Ritam života na salašima, pa i prehranu, diktirali su poslovi koji su se radili. Sve je ovisilo od godišnjeg doba, vrste poslova, blagdana, svetaca i imovnog stanja. Ujutro se prvo hranila stoka, timarili konji, čistila košara i muzile krave, pa se tek onda pripremao doručak, odnosno ručak, kako se na somborskim salašima zove prvi obrok u danu. Ručak je uvijek bio obilat, a na stol se iznosilo ono što se imalo. Naročito zimi kada je uz mlijeko, sir i kiselo mlijeko bilo i čvaraka, slanine s mraza, krvavice, švargle.
Kada se išlo na njivu, radilo se cijelog dana, pa se i užnalo (ručalo) na njivi, ono što se ponese od kuće, u hladu gdje su se odmarali i konji.
U sezoni poslova na njivi, obično se kuhala večera, ali se gledalo da to bude jelo koje se može brzo pripremiti. Jedno od takvih jela je ležbaba s krumpirom. Jednostavno jelo, brzo se priprema i dobro zasiti.
Bez obzira je li obitelj bila više ili manje imućna brašna je u kući uvijek bilo. Nije se kupovalo već se u mlinovima žito mijenjalo za čisto brašno (za kolače), krušno brašno, griz i mekinje. Stari salašari kažu da se najkvalitetnije brašno dobivalo u mlinovima u Lemešu, Telečki i Kupusini.
Uz svaki salaš bio je veliki vrt pun raznovrsnog povrća. Krumpir se sijao pod motiku i čim nikne se zagrćao. Nije se kupovao sjemenski već se za sjetvu birao običan, ali sitniji krumpir. Gledalo se tako da krumpira bude do novog. Čuvao se u trapovima, što je u stvari iskopana rupa u zemlji u koju se stavljala slama i koja se odgore pokrivala slamom kako povrće u njoj ne bi izmrzlo.
Sastojci:
- oko 700 grama krumpira
- oko 600 grama brašna
- oko 1 litar vode
- sol
Priprema:
Umutiti brašno i vodu, dodati sol po okusu i sve umiješati. Vodu u brašno dodavati postupno kako se ne bi stvarale grudvice. Smjesa treba biti nešto gušća od smjese za palačinke. Krumpir se nareže na ploške i posoli, a umjesto soli može se začiniti i biljnim začinom. Veliki, plići pleh se namaže uljem, poredaju se krumpiri tako da prekriju cijelo dno pleha. Na njih se nalije umućeno brašno s vodom i odgore još malo pošprica uljem. Peče se na 200 ili 250 stupnjeva dok lijepo ne porumeni. Tko voli rešije, može i duže peći. Reže se na komade i tako iznosi na stol.
Izvor: Hrvatska riječ
