U međuraću su postojale želje i planovi inicirani od strane Grada Subotice za osnivanjem poljoprivrednog fakulteta, ali nikada nisu realizirani. No, ideja kreirana u Beogradu, da se u Subotici formira Pravni fakultet s funkcijom... „da bude i prosvjetna i narodna kula na najsjevernijoj granici Ujedinjene otadžbine“, urodila je plodom. Zaista – još prije potpisivanja Trianonskoga sporazuma, Subotica je u siječnju 1920. godine, Ukazom kralja Aleksandra i dobila svoju prvu fakultetsku ustanovu. Time je država planirala te i na taj način očitovala svoju spremnost da brani najsjeverniju točku, a ujedno dobila jamstvo da će se granica zadržati na povučenim demarkacijskim linijama. Na fakultetu je bilo relativno malo studenata iz Subotice i okolice, a mnogo više iz udaljenijih dijelova zemlje: Crne Gore, Hercegovine itd. I pored toga, ustanova je imala dubok utjecaj na cjelokupan prosvjetno kulturni, pa i gospodarski život grada. Kalman Kuntić je još 1990. napisao ovaj uradak kao diplomsku radnju na studiju povijesti. Knjiga koja se upravo pojavila gotovo je nepromijenjena u odnosu na taj izvornik. Tema je izuzetno značajna i zbog toga iz današnje perspektive pomalo čudi oskudica i nepostojanje odgovarajuće literature u vrijeme njenog nastanka, koji su pred autora stavili imperativ istraživanja u sačuvanom arhivskom gradivu. Autor je tu zadaću uspješno riješio o čemu svjedoči i knjiga pred nama.
Ona na precizan i sažet način prati sve važne segmente u radu i djelovanju fakulteta. Uvod (11.-20. str.) je vrlo značajan pošto smješta formiranje ustanove u konkretne povijesne okolnosti koje su upravo presudno utjecale na njezino utemeljenje – prije Trianonskog ugovora iz 1920. kojim su definirane granice i međunarodno pravna pitanja sjevernih granica nove Kraljevine.
Nakon toga autor obrađuje kroz pojedine veće cjeline – organizaciju rada i probleme u radu do zatvaranja fakulteta (21.-32.) , nastavu (33.-40.), nastavnike (42.-57.), studente (58.-77.). Završava s zaključkom (85., 86.), te popisom izvora i literature (87., 88.). Na kraju su priložene ilustracije (93.-120.).
U Subotici je školskom izobrazbom, školske 1933./34. bilo obuhvaćeno preko 13.000 mladih, od čega ih je na Pravnom fakultetu bilo 500, a od ukupno 384 nastavnika 13 ih je radilo na tom fakultetu. Na samome početku rada, upisana su 103 muška studenta i samo i 3 studentice. Omjer, gdje su prevladavali slušatelji – muškarci, ostao je u cijelom razdoblju.
Vrlo je korisno što autor ne samo da prenosi podatke iz istraženog arhivskog gradiva, nego na temelju njih, izvlači i daje vlastite zaključke, koji potpunije oslikavaju njegovo razumijevanje teme pa tako na primjer ocjenjuje: „…studente je iritirao najčešće odbojan stav Subotičana prema njima, od samog osnutka fakulteta.“ (str. 69.); „Većinsko mađarsko, a potom hrvatsko stanovništvo, osnivanje fakulteta i dolazak studenata sa strane, doživljavalo je kao još jedan oblik penetracije srpstva i pravoslavlja u posve katoličku sredinu.“ (isto) Isto tako u zaključku navodi i „zbog stalnih sukoba suprotstavljenih nacionalnih interesa Pravni fakultet u Subotici umjesto kohezijskog faktora, bio je čimbenik međunacionalnog antagonizma.“(str. 85.)
Mnogi studenti povijesti se s arhivistikom i arhivima upoznaju tek ovlaš u okvirima nastavnih planova i programa. Rijetki su oni koji pronalaze motive da se s njima bliže upoznaju, a još rjeđi oni koji u njima sustavno istražuju. Ako se složimo da je jedan od osnovnih postulata povijesti, upućenost na vrela i to u prvom redu upravo ona najvrjednija – arhivska, primjer da se za sastavljanje i pisanje diplomskog rada odabere upravo tema o Pravnom fakultetu u Subotici i upotrebljava sačuvano arhivsko gradivo i kvalitetno metodološki znanstveno-stručno interpretira, samim time zaslužuje svaku pohvalu. Upravo takav je bio pristup Kalmana Kuntića i tim više njegov uradak predstavljen kroz ovu knjigu omogućava nam da se upoznamo kako s poviješću Pravnog fakulteta tako i s bogatstvom sadržaja korištenih dokumenata, ali i presjekom društveno političkih zbivanja koja su se zrcalila u njegovom djelovanju.
Izvor: Hrvatska riječ (Stevan Mačković, arhivski savjetnik)
