Autor(i): Franjo Emanuel Hoško
Godina: 2009.
Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 1: 29-75
Sažetak
Mađarski povjesničari ističu da povijest jozefinizma u ugarskom dijelu Habsburške monarhije, kojem je pripadala i banska Hrvatska, završava sa smrću cara Josipa II. jer je on prije smrti opozvao svoje najvažnije administrativne reformne uredbe. Ta tvrdnja ipak nije točna ako se slijedi život redovnika općenito u prvoj polovici 19. st., a franjevaca na području Slavonije I Podunavalja napose. Po zakoniku franjevačke Provincije sv. Ivana Kapistranskoga, djelu Grge Čevapovića (1786.-1830.) Statuta municipalia (Budae 1829) je očito da u razdoblju kasnog jozefinizma Monarhija nije izmijenila u svom ugarskom dijelu temeljne jozefinističke uredbe prema Crkvi premda je realno ublažila neke zahtjeve programa svog cezaropapizma. U odnosu prema redovnicima i nadalje su ostali na snazi temeljni jozefinistički zakoni: nexus passivus, tj. prekid odnosa s vrhovnom upravom i dokidanje redovničke izuzetosti od vlasti biskupa, numerus fixus ili ograničen broj članova i zakon širokog raspona državne kontrole placetum regium. Stoga Čevapovićeva Statuta municipalia priznaju odlukama vladara i države ugled jednog od izvora franjevačkog zakonodavstva; isto priznaju i odlukama mjesnih biskupa, ali izričito teže restauraciji predjozefinističkog franjevačkog zakonodavstva kao jamstva franjevačke obnove nakon što je kruti jozefinizam svojim uredbama gotovo rastočio autentičan način franjevačkog života.
Ključne riječi: franjevci, Grgo Čevapović, Slavonija, Podunavlje, kasni jozefinizam, Statuta municipala, crkvena povijest
PreuzmiObjavljeno: 03.11.2015. Pregleda: 23
