim europskim zemljama i u svijetu i da je trebalo konzultirati neku od katedri kako bi se utvrdilo postoji li uopće taj jezik, ali da to nije učinjeno.
Lazar Cvijin je u ime Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo i jedanaest hrvatskih udruga kulture rekao kako se one ne odriču svoje kulturne baštine i bunjevačkog govora. Rekao je kako su od Dalmatina nastali Bunjevci, jer je to odgovaralo vladajućim strukturama u različitim povijesnim razdobljima. „Proces našeg razdvajanja je otišao predaleko. Čini se da nam povratka u zajedništvo nema, a i šanse da ćemo kroz nekoliko desetljeća izbjeći zbog svega ovoga naš nestanak su vrlo male. Ako već tako mora biti, mi hrvatske udruge kulture uvažavamo pravo svakoga na nacionalno izjašnjavanje i korištenje imena ali isto pravo želimo sami upražnjavati da svoju kulturu i jezik zovemo onako kako smo naslijedili. Mi se i danas dičimo bunjevačkim imenom i pripadnošću hrvatskom narodu", rekao je Cvijin te je istaknuo kako će i dalje čuvati i njegovati bunjevački govor, koji smatraju neotuđivim dijelom hrvatskog jezika i svog identiteta, a koji se koristi i prigodom brojnih manifestacija koje su ustanovile hrvatske udruge kulture kao što su Dužijanca, Veliko prelo, Dani sićanja, Seminar bunjevačkog stvaralaštva, Festival bunjevački pisama, Dani hrvatske knjige i riječi – Dani Balinta Vujkova i mnoge druge kao i u različitim nakladničkim pothvatima.
Petar Balažević je u ime HNV-a, govoreći o pravnom osnovu, rekao kako su apsolutno ispunjeni uvjeti po principu pozitivne diskriminacije ali da bunjevački govor ne može biti u službenoj uporabi jer ne postoji kao jezik.
„To je varijanta hrvatskog jezika, novoštokavske ikavice kojom se služe ne samo Bunjevci na sjeveru Bačke već i u zapadnoj i južnoj Hercegovini, diljem Dalmacije, Lici, Kordunu, Gorskom kotaru, Slavoniji, južnoj Mađarskoj. Što ćemo s tom ikavicom? Je li ova neka druga ikavica? Tko govori ovu ikavicu koja je standardizirana koncem 2018. godine? Osim autorice, ne znam govori li još itko taj standard. Je li standardan tavankutski, đurđinski ili bikovački izgovor? Je li pravilan kerski ili gatski bunjevački? Ja se bunjevačkog govora ne stidim, jer u kući tako divanimo ali me to ne priječi da poznajem hrvatski književni jezik i da ga smatram svojim materinjim jezikom. Ako svaki govor budemo proglašavali jezikom, ući ćemo u jednu takvu papazjaniju iz koje nas nitko iščupati neće. Princip pozitivne diskriminacije je dobar dok ne dovede do kaosa u društvu i dok ne zadire u tuđu slobodu. Ovdje se radi o uzurpaciji slobode na štetu hrvatskog življa u Subotici", rekao je Balažević, te je postavio pitanje tko će biti stručni prevoditelji na sudu u općini, i kako će se realizirati ova odluka.
„Bunjevac mi je ime, a Hrvat prezime i svatko ima pravo predstavljati se kako želi", rekao je Balažević.
Izvor: Hrvatska riječ (J. D.)