U organizaciji Zajednice amaterskih kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije održana je u petak, 4. studenoga, 14. Znanstveno-kulturna manifestacija Šokačka rič, posvećena slavonskom dijalektu s posebnim naglaskom na slavonski dijalekt izvan granica Hrvatske. „Ove godine proučavamo šokačke govore u susjednim državama Bosni i Hercegovini, Srbiji i Mađarskoj. Šokačka rič je razbila predrasudu da je hrvatski jezik samo standardni jezik“, kazala je autorica projekta Anica Bilić iz vinkovačkog Centra za znanstveni rad HAZU. Na ovogodišnjoj Šokačkoj riči predstavljena je knjiga pjesama pučkog pjesnika iz Bođana Josipa Dumendžića Meštra Svitanje ri(je)či koja je tiskana u nakladi Zajednice amaterskih kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije.
Dumendžić je na Šokačkoj riči 12 dobio mali dukat za svoje zalaganje na očuvanju šokačke ikavice, a nagrada je podrazumijevala i tiskanje knjige pjesama.
„U knjizi je 101 pjesma, polovica je pisana na šokačkoj ikavici, a polovica na standardnom hrvatskom jeziku. U pjesmama pišem o šokadiji i svemu onome što je vezano za život Šokaca na ovim prostorima. To je moj doprinos i moj trud na očuvanju ove naše ikavice“, kaže Dumendžić.
Na Šokačkoj riči, na predstavljanju knjige, govorili su Anica Bilić, Andrija Matić, predsjednik Zajednice amaterskih kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije i sam autor, koji je pročitao i pet svojih pjesama. U znanstvenom dijelu skupa, koji je bio posvećen slavonskim dijalektima, prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić iz Osijeka i Marija Šeremešić, predsjednica UG Urbani Šokci iz Sombora govorile su o pozdravima i odzdravima u Monoštoru. Osim uobičajenih pozdrava i odzdrava bilo je riječi i o tipičnim kratkim upitnim riječima i odgovorima, kojima su se mještani Monoštora obraćali jedni drugima prilikom susreta. Takvi su primjerice Uranili? Bome!, Iđete? Iđemo! Divanite se? Pa malo, moramo!. Onda, gotovo? Fala Bogu jeste!...
Organizatori Šokačke riči ističu da je šokački izričaj u slavonskom govoru danas zanemaren, te mu se mora posvetiti pozornost kako ne bi nestao sa smrću izvornih govornika.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
