Slijedeći preporuku pape Franje da se u Svetoj godini Božjeg milosrđa hodočasti šezdesetak je vjernika Subotičke biskupije hrvatskoga (i slovačkoga) govornoga područja hodočastilo u Vječni grad – Rim. Hodočašće je trajalo od 28. kolovoza do 4. rujna, a osim Rima hodočasnici su posjetili Padovu, Ravenu, Asiz i Firencu. Voditelj ovog nadasve zanimljivog i dobro organiziranog hodočašća bio je vlč. dr. sc. Ivica Ivanković Radak.

Hodočašće u Rim zasigurno nije bilo turističko, već duboko proživljen hod na mjesta na kojima se osjećala posebna Božja prisutnost. Hodočasnici su u Godini milosrđa prošli kroz Sveta vrata na rimskim bazilikama, izmolili određene molitve na nakanu Svetoga Oca i tako dobili potpuni oprost od vremenitih kazni. Molili su za cijelu Subotičku biskupiju, svoga biskupa, svećenike, bogoslove, redovnike i redovnice, za vjernike, za sve one koji su potrebni Božjega milosrđa. Za ovo su se putovanje i prije samoga puta pripremili te je svaki dan bio posvećen, osim razgledanju veličanstvenih crkava i onoga što su poznati umjetnici ostavili u navedenim gradovima, duhovnom programu, ponajprije svetoj misi.

Blagoslovljen polazak

Na put u Rim hodočasnici su krenuli iz subotičke katedrale na kojoj su također Sveta vrata, te se pomolili pred polazak. Znakovito je bilo da su se među putnicima našla i četvorica „pastira” – svećenika: voditelj vlč. Ivica, fra Zdenko Gruber, vlč. Josef Vogrinc i vlč. Dominik Ralbovsky. A na put su krenuli hodočasnici iz Subotice (župe sv. Roka, Marije Majke Crkve, katedralne župe), Sombora, Male Bosne, Đurđina, Žednika, Selenče i Bačkog Petrovo Sela.

Padova i Ravena

Susret s Padovom, nakon napornog puta, otvorio je duhovnu dimenziju puta. Početak hodočašća obilježila je misa u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića, uz njegov grob, a potom posjet njegovoj sobici u kojoj je ispovijedao, a osobito je sve ganula njegova jednostavnost i skromnost. Ovaj je svetac jedan od zaštitnika Godine Božjeg milosrđa. Posjet bazilici sv. Antuna Padovanskog i razgledanje drugih starih bazilika u Padovi, a potom i u Raveni najavio je ljepotu koja je ispunila sva očekivanja.

Asiz 

Nastavak putovanja išao je kroz Asiz, grad sv. Franje. Ovdje je mnoge oduševio noćni prizor “  Franjine”  crkvice u bazilici sv. Marije od Anđela. Posjet bazilikama i grobovima, sv. Franje i sv. Klare, obilazak i šetnja gradom, duboko su sve dirnuli. Tko bi mogao opisati riječima duhovni mir u Porcijunkuli – crkvici iz 13. stoljeća, nazvanoj sveta Marija Anđeoska, ljepotu bazilike sv. Franje, posebnu duhovnost kod njegova groba…? Počeci Male braće – kako je sv. Franjo prozvao franjevački red, ovdje su itekako vidljivi. Zato im se treba vratiti i iz njih crpsti duhovnu snagu.

Rim – susret sa Sv. Ocem

Opća audijencija sa Svetim Ocem hodočasnicima je ipak bila glavni motiv hodočašća, jer se ovakav susret ne doživi često u životu. Nakon dirljivog ophoda hodočasnika, papa Franjo je u katehezi rekao kako je Isus jedino vrelo blagoslova iz kojeg izvire spasenje za sve ljude. Osvrnuvši se na izvještaj iz evanđelja po Mateju o ženi koja je bolovala od krvarenja i bila izliječena dodirnuvši skute Isusove haljine, Sveti je Otac sve nas potaknuo na razmišljanje o položaju žena. Upozorio je sve, i same kršćane, da se trebaju čuvati od predrasudama zaraženih poimanja ženskosti i sumnjičavosti spram dostojanstva žena.

Susret sa Svetim Ocem je ostavio poseban pečat u srcima i na licima hodočasnika. On je „Petar” naših dana. A upravo pred grobom sv. Petra služena je misa koju su hodočasnici, zar je potrebno reći, tako duboko doživjeli. Sasvim poseban osjećaj imalo je dvadesetak hodočasnika koji su se odvažili popeti na vidikovac u kupoli ove najveće katoličke crkve na svijetu!

Brojne su građevine bile vrijedne divljenja, naravno i one koje imaju vjerski identitet i one koje privlače brojne turiste. Teško je izdvojiti neku od građevina, ali će osim već poznatih crkava i brojnih državnih građevina svima ostati u sjećanju Pantheon, nekoliko papinskih sveučilišta, a onda i posjet Papinskom hrvatskom zavodu i crkvi sv. Jeronima. Upravo se u ovom zavodu školuju svećenici hrvatskog govornog područja, a u crkvi je bila sveta misa kojom se nastavio duhovni program hodočašća.

Rim – procesija i prolazak kroz Sveta vrata

Ono što će hodočasnici svima ispričati kao duhovno najsnažnije iskustvo je procesija predvođena jubilejskim križem uz pjesmu po odvojenoj stazi koja vodi prema Papinskoj bazilici sv. Petra i prolaz kroz Sveta vrata. Iako je mnoštvo naroda pratilo našu procesiju, činilo se kako nam križ otvara sva vrata. Kud god križ prolazio, stvarao se prostor za hodočasnike Subotičke biskupije. Ulazak u baziliku u tišini, ta potpuna predanost trenutku značila je odvažnost napustiti ono staro i zakoračiti u novi život, s Kristom! Kako da ovakvo svečano prolaženje kroz Sveta vrata ne izazove suze?

Hodočašće za novi život

Nabrajanjem ljepota koje su hodočasnici vidjeli mogli bismo izazvati pozitivnu „zavist”, napose kada se među njima nađu Papinske bazilike sv. Pavla izvan zidina, sv. Ivana Lateranskog i sv. Marije Velike – a u njima i Sveta vrata. Njima ćemo pridodati i katakombe sv. Calista te će ovo biti samo slika onoga što čeka hodočasnike u Vječnom gradu! Možda se još nekome ukaže mogućnost sličnog hodočašća. Stoga zaključimo: dnevno dvanaestosatno aktivno hodočašćenje značilo je prikazati sebe i svoj život kao spremnost za primanje i davanje milosrđa – svima koji su ga potrebni! Da bi to moglo biti učinjeno, bilo je potrebno dobro pripremiti put, na čemu hodočasnici zahvaljuju vlč. Ivici Ivankoviću Radaku čije je poznavanje povijesti i posjećenih mjesta bilo za divljenje. Potrudio se vlč. Ivica svakom hodočasniku pribaviti pergamenu na kojoj je poimence svaki hodočasnik dobio potvrdu da je hodočastio u Svetoj godini Božjeg milosrđa i prošao kroz Sveta vrata u rimskim bazilikama. Neka je na korist svima – i onima koji su hodočastili i oni s kojima će se ovo duhovno iskustvo podijeliti!

Izvor: Hrvatska riječ (Katarina Čeliković)