Iako pročelja nisu jedina vrijednost građevina koje čine svu raskošnu ljepotu Petrovaradinske tvrđave, sigurno je da su njihova prepoznatljivost, ali i očajno stanje u kojima su se donedavno nalazila, bili odlučni u odluci Gradske uprave Novog Sada da započne dugo čekani projekt njihove obnove. Prvi rezultati su vidljivi. U tijeku je zimska stanka u građevinskim radovima, a ona se završava prvim proljetnim danima. Zanimalo nas je koje priče kriju zgrade petrovaradinskog Podgrađa čija se pročelja obnavljaju, te koji su bili motivi za obnovu.

Iskusni poznavatelji povijesti Tvrđave, čiji je Podgrađe dio, široko su se osmjehnuli, znajući da je tih priča toliko da je teško zamisliti da se mogu ispričati u jednom članku. Tražili smo točnost podataka i stručnost odgovora na naša pitanja. Pronašli smo ih u Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada, konzervacijske ustanove koja je ovlaštena da nadzire zaštitu ovog povijesnog objekta. Zavod je 2014. godine izradio studiju zaštite ovog kulturnog dobra, te predložio i sada nadzire projekt obnove pročelja u Podgrađu. Na čelu tima Zavoda koji brine o obnovi pročelja je arhitektica Slobodanka Babić.

Pogled u povijest

Većina objekata na Petrovaradinskoj tvrđavi imala je vojnu ulogu (dobar dio objekata i sada je u vlasništvu Vojske Srbije i u uporabi je). U vremenu izgradnje (1692. – 1780.), te vremenu korištenja, tu je živjelo i službovalo više tisuća ljudi. Među njima je bio i veliki broj Hrvata. Najpoznatiji među njima svakako su članovi obitelji Josipa Jelačića, potonjeg hrvatskog bana, rođenog u kući na kutu ulica Beogradske i Vladimira Nazora. Za službenike i vojno osoblje stambeni prostori osigurani su u Donjoj tvrđavi (današnje Podgrađe). To su zgrade koje se danas nalaze na Trgu vladike Nikolaja (nekada Paradni plac, pa Tomislavov trg), Beogradskoj ulici (nekoć ul. Matije Gupca), Strossmayerovoj ulici i ulici Prote Mihaldžića (nekada Braće Radića), kao i u ulicama koje ih sijeku: Lisinskoga i Vladimira Nazora. Riječju – cijeli prostor prve razine od mosta na Dunavu do Beogradske (Donje) kapije.  

Urbana matrica ovog prostora nije se bitnije mijenjala do danas. Sve zgrade građene su u liniji ulice, cijelom širinom, a veličine parcela su približno jednake. Osnove kuća su pravokutne, »na lakat« ili rjeđe dvokrilne. U velikom broju slučajeva izgrađeni objekt s pomoćnim objektima zatvarao je dvorište u kojem se nalazio bunar. Sačuvane građevine uglavnom su iz XVIII. stoljeća. U Beogradskoj ulici su bili javni, javno-stambeni i stambeni objekti visoko rangiranih časnika i činovnika, dok su se u bočnim ulicama nalazile građanske kuće. Prizemlja su rabljena za obrtničke radnje i krčme. Najstarije kuće građene su u duhu baroka kao masivne zidane konstrukcije zasvođenih podruma i prizemlja, dijelom katnice, s visokim svodnim, nekad i mansiranim krovom pokrivenim biber-crijepom i masivnim dimnjacima. Na dvorišnoj strani reprezentativnijih objekata nalazi se otvoreni trijem pod arkadama. Pročelja su ožbukana i bojena, najčešće obrađena u plitkoj plastici geometrijskih motiva. Prozori su četverokutni sa ili bez trijemova i svodova. Neki su izrađeni u obliku kibic-fenstera. Postoje još uvijek dekorirana dvokrilna vrata. Tijekom XIX. i u prvim desetljećima XX. stoljeća dotrajale i neugledne kuće zamijenjene su novim koje poštivaju zadanu matricu. Stare su obnavljene u duhu klasicizma, historicizma, secesije i rane moderne.

Podgrađe danas

Civilni dio Podgrađa je uglavnom stambeni s malo poslovnog prostora prilagođenih skoro isključivo lokalnom stanovništvu. Socijalna kategorija stanovanja s usitnjenim stanovima niskog standarda kao posljedica promjena nakon II. svjetskog rata, neriješen imovinski status kao i jak promet kroz samu jezgru Podgrađa pridonijeli su da se donedavno nije pristupilo projektu obnove ove barokne cjeline (dok je Gornja tvrđava nekoliko puta obnavljana i unaprjeđivana). Mnogi neriješeni problemi znatno su, u međuvremenu, pogoršali stanje i naružili izgled ovih objekata. I danas su česti neuređeni dvorišni dijelovi, s ostavama, šupama i adaptiranim stanovima, devastirana vrata i prozori, brojne intervencije koje su urađene bez odobrenja službe zaštite, te znatne promjene namjene. Pojedini vrijedni fragmenti su ukradeni, kao što su zvekiri na vratima jednog objekta. Uz promjene naziva ulica i nacionalna struktura stanovništva Podgrađa je znatno izmijenjena, tako da je broj stanovnika Hrvata danas vrlo mali.

Planovi i radovi

Planirano je da projekt obnove obuhvaća obnovu pročelja zgrada na Trgu vladike Nikolaja 1 i 3, u Beogradskoj br. 1-5, 7-9, 11, 13, 15, 17, 19, 23, 25; u ulici Lisinskog br. 1 i 2, u Ulici Prote Mihaldžića 14 i Strossmayerovoj 1 i 3. Radovi obuhvaćaju obnovu oštećenih i degradiranih elemenata uličnih fasada, restauraciju i konzervaciju vučene i ornamentalne malterske plastike, detalja izvedenih iz gipsa, terakote, restauraciju fasadne stolarije i figura svetaca u nišama pročelja. Radovima je obuhvaćena i demontaža i izrada novih oluka, kao i ponovna opšivanja elemenata na fasadi. Predviđen je i pretres pripadajućeg dijela krova u zoni ulične fasade. Stara originalna stolarija se restaurira i boji, uz zamjenu potpuno degradiranih elemenata.

Žitelji Podgrađa uglavnom se pozitivno odnose prema urađenom. Dragan Stijaković, vlasnik oštračkog obrta Stijaković, koji se nalazi u Beogradskoj ulici, kaže da jedva čeka da se sklone i preostale skele, kako bi Podgrađe zablistalo. 

„Turisti sve češće zastajkuju i fotografiraju obnovljene fasade. Očekujem da će više njih svratiti i u moju radionicu, u kojoj se nalazi i zbirka starog oruđa“, kaže on. 

S druge strane, Bojana Karavidić iz udruge Suburbium kazala je nedavno za portal mojnovisad.com da obnova pročelja nije dovoljna. 

„Gradić će samo na prvi pogled zablistati. I dalje ostaje mnogo neriješenih problema – infrastruktura, nedostatak informacijske table na Trgu vladike Nikolaja, promet... Kod stanovnika Podgrađa postoji zabluda da je Grad dužan da im okreči kuću i popravi krov, ali to je osobno vlasništvo i oni moraju brinuti o njemu. Ovdje sada svatko može ugraditi klima uređaj na pročelje, da postavi PVC prozore i okreči pola kuće na jedan način, a pola na drugi. Svatko tko prošeta Podgrađem shvatit će da tu vlada jedan priličan kaos“, kazala je Karavidić.

Budućnost Podgrađa

Prostorna kulturno-povijesna cjelina Petrovaradinska tvrđava je kulturno dobro od velikog značaja, površine 105 ha. To je artiljerijska bastiona barokna tvrđava, prije 70 godina stavljena pod zaštitu kao spomenik kulture i u planu je njegova prekategorizacija kako bi bio od nacionalnog značaja. To su osnovne činjenice s kojima treba računati pri planiranju budućnosti ovog jedinstvenog prostora. Često se čuju oprečne ocjene u svezi s efektima festivala EXIT na infrastrukturu cijele Tvrđave. Ove godine načinjen je pokušaj da se, organiziranjem Festivala uličnih svirača početkom rujna u Podgrađu oplemeni i ovaj prostor i to je, izgleda, lakši dio. Teži dio je smanjenje ili ukidanje drumskog prometa kroz Beogradsku ulicu. Na nedavnoj konferenciji „Promet u Podgrađu Petrovaradinske tvrđave – od lokalnog ka regionalnom“ iznesen je podatak da godišnje kroz gradić protutnji četiri milijuna vozila! Nekada je kroz susjednu Strossmayerovu prolazio vlak, takoreći kroz spavaonice i kuhinje njezinih stanovnika, pa je taj promet ukinut. Stanovnici Podgrađa i stručnjaci nadaju se da se to može dogoditi i s prometom u Beogradskoj ulici, napose zbog činjenice da se izgradnjom Žeželjeva mosta očekuje jačanje prometa kroz Reljkovićevu ulicu. Drugo važno pitanje je potpuna demilitarizacija Tvrđave, no za sada se čini da je ono teže rješivo.

Izvor: Hrvatska riječ (Marko Tucakov)