U okviru Hrvatske čitaonice Fischer iz Surčina već tri godine uspješno djeluje i radi Kreativna sekcija na čijem čelu je Veronika Živanović. Po profesiji je profesorica književnosti i za sebe voli reći da to nije samo njena struka već njena velika ljubav i strast, neodvojivi dio nje. Velika ljubav joj je i kreativni rad. A koliko je uspješna u njemu mogli smo se uvjeriti na do sada održanim izložbama u Surčinu, Zemunu, te na raznim manifestacijama koje je organizirala zajedno sa svojim članicama. Posljednja je bila božićna izložba, koju su, osim Surčinaca, i ove godine mogli pogledati župljani iz Zemuna.

Možete li za sebe danas reći da ste se ostvarili, budući da radite posao koji volite i da se bavite kreativnim radom u kojem ste veoma uspješni?
Oduvijek sam znala da će to biti moje životno opredjeljenje. Vjerno sam slijedila svoj unutarnji glas i veoma sam sretna što radim ono što volim. Većina ostalih mojih interesiranja kreće se također u sferi umjetnosti i kreativnosti. Otuda i moje angažiranje kao voditeljice Kreativne sekcije u Hrvatskoj čitaonici Fischer. U tom okviru najviše me zanima vez i proučavanje prisustva teme ručnih radova u književnim djelima.
Od kada ste učlanjeni u Hrvatsku čitaonicu Fischer i što Vas je potaklo da se priključite radu udruge?
Članica Čitaonice sam od prosinca 2016. godine, a osnovni razlog zbog kojeg sam se priključila radu udruge je želja da onim što znam i umijem pridonesem koliko mogu zajednici kojoj pripadam. Moram priznati, ponijela su me i duboka pozitivna emotivna i duševna iskustva djetinjstva vezana za to okruženje gdje smo se kao djeca okupljali. Osim u crkvi, često smo boravili u župi i prostoru u kojem je danas Čitaonica. A kada nosite u sebi takva iskustva, onda imate neobjašnjivu potrebu da im se vraćate, da ponovo doživite ljepotu takvih druženja. Promatrajući to vrijeme s distance, iz ugla zrelih godina, kao uspomenu, ono nam se čini još ljepše. Svatko od nas, netko više, netko manje, sačuva to nešto dječje u sebi, nosi ga kao amajliju u duši pa detinjstvo i ono što smo u njemu doživjeli bude izvor svih naših snaga i inspiracija. Potrebno je cijelog života njegovati dijete u sebi ako želite sačuvati iskren osmijeh, meku dušu i čist pogled na svijet. Ako hoćete biti kreativni.
Jeste li se i ranije bavili kreativnim radom?
Kreativnost je moj stil življenja. Uvijek je neka vrsta kreativnog rada bila dio mog života. Od malena se bavim pisanjem, bila sam dugogodišnja članica KUD-a Diogen u Surčinu, kroz cijelo školovanje bila sam članica literarne i dramske sekcije, a kasnije, kao nastavnica, vodila sam literarnu, dramsko-recitatorsku i novinarsku sekciju u OŠ Miloš Crnjanski u Beogradu.
Kako ste došli na ideju osnovati kreativnu sekciju?
Ideja je već postojala. Iz spontanih razgovora, kada smo se okupili, a neki prvi put i sreli, da bi se popisale knjige u Čitaonici, prepoznala sam želju župljana za kulturnim dešavanjima i ideju koju sam od ranije imala i koju sam prvobitno htjela realizirati u jednom drugom okruženju, poklonila sam hrvatskoj zajednici u Surčinu. Učinilo mi se da bi veći broj ljudi mogao naći svoje mjesto u takvoj jednoj sekciji i osjećaj me nije prevario. Prvobitna ideja bila je da u okviru Kreativne sekcije bude sve što se tiče umjetničkog i kreativnog stvaranja, zato smo sekciju tako i nazvali. Ali stvari su kasnije krenule nekim drugim tokovima pa su se neke sekcije izdvojile kao posebne.
Kako su izgledali počeci Vašeg rada?
Zajednička ljubav prema lijepom iznjedrila je veoma brzo našu prvu izložbu, skromnu, probnu – božićnu izložbu u prosincu 2016. godine. Sudjelovalo je deset izlagača, a veliki broj ljudi se uključio da pomogne. Reakcija na novo dešavanje u okruženju bila je veoma pozitivna, interesiranje ljudi da sudjeluju u ovakvoj vrsti dešavanja je raslo, a rezultat toga je osnivanje i registracija Kreativne sekcije 5. veljače 2017. Odmah smo postavili ciljeve i definirali aktivnosti sekcije. Ciljevi su: doprinos razvoju, njegovanju i očuvanju kulture, tradicije i običaja hrvatskog naroda u Srijemu; razvijanje interesiranja za kulturu stvaranja i uključivanje ljudi u proces stvaranja; buđenje kreativnih potencijala; poticanje individualnosti u kreativnom izražavanju; oplemenjivanje svakodnevice – svoje i onih oko nas; doprinos dinamičnosti dešavanja u našem okruženju; poticanje na zajedništvo i suradnju u svrhu zajedničkih ciljeva; povezivanje individualnih sposobnosti i vještina u zajedničku sekciju kako bi se na jedan organiziran način predstavile kreativne vještine i kvalitete. Naše aktivnosti su savjetovanje i pomoć kreativnim osobama zainteresiranim za održavanje tradicije rukotvorina i kreativno izražavanje; organiziranje edukativnih radionica kao izuzetne prilike za kreativno druženje; organiziranje izložbi; organizirano sudjelovanje članova sekcije na izložbama i sličnim manifestacijama drugih organizatora; povezivanje i uspostavljanje suradnje s drugim srodnim sekcijama koje se bave istim ili sličnim aktivnostima.
Od koga dobijate podršku u radu?
Najveća podrška i poticaj našem radu su oni koji posjećuju naše izložbe, pridavajući značaj nečemu što je drugačije od prazne, sive, bezlične svakodnevice u kojoj vlada duhovna praznina. To su naši župljani i ljudi iz šireg okruženja, kao i predstavnici Veleposlanstva Hrvatske, HNV-a, Općine Surčin, Kulturnog centra Surčin… 
Vremenom su se priključili mnogi članovi i ispostavilo se da se među župljanima kriju kreativne duše, pa ste postali jedinstveni po svom radu na području Srijema. Je li to za Vas bio dodatni poticaj za daljnji rad?
Priključenje svakog novog člana je značajan poticaj, jer shvatite koliko je oko vas srodnih duša, a da to prethodno niste ni znali.
Koja su interesiranja članova sekcije?
Članovi sekcije bave se različitim tehnikama izrade radova. Prije svega vezom, a zatim heklanjem, pletenjem, dekupaž tehnikom, izradom nakita, izradom predmeta od prirodnih materijala, slikanjem...
Koliko se često sastajete i jeste li ostvarili suradnju s još nekom udrugom?
Od samog početka uspostavili smo red i kontinuitet kada su u pitanju sastanci. To je jednom mjesečno. Osim toga, tijekom skoro svakog mjeseca imamo edukativno-kreativne radionice, a komunikacija između članova sekcije je gotovo svakodnevna. Najbolju suradnju ostvarili smo sa Zajednicom Hrvata Zemuna Ilija Okrugić, što je prirodno jer su nam oni i najbliži. Svake godine, od samog početka, gostujemo kod njih s uskrsnom i božićnom izložbom. Druge udruge s kojima smo također surađivali su HKUPD Tomislav – Golubinci, HKPD Jelačić – Petrovaradin, HKDP Matija Gubec i Galerija prve kolonije naive u tehnici slame – Tavankut, HLU CroArt – Subotica. Veoma dobru suradnju imamo i s udrugama sličnih interesiranja s teritorija Općine Surčin i Grada Beograda, a uspostavili smo i mnoge kontakte i u dogovorima je suradnja s još nekim udrugama od kojih bih izdvojila Udruženje žena Kovačice, klub Kreatornica i galeriju Babka iz Kovačice. 
Izradom i prodajom radova pomažete i rad udruge, budući da svoje radove prodajete na izložbama. Koliko se ta ideja do sada pokazala svrsishodnom?
Novac od prodaje radova koristi se za daljnji rad sekcije i u humanitarne svrhe, a određeni postotak odvaja se i za potrebe cijele udruge. Članovi sekcije i simpatizeri iz okruženja također često doniraju materijal potreban za rad, tako da nam sve to zajedno veoma pomaže.    
Koliko ste izložbi organizirali do sada i kakvi su bili dojmovi posjetitelja?
Protekle godine u našem radu možemo okarakterizirati kao veoma aktivne. U ovom trenutku iza nas su 32 izložbe i do 1. siječnja očekuju nas još dvije. Svake godine broj izložbi se uvećava. Posjetitelji se uglavnom pohvalno izražavaju, nekad su ushićeni, nekad iznenađeni, vole posjećivati naše izložbe, jer ih tu uvijek čeka nešto novo.
Osim uradaka članova sekcije, izlagali ste i stare ručne radove koji su sačuvani dugi niz godina. Jedna od njih je i izložba Iz ormara naših baka, koja je bila veoma uspješna i posjećena. Smatrate li da se ti stari ručni radovi danas dovoljno cijene i jesu li izložbe takvog tipa dobar način da se javnost podsjeti na njihovu možda zaboravljenu vrijednost?
Smatram da ne postoji dovoljno izražena svijest da se čuvanjem kulturne baštine čuva ono što jesmo – identitet, kontinuitet i posebnost, da su briga i odgovornost za kulturnu baštinu civilizacijski čin jer kulturna baština jednog naroda ne pripada samo tom narodu, već je zajedničko bogatstvo čovječanstva. Trudimo se da ne dozvolimo da zaborav nadvlada sjećanje i drago nam je što na ovakvim izložbama gdje iznosimo stare radove na svjetlost dana srećemo ljude sličnih razmišljanja, koji kao i mi baštine životnost sjećanja, jer dok je i minimum takve svijesti, postoji nada da će ovo bogatstvo biti sačuvano.

Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)