U prethodnih 15 godina postojanja Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Đurđin Vera Dulić je uključena u rad, a ujedno je i jedna od osnivača Društva. Za manifestacije koje organizira HKPD Đurđin – Godišnji koncert i Prelo priprema s djecom recitacije, igrokaze i pjesme. Vera je diplomirana katehistica te predaje katolički vjeronauk u osnovnoj školi u Đurđinu, suradnica Gerardovog lista od početka njegova tiskanja, kao i katoličkog mjesečnika Zvonik.
Kad ste počeli predavati vjeronauk u školi i ima li zainteresirane djece za ovaj predmet i izvan hrvatskih odjela?
Čim je uvedena vjerska nastava u škole, 2001. godine, počela sam predavati vjeronauk u školi. Vjerska nastava je krenula s prvim razredom i svake godine se povećavao broj odjela. Od uvođenja izbornih predmeta u škole u đurđinskoj školi više od polovice učenika se uvijek upiše na katolički vjeronauk. Tako je i ove školske godine – od ukupno 88 učenika u školi 52 ide na katolički vjeronauk. To govori o sastavu stanovništva, ali i o roditeljima koji su u ovome pogledu većinom savjesni, te župnicima čija podrška više-manje nije izostala. Djeca iz hrvatskih odjela sva idu na vjeronauk, a ima i onih koji pohađaju nastavu na srpskom ali svejedno idu na katolički vjeronauk.
Vaš rad u župi sv. Josipa Radnika je velik. Od čega se sve on sastoji?
Istodobno čim sam počela predavati vjeronauk u školi, počela sam animirati i djecu u župi. Okupljam ih na probe pjevanja za misna slavlja, učimo nove pjesme, a svake godine Dječji zbor sudjeluje i na Zlatnoj harfi. Za blagdane Materice, Oce, Božić, pripremamo prigodne programe. Za akademiju u sastavu Dužijance također dajemo svoj doprinos recitacijama i pjesmama. Većina djece redovito dolazi na probe dok se neki uključuju povremeno. Svi su uvijek dobrodošli jer sve što radimo, radimo na veću slavu Božju. To mi je ujedno i satisfakcija i motiv za dalji rad. A one djece i roditelja kojima uvijek nešto ili ništa nije po volji, uvijek će biti. Zato je svatko slobodan odabrati gdje će se prikloniti. Propusti se svakako događaju. Sugestije i prijedlozi, a osobito pomoć su uvijek dobrodošli.
Kao vjeroučiteljica u selu odakle je jedan kandidat za sveca, otac Gerard Tomo Stantić, imate zadaću i približiti ga djeci. Kako to činite?
Prije desetak godina sam uvela da svaki sat vjeronauka u školi započinjemo molitvom Oče naš i molitvom ocu Gerardu. To znači da svatko tko završi osam razreda, a išao je na katolički vjeronauk, zna i tu molitvu, jer ju je naučio spontano, bezbroj puta ponavljajući. Također potičem djecu da šalju literarne i likovne radove na natječaj koji se organizira za Gerardovo, te da u što većem broju sudjelujemo na ovom slavlju svake godine, 24. lipnja u Somboru kod karmelićana.
Kako povezujete svoj rad u Društvu, župi i školi?
Prije 15 godina, 2002. godine, kada je HKPD Đurđin osnovan nastavila sam rad s djecom koji sam započela u školi i crkvi i na ovome području. Međutim, to je pretežno rad s istom djecom, tako da su sva tri polja vrlo povezana i nikada ne odvajam djecu za priredbe koje priređujemo u školi, crkvi ili u organizaciji Društva. Tko god je zainteresiran za rad je uvijek dobro došao. Nekada sam za razne događaje imala 40-ak djece s kojima sam mogla raditi, a sada ih ima aktivnih 20-ak jer je manje djece i u školi. Na probe se odazivaju najviše osnovnoškolci, a na pojedine priredbe uključim i mlađu djecu. Većina roditelja je otvorena za suradnju i oni su mi velika podrška u ovome što radim. HKPD Đurđin godišnje organizira dva događaja: proslavu sv. Nikole, kada nam je ujedno i godišnji koncert, te Prelo. Za oba ova događaja s djecom pripremam recitacije i igrokaze. Probe imamo u župnoj dvorani, a posljednjih godina zbog nedostatka prostora ovdje se održavaju i nastupi, tako da smo opet vezani za župu.
Imate četvero djece koji su vrlo aktivni u vjerskom i kulturnom životu hrvatske zajednice. Koji je i ima li uopće recepta za to?
Suprug i ja oduvijek idemo na manifestacije koje organizira hrvatska zajednica i često smo sa sobom vodili i djecu. Osim toga, uvijek smo išli skupa, a i danas idemo i na nedjeljnu svetu misu na kojoj svi aktivno sudjelujemo kroz pjevanje, čitanje, sviranje... Tako su naša područja interesiranja djeci postala sasvim prirodna, jer su odrasli uz njih. Čim smo imali priliku, upisali smo ih i na nastavu na hrvatskome jeziku. Ovaj posao koji radim zahtijeva trud i vrijeme, osobito pred blagdane kad je i u kući više posla. Nastojim uskladiti obiteljske obveze sa svim spomenutim angažmanom.
Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)