Kako bi sustav zakonodavne vlasti dobro funkcionirao, važno je, pouka je američke demokracije, osigurati preduvjete ne bi li narodni zastupnici mogli kompetentno i posvećeno odgovarati na izazove pred kojima se nalazi američko društvo, to jest biti u funkciji rješavanja problema i ostvarivanje interesa građana SAD-a. Ovaj zahtjev je, među ostalim, osiguran i kroz proračunska sredstva koja se izdvajaju za nesmetan i kvalitetni rad senatora i narodnih zastupnika, članova Kongresa.
I ona nisu mala – svaki senator (predstavnik „gornjeg doma“ zakonodavne vlasti, koji se bira na mandat od 6 godina od strane mjerodavnih tijela saveznih država – ima ih ukupno 100) godišnje ima proračun za svoje aktivnosti veći od 5 milijuna $. Narodni zastupnici (predstavnici „donjeg doma Kongresa“, koji se biraju neposredno na izborima po većinskom sustavu u izbornim okruzima koji broje oko 725.000 građana – ima ih 435), pak, imaju za svoj rad na raspolaganju na godišnjoj razini 2 milijuna $.
Demokracija počiva na pravičnim zakonima
Ta pozamašna sredstva se ne odnose na plaću senatora, to jest narodnih zastupnika, nego se troše na angažiranje suradnika – od savjetnika za pojedina područja društvenog života (pravo, gospodarstvo, vanjska politika…), preko administrativnog osoblja pa do ljudi zaduženih za tehničku i tehnološku podršku (oni rade ili u zastupnikovom/ senatorovom uredu u Kongresu), zatim ona pokrivaju troškove funkcioniranja nekoliko kancelarija narodnih zastupnika raspoređenih u nekoliko mjesta u izbornom okrugu, iz njih se financiraju promidžbene aktivnosti, troškovi komunikacije s javnošću, održavanja javnim skupova… Drugim riječima, ova sredstva omogućuju kvalitetan i glede interesa naroda posvećen rad predstavnika zakonodavne vlasti.
Narodni zastupnici imaju do 18 uposlenih svojih stručnih suradnika, a senatori mogu računati na od 20 do 50 osoba u svome stafu. Za trošenje novca za rad predstavnika zakonodavne vlasti nije potrebno imati točan i unaprijed predviđen financijski plan, no zato postoje točne upute i smjernice kako se i za što novac smije koristiti, a na koncu godine podnosi se detaljno financijsko izvješće o utrošku novca.
Američka demokracija počiva na pravičnim zakonima koji se primjenjuju, jasnim ali brojnim pravilima, precizno definiranim procedurama, snažnim i nezavisnim institucijama te kulturi dijaloga. Nitko ne može imati previše ovlasti, odgovornosti su podijeljene, a filozofija vladanja počiva na načelima »stalne provjere« stajališta i rješenja te »ravnoteže« odgovornosti. Nezavisnost i stručna osposobljenost institucija, pak, čvrsta je garancija njihove uspješnosti i prateće učinkovitosti.
To se može vidjeti i na primjerima u području borbe protiv korupcije. Osim policije i tužiteljstva, u svakoj saveznoj državi postoje i etičke komisije, čiji je cilj da se kroz praćenje imovinskog stanja izabranih i imenovanih predstavnika vlasti nadzire njihovo moguće materijalno bogaćenje (u Srbiji, uz sve moguće razlike u sistemskom i funkcionalnom smislu, to je Agencija za borbu protiv korupcije), te zasebne institucije – takozvani generalni inspektorati za borbu protiv korupcije na razini saveznih država.
Podzastupljenost žena u politici
Osim dobivanja pritužbi neposredno od građana, ove institucije imaju nadležnost i osposobljene su da i same vode istrage, koje mogu okončati i podizanje optužnica za korupcije pred sudovima. Inspektorati imaju i osmišljene medijske planove djelovanja kako bi ohrabrivali građane da prijavljuju slučajeve korupcije, ali isto tako, ukoliko njihova aktivnost završi pozitivnim sudskim ishodom, koriste medije kako bi isticanjem kažnjavanja prijestupa potencijalno snažili odvraćanje od koruptivnoga djelovanja. Istodobno, oni vode i određenu vrstu statistike te imaju cjelovite slike o vrstama i društvenim/ državnim područjima u kojima se korupcija češće javlja te na temelju istih predstavnicima vlasti daju preporuke kako da se uočeni sistemski nedostaci i manjkavosti uklone.
Naravno, američki sustav demokracije nije idealan – on ima i svojih slabosti. Recimo, kada je u pitanju zastupljenost žena u politici, i uopće u strukturama vlasti – u zakonodavnom segmentu, postotak zastupljenosti žena nije veći od 25 posto, što je u odnosu na zakonska rješenja u Srbiji manje – kod nas je taj minimum propisan na 33 posto. I o tome postoji svijest među onima koji sudjeluju u javnom životu, napose među građankama.
Otvoren, smiren i racionalni pristup problemima jeste ono što krasi američku demokraciju. To se dalo vidjeti i s našim sugovornicima o ovoj problematici. Naravno, tu je i cijeli niz aktivnosti kako bi se izazovi na pozitivni način razriješili. Konkretno, kako bi se povećao postotak žena u sudjelovanju u političkom životu, postoje instituti za podršku ženama za političko djelovanje, koji ima razvijene edukacijske i ine programe namijenjene osnaživanju žena za politiku.
Antrfile
Proračuni velikih brojki
Proračun najbogatije države svijeta na godišnjoj razini za 2016. godine iznosio je čak 3.800.000.000.000 $, to jest tritisućeosamstomilijardi američkih dolara! Glavnica proračunskih sredstava na federalnoj razini pokriva troškove obrane, nacionalne sigurnosti, vanjske politike, prosvjete, znanosti… No, i svaka od saveznih država ima svoje proračune. Tako proračun države Ohio, koja ima nešto više od 11 milijuna stanovnika – znači 1,5 puta je veća od Srbije, za 2017. godinu iznosi više od 50 milijardi $, od čega se najviše troši za prosvjetu, održavanje prometne infrastrukture, funkcioniranje državnog aparate... Uistinu impresivno! Napose ako se zna da je proračun Srbije, koji pokriva sve spomenute troškove koji su potrebni za funkcioniranje jedne suverene države, za ovu godinu nešto manji od 10 milijardi $.
Treća najmnogoljudnija zemlja na svijetu
Kako stoji u Hrvatskoj enciklopediji, prema popisu stanovništva iz 2010. SAD je imao 308.745.538 stanovnika, a prema procjeni za 2012. godinu 313.914.040, što je nakon Kine i Indije čini trećom najmnogoljudnijom zemljom na svijetu. Kada je pak riječ o nacionalnoj i rasnoj struktura, prema HE situacija je sljedeća: „Potomci europskih doseljenika (bijelci; bez Hispanoamerikanaca) čine 63,7 posto stanovništva (2010); na crnce (potomci prisilno dovođenih crnaca potkraj XVII. i u XVIII. stoljeća) otpada 12,6 posto, na Azijce 4,9 posto (Kinezi, Filipinci, Indijci, Vijetnamci i dr.), a na Indijance i Eskime 0,9 posto stanovništva; Hispanoamerikanci (bilo koje rase; podrijetlom iz Meksika, Portorika i dr.) čine 16,3 posto stanovništva.«
Izvor: Hrvatska riječ (Tomislav Žigmanov)