Rječnik monoštorskog govora pod naslovom Bile riči autorice Marije Šeremešić izišao je u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Recenzentica knjige je prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić s Filozofskog fakulteta u Osijeku, a urednica Katarina Čeliković. Rječnik sadrži više od 2.700 riječi specifičnih za govor Šokaca u Monoštoru, a većina tih riječi danas nije u svakidašnjoj uporabi.
Monoštorski govor pripada slavonskom dijalektu štokavskog narječja koji se prostire u Slavoniji, Baranji, pa i izvan državnih granica Hrvatske. Hrvatski je to govor kojim govore Hrvati u zapadnoj Bačkoj, odnosno u bačkom Podunavlju. Prema riječima profesorice Kolenić slavonski dijalekt hrvatski je dijalekt koji je najbolje čuvao staro stanje hrvatske štokavštine, pa je zbog svoje arhaičnosti i konzervativnosti dragocjen za proučavanje ne samo dijalektologije nego i povijesti hrvatskog jezika, ali i povijesti dijalektologije slavenskih jezika općenito.
„Pisati rječnik nije lako, bez obzira na to što će mnogi ljudi reći, pa to je popis riječi. Ali popisati riječi, odrediti im opisno značenje zahtjevna je zadaća. Poznato je da govori polako nestaju, a taj nestanak Marija Šeremešić konzervirala je ovim rječnikom, jer rječnik čuva riječi od zaborava i pohranjuje ih. Stari hrvatski pisci rječnika rječnik nisu zvali rječnikom već blagom jezika, dakle riječi su se shvaćale kao škrinja, kutija za nakit, a taj nakit bile su riječi. Tako možemo shvatiti i ovaj rječnik. Marija je stvorila kutiju za blago i u nju pohranila blago riječi. Željela je sačuvati riječi iz vremena svoga djetinjstva. Svaki je rječnik dobitak za jezikoslovlje. On je prinos određenom jeziku, jezičnoj porodici i jeziku kao dijelu ljudske komunikacije. Rječnik govora Monoštora prinos je hrvatskoj dijalektologiji, hrvatskom jeziku, ali i slavenskom jezikoslovlju“, riječi su recenzentice Kolenić.
U rječniku Monoštora zapisani su brojni obiteljski nadimci ili kako u Monoštoru kažu rugana imena, najčešća osobna ženska i muška imena, stara imena dijelova Monoštora, obiteljski nazivi, nazivi zanimanja, dijelovi tradicijskog ruha, tradicijska jela i pića, biljke i životinje monoštorskog kraja... „Autorica nije istraživala jesu li neke riječi podrijetlom iz mađarskog, njemačkog ili turskog jezika, sve su to zapravo monoštorske riječi, jer nastale su kao plod zajedničkog života i jezika u dodiru“, kazala je profesorica Kolenić.
Rječnik monoštorskog govora je zlatnom škatuljom nazvala i urednica Katarina Čeliković.
Marija Šeremešić riječi iz rječnika monoštorskog govora prikupljala je godinama, zapisivala, sistematizirala i zapravo je ovaj rječnik rezultat višegodišnjeg rada autorice, ali i nesebične pomoći profesorice Kolenić koja je akcentirala sve riječi u rječniku.
Ovim djelom Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata hoće nadomjestiti dvije praznine. Prvo, obogatiti mjesnu dijalektološku građu, odnosno zabilježiti ono što je vezano uz mjesne govore Hrvata i s druge strane posebno podvući da u tome prednost imaju govori koji se vežu uz Šokce. Knjiga Marije Šeremešić Bile riči bit će značajno mjesto u našoj kulturnoj povijesti, jer ovom knjigom imamo, prvi puta, djelo koje obrađuje šokački govor na jedan kvalitetan način.
