Primijenjena umjetnost Ivana Balaževića tema je ovogodišnje izložbe S Božjom pomoći koju tradicionalno, u sklopu proslave najveće žetvene svečanosti Hrvata Bunjevaca – Dužijance, zajednički organiziraju Katoličko društvo Ivan Antunović i Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca. Izložba je od 24. srpnja 2025. postavljena u Galeriji Dr. Vinko Perčić u Subotici i plan je da se može pogledati zaključno s Danom grada, do 1. rujna 2025. Uime Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata otvorenju izložbe nazočio je v. d. ravnatelja Josip Bako.
Uz umjetnički, i čin očuvanja identiteta
Ovogodišnja izložba S Božjom pomoći stavlja u središte pažnje izuzetno vrijedan, a često nedovoljno istican segment stvaralaštva akademskog slikara – grafičara, rodom iz Tavankuta, Ivana Balaževića – njegovu primijenjenu umjetnost. Riječ je o logoima, naslovnicama knjiga, ilustracijama i plakatima koji bilježe brojne važne kulturne i društvene događaje unutar hrvatske zajednice, osobito među bačkim Bunjevcima. Sve nabrojano on oblikuje u vizualne simbole identiteta i tradicije.
Autor izložbe je direktor UBH-a Dužijanca Marinko Piuković koji navodi kako je došao na ideju predstaviti upravo ovu temu odnosno radove ovog slikara: „Svake godine izložba S Božjom pomoći ima za temu nešto što je vezano za tradiciju bunjevačkih Hrvata, ili je etnološka izložba ili je to nešto vezano uz udruge koje su bile povezane s Dužijancom. Ideja da se napravi izložba plakata, naslovnica, ilustracija, logoa koje je Ivan Balažević napravio došla je tako što sam znao da je on ‘90-ih godina izradio najviše plakata za Dužijancu. Krenuo sam s istraživanjem i saznao da je radio naslovnice i ilustracije za puno knjiga i tu sam zaključio da se može napraviti samostalna izložba vezana za njegovu primijenjenu umjetnost koja se tiče bunjevačkih Hrvata.“
Piuković dodaje kako je najviše plakata dobio od HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice, razne ilustracije iz privatnih zbirki Laze Vojnića Hajduka, te veliki broj knjiga od Mirka Kopunovića za koga je Balažević izradio brojne naslovnice i ilustracije u njima. Također, tu je i zbirka Balaževićevih ilustracija iz knjige Milivoja Prćića Pisme za nuz sviću koje je Piuković svojedobno dobio na poklon od pokojnog mons. dr. Andrije Kopilovića i koje uramljene krase njegov dom.
Ivan Balažević je također, kako kaže, poslao elektronski neke svoje radove, dao sugestije za logoe i zamolio da budu izloženi svi oni koje je izradio za 100 godina Dužijance.
„Svrha ove izložbe i prikaza njegovih radova u katalogu jest približiti javnosti snagu Balaževićeva izraza u službi zajednice, pokazati s kakvom je ljubavlju i odgovornošću pristupao svakom radu, ma koliko on naizgled bio mali. Njegovo stvaralaštvo nije bilo samo umjetnički čin, već i čin očuvanja identiteta. U svojim dizajnerskim radovima Balažević jasno ističe hrvatski identitet, bilo kroz simbole bunjevačke baštine, zlatnih polja žita ili pak detaljima hrvatskog grba. Svaki element nosi značenje, nije tu samo radi estetike već kao znak pripadnosti i kulturnog kontinuiteta. Jedan od motiva njegova stvaralaštva jest i figura prelje, djevojke u narodnoj nošnji koja je postala zaštitni znak plakata za manifestaciju Veliko prelo. Također risar kojega koristimo postao je prepoznatljivi zaštitni znak Dužijance. Njegovi plakati, naslovnice, ilustracije nadilaze estetsku funkciju, postali su prepoznatljivi simboli kolektivnog sjećanja, svjedočanstva, postojanja i kulturne trajnosti“, istaknuo je Piuković te se zahvalio svima koji su pomogli „ jer zajedno ovom izložbom i katalogom koji je prati odajemo priznanje stvaratelju koji je svojim djelima znao prepoznati bitno, očuvati dragocjeno i oplemeniti svakodnevicu naroda kojemu pripada“.
Spoj vjere, tradicije i umjetnosti
U ime organizatora – KD-a Ivan Antunović, obratio se njegov predsjednik preč. Josip Štefković: „Ivan Balažević je umjetnik koji je kroz svoje stvaralaštvo na jedinstven način spojio vjeru, tradiciju i umjetnost. U vremenu kada često zaboravljamo vrijednosti jednostavnosti, posvećenosti i tihe službe ljepoti, njegov nas rad podsjeća da umjetnost može i mora biti u službi čovjeka, i da ono svakodnevno, funkcionalno, može postati nositelj nečega uzvišenog. Njegova primijenjena umjetnost nije puko ukrašavanje predmeta, to je duboko promišljen čin davanja smisla svakodnevici. Razgledajući izložbu uočit ćete kako se rad Ivana Balaževića, te UBH-a Dužijanca i KD-a Ivan Antunović već desetljećima isprepliću. Obogatio je i oplemenio svojim umjetničkim izričajem mnoga naša izdanja i događaje. Neka mu i ova izložba bude svojevrstan vid zahvalnosti i priznanja za sve što je za nas učinio i što je svoj umjetnički talent nesebično stavio u službu zajednice“.
Izložbu je otvorio njezin kustos, kao i autor kataloga i stručnih opisa eksponata izložbe, povjesničar umjetnosti i stručni suradnik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Branimir Kopilović. „Balaževićeve ilustracije imaju svoje izvorište u zavičajnosti, okruženju njegovog Tavankuta i Subotice. Gotovo minimalistički, on isprepliće obrise salaša, likova obučenih u bunjevačku nošnju, s čestim motivom šlinga, uz pokoji urbani motiv, siluete secesijskih objekata Subotice i Palića, često tek naznačene s nekoliko poteza, a opet jasno prepoznatljive, te su svi ti motivi kod njega svedeni na simbol. Na izložbi su zastupljeni i Balaževićevi plakati koje izrađuje ‘90-ih godinu za manifestaciju Dužijanca, plakat za izvedbu opere Dužijanca, te za predstavu Bunjevački blues. Navedeni plakati stilski se razlikuju ali odlikuje ih posvećenost pristupa uz aplikaciju neizostavnih etnografskih motiva“, naveo je Kopilović. Također je iznio i nekoliko podataka iz biografije Ivana Balaževića: „Rođen je u Tavankutu 1949., gdje završava osnovnu, a u Subotici srednju školu. Godine 1968. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti – odsjek grafika u Zagrebu. Nakon diplomiranja, ‘72., vraća se u Suboticu gdje je radio u srednjoškolskoj nastavi likovnog odgoja, kratko je surađivao s Narodnim kazalištem, Subotičkim novinama, časopisom Rukovet, a imao je angažman i kao industrijski dizajner ambalaže i plakata za Tvornicu čokolade Pionir. Od 1974. živi u Novom Vinodolskom, a zapošljava se u Rijeci u Kazalištu lutaka. Osim slikarstvom i grafikom, Balažević se bavio i kazališnom scenografijom, ilustracijom, grafičkim dizajnom i likovnom opremom publikacija. Status samostalnog umjetnika stječe 1985. godine«.
Izložba se može pogledati tijekom radnog vremena Galerije, od 11 do 18 sati, a prijedlog ravnatelja Galerije Spartaka Dulića je da to bude do Dana grada, 1. rujna 2025.
Izvor: Hrvatska riječ
