Kapela svete Ane – Gornji Tavankut

Objavljeno: 09.08.2024. Pregleda: 264

Župa: Presveto Srce Isusovo, Donji Tavankut
Župnik: vlč. Marijan Vukov
Adresa: Vermešov kraj bb, Gornji Tavankut

Povijest naselja Tavankut seže u kasni srednji vijek. Kao naselje Tavankut se prvi put spominje 1435. godine kao Towankwth, dok se već 1439. naselje spominje kao grad (oppidum). Prema starim zapisima, prije današnje kapele sv. Ane bila je podignuta jedna mala kapela sa slikom svete Ane, vjerojatno već 1860-ih godina. Mogući razlog za podizanje sakralnog objekta je činjenica kako je u blizini nekada postojala srednjovjekovna crkva na brežuljku u Vermeševom kraju.

„Prošle nedjelje tri kapele svete Ane imale su proštenje: ona na groblju svetog Roka, u kapeli Latinovića, na Kelebiji i u Tavankutu. U Tavankutu se do sada držala služba Riječi, a ove godine po prvi puta služila se Sveta misa. U svim mjestima bilo je tisuće sudionika. Red se nigdje nije remetio.“ (Szabadka és vidéke, 5. kolovoza 1894.)

Kronologija izgradnje

Selo Gornji Tavankut pripada župi Presvetog Srca Isusova iz Donjeg Tavankuta, a na svojemu teritoriju ima malu kapelu posvećenu svetoj Ani. Kapela je građena godinu dana, a financijer je bio mještanin Mate Vuković sa suprugom Cilikom (rođ. Vujković Lamić). Ovi podaci nalaze se zapisani na spomen-ploči iznad ulaza. Kapela je izgrađena četrnaest godina nakon što je u Donjem Tavankutu izgrađena velika župna crkva Presvetog Srca Isusova. Ova župa tada je obuhvaćala naselja Gornji i Donji Tavankut te Mirgeš (Ljutovo) i jedna od obveza župe bila je i održavanje novoizgrađene kapele. Upravo za troškove održavanja ove kapele Mate Vuković je darivao tri lanca zemlje tavankutskoj župi.

Već tijekom 1860-ih godina održavalo se proštenje prigodom blagdana sv. Ane u Gornjem Tavankutu. Uslijed narastajućeg broja katoličkih vjernika javila se početkom 20. stoljeća potreba za izgradnjom novih župnih crkava u Subotici i okolnim selima. Izgradnja tavankutske crkve bila je predviđena na teritoriju današnjeg Donjeg Tavankuta. Dio tavankutskih vjernika, predvođen članovima obitelji Vuković želio je da nova crkva bude izgrađena u Gornjem Tavankutu što 1905. godine nije odobrio Gradski senat. U dopisu 1908. godine kalačkom nadbiskupu Gyuli Városyju, Pajo Vuković i Marijan Sitarić mole nadbiskupa da udovolji vjernom narodu Gornjeg Tavankuta te dozvoli gradnju kapele. Nadalje, Mate Vuković, Pajo Vuković, Lazar Vuković i Marijan Sitarić šalju u ime naroda Gornjeg Tavankuta dopis 9. listopada 1908. Gradskom senatu u kojem pišu da su se vjernici složili u namjeri da sagrade malu crkvu (kapelu) za što su prikupili 17.000 kruna. Gradski senat je 21. listopada 1908. donio odluku da pomogne gradnju kapele te je izdvojio 12.000 kruna. Gradnja kapele je vremenom ipak odgođena uslijed manjka financija, a definitivno je odgođena po izbijanju Prvoga svjetskoga rata.

U razdoblju 1908. – 1909. godine gradi se crkva u Donjem Tavankutu po nacrtima budimpeštanskih arhitekata Ernőa Foerka i Gyule Petrovcza. Potonji je kasnije bio angažiran upravo za izradu nacrta za kapelu u Gornjem Tavankutu.

Za vrijeme župnikovanja Antuna Bergera, 1923. godine donesena je odluka o izgradnji nove kapelice u Gornjem Tavankutu. Tada su supružnici Vuković odlučili financirati novi objekt na mjestu stare kapele. Po zahtjevu kalačkog nadbiskupa, arhitekt Gyula Petrovácz izradio je nacrte za gradnju. Subotički inženjerski ured pregledao je dokumentaciju, a Gradski senat je izdao dozvolu za početak radova. Građevinski radovi započeli su 24. rujna 1923. godine, a završeni su tijekom 1924. godine. Izvođač je bio majstor Mijo Gabrić. Unutarnje uređenje kapele dovršeno je ožujka 1925. godine. Radove na oslikavanju unutrašnjosti, opremanju i nabavi zvona i kipa Srca Isusova financirao je također Mate Vuković. Kameni oltar dobavljen je iz Zagreba 1927. godine. Mate Vuković dao je izraditi i novi drveni križ od bagrema 1931. godine, koji je zamijenjen 1995. godine novim za vrijeme župnika Antuna Gabrića. Novi kameni križ postavljen je 2001. godine.

Stilske odlike kapele

Kapela je izgrađena kao jednobrodni objekt jednostavne fasadne obrade zidnih površina odnosno fasadnog platna. Bočna pročelja dekorirana su slijepim arkadama, a iznad ulaza postavljen je zvonik koji dominira vanjskim izgledom kapele. Stilski promatrano, kapela se oslanja na brojne neogotičke i neoromaničke kapele građene krajem 19. i početkom 20. stoljeća te svojim izgledom i skromnim gabaritima ne prelazi standardne okvire za izgradnju sličnih objekata na teritoriju tadašnje nadbiskupije.

Na svim stranama zvonika nalaze se po tri vitka prozora s istaknutim središnjim otvorom. Zvonik ima zabatne završetke, a raščlanjen je na dvije etaže koje formiraju svod nad ulaznim dijelom.

Bočne kontrafore i visoka sokla elementi su koji određuju bočne zidove i nastavljaju se cijelom duljinom objekta. Bočni zidovi su rastvoreni s po jednim prozorskim otvorom polukružnog završetka. Kapela je zaključena plitkom polukružnom apsidom nešto nižom u odnosu na visinu broda.

Unutar objekta nalazi se slika Blažene Djevice Marije sa svetom Anom, djelo bačkotopolskog slikara Pétera Bicskeija, koje datira iz 1924. godine.

Izvornog zidnog oslika nema više u unutrašnjosti, dok je sačuvan mali oltar s kipom sv. Ane, kao i pobočni kipovi Srca Isusova i Blažene Djevice Marije.