Autor(i): Dušan Škorić
Godina: 2011.
Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 3: 207-244
Sažetak
O marijanskoj pobožnosti u Vojvodini u razdoblju baroka malo je pisano i nerijetko na prigodni način. Razlog tome je nezainteresiranost znanstvenika za javnu i privatnu pobožnost uopće na ovom području, zatim prestanak čašćenja Bogorodičinih slika u samostanima i crkvama tijekom XIX. stoljeća. Izuzetak je tek nekolicina slika u Subotici, Baču i Tekijama (Petrovaradinu). Osim ovdje obuhvaćenih slika, bila je još nekolicina, čije čašćenje nije bilo ukorijenjeno u puku u dovoljnoj mjeri. Različiti putovi njihove pojave, posebnosti djelovanja u kontekstu iscjeljenja, uslišanja molitvi i molbi, donijeli su različito tumačenje u svijesti vjernika. Današnja znanost se njima bavi u ikonografskom razvitku, lokalnim korijenima čašćenja, oblicima popularnosti u XVIII. stoljeću, te jenjavanju i gašenju njihovog značaja tijekom XIX. stoljeća, kada je najveći broj tih slika prešao u etnografski materijal ili privatnu pobožnost.
Ključne riječi: Marijanska pobožnost, barok, slikarstvo, čašćenje slika, Vojvodina
PreuzmiObjavljeno: 03.11.2015. Pregleda: 42