Hvaljen Isus i jabuka na dar. Tako se ulazilo u dvorište Etno salaša Balažević gdje je 13. puta održan Tavankutski festival voća i autohtonih rukotvorina u svoj jesenskoj raskoši boja i okusa. Izlagači su se potrudili svojom raznovrsnom ponudom privući posjetitelje festivala. A bilo je tu svega. I jabuka iz tavankutskih voćnjaka, rakije, likera, vina, meda, domaćih kolača, zanimljivih rukotvorina… A nitko nije ostao ni gladan jer se, kao što je i običaj na ovom festivalu, kuhalo u nekoliko kotlova tarane, paprikaša od papaka, grava, pivčijeg paprikaša… Sve uz pratnju tamburaša.
Zanimljivu ponudu imali su učenici IV. razreda hrvatskog odjela Osnovne škole Ivan Milutinović iz Subotice, koji su se sa svojom učiteljicom Tanjom Stantić dobro pripremili za tavankutski festival. ‚‚Pravili smo turšiju, bakine kolače, kokice i medenjake. Radili smo to u školi, s učiteljicom. Meni je najzanimljivija bila priprema bakinih kolača i kokica. Ima nas desetoro u razredu i svi smo radili", kaže Anastazija Kovač.
Ana Žigmanov Vuković ima zasad lavande, pa je njen izložbeni prostor bio u boji lavande i zanimjivih načina da se ona iskoristi.
‚‚Napravila sam mirisne bilježnice u čijim koricama su cvjetovi lavande. Mogu se koristiti na različite načine. Mogu se pisati recepti, voditi dnevnici, malo da se u vrijeme digitalizacije vratimo našim uspomenama. A kad ih metnete u tašku mriši vam taška od lavande", kaže Ana.
Nije ni ovaj festival prošao bez tavankutskih slamarki, a odmah do njih svoj izložbeni štand imao je Slamarski muzej iz Domžala.
‚‚Prijatelji smo s udrugom iz Tavankuta i tako smo dobili poziv za ovaj festival. Izložili smo šešire od slame. Prave se tako što se od slame prvo ispletu trake od kojih se na stroju prave šeširi. Za jedan šešir plete se traka od 24 metra", kaže kustosica Katarina Rus Krušelj.
Muzej u kome radi čuva tradiciju slamarstva koja je na području Domžala duža od 300 godina.
Likeri od višnje nisu ništa neobično, ali zato vino od višnje proizvedeno na starinski način i nije često, ali u Tavankutu ga je bilo. Naravno, iz tavankutskog voćnjaka iako njegov vlasnik Bela Saulić sada živi u Bajmaku.
‚‚Višnje se oberu, odvoje od koštica, iscijede i ostave u bačve da odstoje. Nekada se to radilo u drvenim bačvama, ali one su teške za održavanje, pa ja koristim bačve od medicinske plastike. Doda se tek malo šećera, zbog fermentacije, da ne ode u ocat. Dovoljno je oko 10 posto šećera. Ostavi se da stoji mjesec i pol dana i spremno je za kušanje. Od tone višanja može se dobiti 60 litara vina. Prodajemo ga na manifestacijama i s kućnog praga", kaže Saulić.
I da se još zadržimo kod vina, ali onog iz organske proizvodnje. Takvo vino na tavankutskom festivalu imala je Maja Petrić, također iz Tavankuta.
‚‚Suprug i ja imamo hektar vinograda. U ‘pisku’, naravno. Uzgajamo pet sorti po organskim principima. Koristimo samo preparate na bazi bakra i sumpora. Odabrali smo sorte otpornije na bolesti. Posađen je vinograd 2018. i sada je u punom rodu, ali nama nije važna količina već kvaliteta", kaže Maja.
Ovogodišnji Tavankutski festival voća i autohtonih rukotvorina organizirali su HKPD Matija Gubec, Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame, zadruga Voćko i Osnovna škola Matja Gubec.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
