Župno prelo župe Uskrsnuća Isusova iz Subotice mnogi bi okarakterizirali kao uobičajenu pokladnu zabavu. Možda to na prvi pogled i jest, ali iza one vanjske strane druženja i zabave postoji i ono manje znano široj javnosti.
Prvo prelo u ovoj župi organizirano je 2001. godine pod nazivom Obiteljsko prelo s ciljem da se okupe obitelji koje su se odvažile i upisale djecu u cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku. Prelo je zaživjelo i održavalo se godinama, a posljednjih godina je preraslo u Župno prelo. Četvrti put ove godine prelo su organizirale obitelji Ivković Ivandekić i Horvacki uz pomoć brojnih župljana.

Zavidne brojke i jedinstvo

Kako to obično i biva iz spomenutih obitelji najviše su se oko organizacije prela aktivirale žene, mame koje ove običaje vole i čuvaju.
„Dolazili smo na prelo kao župljani, kao gosti, a onda nas je naša župljanka koja je prije bila u organizaciji prela Nevenka Tumbas pozvala i pitala bi li se htjeli uključiti u organizaciju“, priča Mirjana Ivković Ivandekić, a Jelica Horvacki se nadovezuje: „Prije pet godina smo se aktivno uključili u organizaciju i zapravo ovo je u našoj organizaciji četvrto prelo, budući da je prošle godine izostalo. Druga je godine da smo u dvorani Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo, a na dobrom smo putu da će nam za koju godinu i ova dvorana postati mala“.
Ove godine okupilo se oko 180 župljana, od kojih je 64 djece, te od toga 10 beba. Možda ove brojke govore bolje od ičega, a ujedno i potvrđuju da je ova župna zajednica itekako živa.
Prigodni program izvela su djeca, a za to su ih pripremale učiteljice Sonja Konkolj i Biljana Vojnić Hajduk, te Nataša Stipančević. Tako nije izostalo niti folklora i tradicionalnih igara, kao ni moderan ples i zabava, preljske pjesme koje su napisale župljanke Josipa Dević i Milica Kopilović, a oni najmlađi, ovogodišnji prvašići su pripremili i TV dnevnik i poručili kako je svijetom sada zavladala pandemija „novog virusa“, kojemu je ime – osmjeh.
„Program je uvijek prikladan i šarolik, ali se trudimo i da ne zaboravimo svoje običaje, ono što smo naslijedili. Zapravo, cijela organizacija prela u koju se uključuju i drugi župljani se svodi na to da svatko da dio sebe u onome u čemu je najbolji. Tako imamo svog fotografa, tamburaše, župljane koji imaju svoja gospodarstva i koji su spremni i voljni pomoći svojim darovima. Gledamo da prelo organiziramo vlastitim snagama župne zajednice“, priča Jelica Horvacki.
Na ovome prelu se, baš kao i nekad dijeli prelo (dar na prelu).
„Svake godine se pobrinemo da svako dijete dobije ‘prelo’, uz to smo ove godine pripremili maramicu s prela (rupčić), na kojoj je naša crkva, a za svako dijete osigurali smo i krunice. Ovaj običaj smo naslijedili od prijašnjih organizatora i trudimo se to ispoštovati. Ono što bih također istakla kao nešto što smatram dobrim jest da svu hranu koja preostane na prelu darujemo uz pomoć franjevaca braći i sestrama u potrebi“, priča Mirjana.

Živi primjer mlađima

Organizatorice su također napomenule kako se svake godine trude da cijena bude što pristupačnija i da to ne bude uvjet ako netko nije u mogućnosti platiti, te da se uvijek nađu oni koji će pomoći. U župi je, kako je i župnik vlč. Vinko Cvijin potvrdio veliki broj obitelji s više djece. Zapravo, to je još jedna od posebnosti ovoga prela da su na njemu nerijetko skupa cijele obitelji: majka i dida, mladi i unučad. »Mislim da je obiteljima važno to što smo tu s djecom i nitko nema obvezu ostavljati djecu na čuvanje. Na ovaj način se i naša djeca druže, zbližavaju, a i uče od malih nogu o našim običajima«, priča Jelica, a Mirjana pojašnjava: „Ove godine zbog korone nismo posebno razglašavali da će biti prelo, nego je župnik jednostavno najavio u crkvi i oni koji redovito dolaze su mogli dobiti informacije oko prela. Imamo i starijih bračnih parova i župljana koji također rado dolaze na prelo, ali imamo i onih koji su se nedavno uključili u našu župsku zajednicu. Svi su oni dio naše župe, a radost je veća kada se dijeli“.
Ono što ove dvije mlade žene dodatno motivira da se uključe u organizaciju pored svojih obitelji i djece, jest ljubav prema svome. Jednoglasno su rekle: „Mi ovo volimo, ovo je dio nas i to nas ispunjava“, te je Mirjana dodala: „Bude tu i teških momenata, potrebno je strpljenja i živaca, ali sve to može ostati sa strane, a najbitnije nam je kad vidimo da ljudi uživaju kad su zadovoljni i da je svima lijepo. Ovo je ujedno i jedan put odgajanja djece i postavljanje temelja za budućnost“.
Ne trebam niti spominjati kakva je u dvorani i izvan nje bila vika i graja, radost i oduševljenje djece.
Prvi puta na ovome prelu je i novi župnik koji je prije nešto više od pola godine došao u ovu župnu zajednicu.
„Da, rekao sam na početku da su oni domaćini, a ja sam gost ove godine i gledam, učim i divim se. Zapravo, mogu reći na temelju današnjeg evanđelja, blago meni jer sam njihov župnik, ali opet jao meni ako tu budućnost koju vidim i koje ima ne usmjerim ili ne pomognem na usmjeravanju ka Bogu. Puno je mladih obitelji, gdje je i puno je prostora za rad. Treba pronaći smjer na koji način, ali ovo je nešto fenomenalno. Sve su sami organizirali, dvije obitelji koje imaju podršku drugih obitelji iz župa“, priča vlč. Cvijin i dodaje: „Velika većina djece je aktivna u župi, u školi i u cjelovitoj nastavi na hrvatskom jeziku. Puno djece svira u orkestru, igra u folkloru, aktivni su i u župi, ministranti, čitači, pjevači... Imamo katehetski odjel u župi koji čine roditelji i nastavnici, te radimo na tome da kreiramo i dječji pastoral. Da iz te baze crpe sve one potrebne sastojke za kvalitetan život, kao što su vjera, identitet, zajedništvo. To je osobito danas jako važno kada nam je sve nekako razjedinjeno od obitelji do rastrzanosti. Stoga je ovo prelo odlična stvar. Potrebno je pokazati to zajedništvo, ne drugima nego sami sebi, da ga budemo svjesni, da ga njegujemo i čuvamo“.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)