Na kalendaru za 2025. godinu mjesec siječanj predstavlja spomenik pod nazivom Tri pesnice kipara Ivana Sabolića postavljenog u Spomen-parku Bubanj kraj Niša.
Spomen-park je memorijalno mjesto masovnog fašističkog terora iz vremena Drugoga svjetskog rata. Od veljače 1942. do rujna 1944. godine pripadnici njemačke okupacijske vojske su na ovom uzvišenju tri kilometra od centra grada strijeljali više od deset tisuća zatvorenika iz Logora na Crvenom krstu u Nišu. Ovo stratište je prvotno bilo obilježeno manjom spomen-piramidom iz 1950. godine dok je novi spomenik otkriven 1963. godine. Kompleks je parkovski uređen, s memorijalnom stazom dugom oko 500 metara i mramornim reljefom dimenzija 23 x 2,5 m sastavljenog od pet kompozicija koje redom simboliziraju „stroj za ubijanje“, vješanje i strijeljanje, bunt naroda, kapitulaciju osvajača i pobjedu. U središtu kompleksa smještena su tri betonska obeliska koji simboliziraju uzdignute ruke stisnutih pesnica.
Kronologija izgradnje
Prvi spomenik izgrađen u znak sjećanja na pogubljenja koja su se dogodila na niškoj lokaciji Bubanj bila je mala skromna kamena piramida izgrađena na tom mjestu 1950. godine, samo pet godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Već 1953. godine nastoji se kompleks Bubanj proširiti sadržajnijim spomeničkim sklopom. Te je godine osnovan Odbor za spomenik, koji je potom organizirao natječaj za dizajn. Na natječaj je pristiglo dvadeset prijedloga, međutim Odbor ih je sve odbio kao neprihvatljive. Drugi pokušaj sazivanja natječaja za dizajn organizirao je Odbor u ljeto 1959. Međutim, na kraju ovog natječaja 1959., od 10 predloženih prijedloga, izborni žiri Odbora nije dodijelio prvu nagradu, već je dodijelio dvije druge nagrade za prijedloge zagrebačkog kipara Ivana Sabolića i beogradskog arhitekta Mihajla Mitrovića.
Međutim, Povjerenstvo nije bilo u potpunosti zadovoljno ni s jednim prijedlogom te je dvojici pobjednika tada naloženo da dodatno dorade svoje radove. Obrazloženo je kako trebaju uzeti u obzir da „spomenik, u smislu njegove ekspresivnosti, treba predstavljati prošlost, sadašnjost i budućnost“. Kad su nekoliko mjeseci kasnije i Sabolićev i Mitrovićev spomenik vraćeni na ponovno razmatranje, Sabolićev prijedlog je dobio konačnu nagradu. Njegov pobjednički rad predstavljao je uvećani arhitrav s reljefnim skulpturama koje su sjedile na dva šiljasta stupa, koje bi zatim vodile niz velikih stepenica do uglatog geometrijskog monolita usmjerenog prema nebu. No, zbog financijskih ograničenja, Povjerenstvo je smatralo da je Sabolićev spomenik preskup. Povjerenstvo je stoga od kipara zatražilo da izradi nov prijedlog spomenika za Bubanj. U zimu 1961. Sabolić je odboru ponudio tri nova kiparska koncepta. Od ova tri Sabolićeva prijedloga, jedan je prikaz triju velikih šaka (pesnica) koje izbijaju iz zemlje, uz umanjenu verziju spomen-zida. Koncept skulpture u obliku „šaka“ u konačnici je bio koncept kojeg je žiri odabrao. Tijekom zime 1962. godine Sabolić radi na doradi svog projekta s arhitektima Josipom Frankolom i Antom Lozicom te krajobraznim arhitektom Anđelom Rotkvićem. Početak izgradnje kompleksa bio je u travnju 1962. godine. Nakon više od godinu dana radova kompleks spomenika službeno je otvoren za javnost 14. listopada 1963., na dan kada se obilježilo točno 19 godina od oslobođenja grada Niša od okupacijskih sila Osovine.
Primarni element memorijalnog kompleksa tri su velika betonska monolita u obliku stilizirane pesnice, usmjerenih prema nebu i postavljenih na livadi u središtu velikog šumovitog parka. Visina ovih monolita varira od 18 m do 23 m. Ove monolite na jednom kraju okružuje veliki amfiteatar na otvorenom, a na drugom kraju 23 metra dug mramorni zid koji je posudio elemente iz izvornog Sabolićevog koncepta arhitrava, ali je ovdje izveden u nešto skromnijem mjerilu. On prikazuje stiliziranu verziju zločina koji su se na Bubnju dogodili tijekom Drugoga svjetskog rata. Na desnom kraju zida uklesani su stihovi niškog pjesnika Ivana Vučkovića.
Od ovog spomen-zida vodi široka staza popločana grubim zaobljenim kamenjem koja posjetitelje vodi do otvorene livade unutar koje se nalaze tri skulpture pesnice. Jedinstvena i skrivena značajka ove staze je da ona promatrana iz ptičje perspektive također ima oblik šake položene preko krajolika. Ova skrivena pesnica pokazuje u smjeru jugoistoka prema središtu grupe od tri betonska monolita. Osim toga, ova četvrta šaka također pokazuje u točnom smjeru pozornice amfiteatra koja, iz ove zračne perspektive, izgleda kao da se zrakasto pruža prema van.
Simbolika
Tri stilizirana monolita u obliku šake u središtu memorijalnog kompleksa imaju različite veličine, pri čemu one ne predstavljaju samo činjenicu da su muškarci, žene i djeca brutalno pogubljeni na ovom mjestu, već i činjenicu da su cijele obitelji ovdje smaknute. Još jedno tumačenje simbolike triju šaka je da one predstavljaju tri primarne etničke skupine koje su ubijene na tom mjestu: Srbe, Židove i Rome. Osim toga, sam motiv stisnute šake simbolizira prkos i otpor onih civila koji su ovdje pogubljeni. Izvori kažu da je inspiracija za motiv uzdignute šake na ovom spomen-obilježju potekla iz priče o tome kako je tijekom pogubljenja na Bubnju nepoznati zarobljenik koji je trebao biti pogubljen dizao šake u prkos pred licem njemačkih vojnika. Nadalje, slika uzdignutih šaka u znak prkosa predstavlja univerzalni simbol revolucije koji bi lako prepoznao i razumio svaki posjetitelj, bez obzira na porijeklo.
Drugi element u memorijalnom kompleksu je bijeli mramorni zid na ulazu u park. Duž njega, s lijeva na desno, priča o ovim žrtvama ispričana je na pet reljefnih ploča, koje cjelovito prikazuju „stroj za ubijanje“ koji su okupatori organizirali na brdu Bubanj protiv srpskih, židovskih i romskih zarobljenika. Na prvoj ploči nalaze se puške, koje predstavljaju njemačku represiju i brutalnost, dok druga ploča prikazuje stojeća tijela, koja predstavljaju žrtve poredane da budu pogubljene. Treća ploča prikazuje pala tijela, što predstavlja tisuće ovdje ubijenih. U međuvremenu, četvrti panel prikazuje „šake pobune“ koje se dižu protiv ovog ugnjetavanja. Završni panel je pjesma Ivana Vučkovića koja pripovijeda o krvavoj pobjedi izvojevanoj protiv njemačkih okupacijskih snaga. Zanimljivo je da se ova reljefna ploča čita gotovo kao da se radi o nizu drevnih piktografa ili egipatskih rezbarija u pješčenjaku, budući da zid prenosi priču o masakru koji se ovdje dogodio u izrazito jasnim slikama. Kao rezultat toga, čak i osoba koja nije potpuno upoznata s poviješću mjesta mogla je doći do ovog spomenika i odmah shvatiti događaje koji su se ovdje zbili.
Spomen-park Bubanj stavljen je pod državnu zaštitu 1973. a 1979. godine proglašen je kulturnim dobrom od iznimnog značaja odlukom skupštine SR Srbije. Od 2004. godine u okviru kompleksa nalazi se i kapela izgrađena od stakla i metala, rad arhitekte Aleksandra Buđevca iz Niša.
Autor spomenika
Ivan Sabolić (Peteranec, 24. 8. 1921. – Zagreb, 25. 6. 1986.) bio je hrvatski akademski kipar i akademik, redovni profesor i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. On pripada poslijeratnoj generaciji hrvatskih i općenito jugoslavenskih kipara koji su sredinom 20. stoljeća tragali za izlazom iz okvira socrealizma, pri čemu je Sabolić sintezom i svođenjem oblika na znak i čistu geometrijsku razinu našao samosvojan autorski izraz. U svojoj umjetničkoj karijeri izrađivao je uglavnom jednostavne figuralne kompozicije, psihološke portrete značajnih ličnosti te memorijalne spomenike. Unutar njegovog javnog spomeničkog opusa izdvajaju se Izvidnica, spomenik palim borcima u Koprivnici 1955., Spomenik palim borcima u Rovinju 1956., Husinski rudar, obilježje u spomen na poginule rudare Husinske bune u Tuzli iz 1956. te Tri pesnice na Bubnju kod Niša iz 1963. godine.
Biografski podatci
Sabolićevo školovanje obilježio je uobičajen slijed događaja. Poslije završetka druge godine građanske škole Sabolić odlazi u Zagreb i upisuje Obrtnu školu. Nakon dvije godine upisuje Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu gdje diplomira 1946. godine nakon čega pohađa i dodatnu specijalizaciju kod Antuna Augustinčića. Docentom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu postaje 1959., a 1964. godine imenovan je za izvanrednog profesora na Akademiji te za pročelnika kiparskog odjela. Dekanom postaje 1968., a godinu dana kasnije je i redovni profesor. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 1964. godine za spomenik na Bubnju kraj Niša. Kipar Antun Augustinčić 1979. umire te Sabolić preuzima vođenje njegove Majstorske radionice, a 1981. godine postaje član JAZU. Galerija Ivan Sabolić u njegovom rodnom mjestu Peterancu započela je s radom 1983. godine kao izdvojena organizacijska jedinica Muzeja grada Koprivnice u zgradi stare Kapetanije iz 18. stoljeća, na osnovi Sabolićeve darovnice originalnih skulptura, odljeva, crteža, skica i studija. U parku ispred Galerije nalazi se Sabolićev rad, poprsje Frana Galovića (1887. – 1914.). Ispred pročelja zgrade postavljena je i njegova skulptura Zimsko sunce u kojoj je 1987. godine prema želji kipara pohranjena urna s njegovim pepelom.
Priredio: B. Kopilović
Literatura:
enciklopedija.hr/clanak/sabolic-ivan
cooltura-kc.hr/galerija-ivan-sabolic-peteranec
heritagewalk.net/me/locations/spomenik-na-bubnju
zzsknis.rs/spomenik-i-spomen-park-bubanj
Foto: Saša Đorđević (Beta), Darko Vuković
