U nedjelju, 2. kolovoza 2020. godine u crkvi svetih Petra i Pavla u Monoštoru vjernici su skupa sa svojim župnikom vlč. Goranom Vilovim zahvalili Bogu na plodovima zemlje, a osobito na ovogodišnjem rodu pšenice, od kojega se dobija brašno, te kruh na našim stolovima. Štoviše, kako je rekao vlč. Vilov, od nje dobijamo kruh za oltar na kojem se isti preobražava u Tijelo Kristovo.
Ovom prigodom na osobit način vjernici su zahvalili za sve darovano, a na razmišljanje ih je potaknuo župnik rekavši: „Zahvaljujemo Bogu na Suncu i na kiši, zahvaljujemo na vrijednim rukama zemljoradnika i domaćica koji su sa svoje strane učinili sve što su mogli. Oni su posijali zrna, a Bog je dao da raste. Zahvaljujemo Bogu što nas je čuvao od nesreće, od leda, te nam je dao bogati žetveni plod. Jesmo li zahvalni? Trebamo li biti zahvalni baš svakog dana? Postavimo sebi ovo pitanje: treba li nam sunce svakoga dana, treba li nam kiša, treba li nam kruh i voda, siguran dom, naši voljeni? Zar nam zaista trebaju svakoga dana? Odgovor je više nego jasan“.
Župnik je također podsjetio da zahvalnost ide prema Bogu svakoga dana, jer svaki dan primamo od njegove dobrote, te je istaknuo da onaj koji je zahvalan dobit će još više onoga na čemu zahvaljuje, a onaj koji je nezahvalan za ono što ima izgubit će i to. Po njegovim riječima, ista logika vlada i u svijetu ljudi: volimo kad netko primijeti naš trud i naša djela pa nam se zahvali iako ne radimo to radi hvale. Međutim, ako netko konstantno ne primjećuje dobro što činimo niti nam se zahvaljuje, odustajemo ubrzo od te osobe i okružujemo sebe onima koji će nas cijeniti kao osobu i naš rad. „Mi se ljudi radujemo zahvalnosti. Zar ne bi trebalo istom logikom da i mi budemo zahvalni Bogu? Jesmo li se pitali odakle mi na Zemlji? Zar nas Bog nije stvorio? Dobro se osjećamo što postojimo, ali nismo morali postojati. Netko nas je uveo u ovaj život, postavio na Zemlju i poziva nas na vječni život. Bog je to učinio iz ljubavi! Zato jer svaki dan imamo priliku živjeti, zahvalimo Bogu na daru života i na svemu što u njemu imamo, a primili smo zaista puno“, kažao je vlč. Vilov.
Također, podsjetio je okupljene da je čovjek kruna Božjega stvaranja, da je okružen ljubavlju gdje god da se okrene i kada bi čovjek pokušao biti zahvalan, otkrio bi silnu Božju ljubav. Vrativši se na evanđelje, vlč. Vilov podsjetio je Monoštorce da se Isus, prije nego li je umnožio hranu, zahvalio Ocu nebeskome. Bio je zbog toga nagrađen i ono za što je zahvaljivao se umnožilo. To je snaga zahvalnosti!
Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V)
