Kapela Gospe od mira – Srijemski Karlovci

Objavljeno: 31.10.2024. Pregleda: 127

Sremska ulica bb, Srijemski Karlovci 21205
E-mail: zupapresvetogtrojstvask@gmail.com

Poslije neuspješne opsade Beča (1683.) potom oslobađanja Budima (1686.) i poraza Osmanlija kod Slankamena (1691.), princ Eugen Savojski potukao je 1697. godine u bitci kod Sente osmanlijsku vojsku koju je predvodio sultan Mustafa II. Iako su se i sljedeće godine nastavile borbe, ubrzo su Osmanlije ponudile sklapanje mira što su Austrija i njezini saveznici zbog iscrpljenosti vojnih trupa odmah i prihvatili.

U Srijemskim Karlovcima, na neutralnom zemljištu koje tada nije pripadalo nijednoj strani, održani su mirovni pregovori. Pošto Karlovci tada nisu mogli primiti brojne izaslanike država s pratnjama odlučeno je da se izvan grada podignu šatori, a u sredini je napravljena drvena vijećnica okrugle osnove. Uz nju su bile tri manje pomoćne prostorije za međusobne konzultacije pojedinih strana u pregovorima Osmanskog carstva, Austrije, Rusije, Poljske i država posrednica, Engleske i Nizozemske.

Uslijed neslaganja oko toga tko će prvi ulaziti, na vijećnici su napravljena četvora vrata. Kroz južna vrata ulazio je poslanik Osmanskog carstva, na sjeverna poslanik saveznika. Na druga dvoja vrata ulazili su ostali poslanici (engleski, nizozemski, ruski i poljski). Tada je prvi puta u diplomatskoj praksi korišten okrugli stol. Pregovori su time započeli 12. studenog 1698. a završili sklapanjem Karlovačkog mira 26. siječnja 1699. čime je završen 16-godišnji rat. Austrija je tada vratila izgubljena područja koja će zadržati do sloma 1918. godine. Prema ovom sporazumu Austriji je pripala kontrola nad najvećim dijelom Panonske nizije, Veneciji je pripao dio Dalmacije, a Osmanlijama područja južno od Dunava i Save.

Redovnici franjevci iz Petrovaradina dolazili su držati misu u Srijemskim Karlovcima, te su željeli trošnu drvenu kuću preurediti u sakralni objekt i tako je 1710. sagrađena Kapela Gospe od Mira (Santa Maria della Pace).

Oltar je posvećen 1720. godine a 1732. je postavljena propovjedaonica a drveni zidovi zamijenjeni su zidanima, stoga se sačuvao prvotni položaj četvero vrata.

Današnji izgled kapela je dobila na osnovu odluke Bečkog Ratnog savjeta 1810. godine. Kamen temeljac položen je iste godine a završetak izgradnje samog objekta bez uređenja interijera datira se u 1814. godinu. Konačni završetak unutrašnjega uređenja bit će izveden 1817. godine što će karlovački katolici ovjekovječiti postavljanjem spomen-ploče na ulaznom portalu Kapele, natpisom „Na spomen Mira 29. siečnja 1699. između kršćanskih saveznika i Turaka, podigli su ovu kapelu Karlovački katolici 1817.“ Jedan od donatora bio je Stefan Stratimirović – pravoslavni Mitropolit Karlovačke mitropolije u razdoblju od 1790. do 1836. godine – koji je darovao 30.000 cigala za izgradnju. Kapela je ponovno obnavljana u razdoblju 1854. – 1855. te je protokom vremena opet obnavljana 1923. godine. U dvorištu ispred kapele nalazi se i grobnica mletačkog diplomate koji je preminuo tijekom pregovora. Kapelom i grobljem oko nje, tijekom 18. stoljeća upravljali su petrovaradinski franjevci, a u potonjim stoljećima karlovački župnici, sve do danas. Karlovačka kapela Gospe od Mira poslužila je 1925. godine Hrvatima Srijemskih Karlovaca na čelu s tadašnjim župnikom Josipom Bertićem da na njezinom vanjskom zidu postave spomen-ploču u čast „Tomislavu – prvom kralju Hrvatskomu“, koja je vandalskim činom devedesetih godina prošloga stoljeća razbijena i otuđena, te dosad nije obnavljana, čak ni prigodom posljednje temeljne adaptacije objekta 2009. godine.

Stilska obilježja

Kapela je sagrađena kao građevina centralnog tipa, tlocrta elipsoidnog oblika sa četiri portala sa pravokutnim ulaznim narteksom te kupolom, čime nosi reminiscenciju na prvotnu građevinu s početka 18. stoljeća. Korpus objekta čine dva osnovna dijela, ulazni narteks i središnji dio sa glavnim brodom te galerijom koja ga okružuje.

Kapela u svojem oblikovanju nosi odlike kasnog baroka te klasicizma. Pročelje se odlikuje pravokutno oblikovanim narteksom a raščlanjeno je sa po dva pravokutna prozorska otvora u prizemlju te sa tri na katu koji su postavljeni u zajedničke ose. Središnji dio glavnog pročelja otvoren je kasnobaroknim portalom a zidovi su dekorirani plitkom profilacijom u vidu pilastara. Ravne površine fasadnog platna završavaju istaknutim vijencem te atikom koja je dekorirana po jednim satom na svakoj strani te raščlanjeni prozorskim otvorima kvadratnog oblika. Ulazni portal zaključuje polukružna kamena profilacija dok se na luneti nalazi gore spomenuti natpis.

Kupola koja se uzdiže nad središnjim dijelom kapele završena je malom lanternom na koju je smještena tzv. kovana jabuka s križem. Vizualno oblikovanje kupole ujedno podsjeća na prvotni objekt koji je imao oblik šatora. Bočna pročelja određena su kružnim prozorima u prizemlju te polukružno završenima na katu. Bočni portali su identični jedan drugom i nešto su skromnije završne obrade te se završavaju klasicističkom profilacijom.

Unutrašnjost kapele odlikuju jednostavna obrada zidnih površina, te galerijski prostor putem čijih prozorskih otvora svjetlost ulazi u središnji prostor objekta. Na galeriji su smještene male orgulje do kojih se stiže rustičnim drvenim stepenicama.

Sadašnji oltar napravljen je 1846. godine a odlikuje se tipičnim kasnobaroknim izgledom prožetim nastupajućim klasicizmom. U njegovom dizajnu primijenjeni su karakteristični stupovi i polustupovi završeni korintskim kapitelima koji nose arhitrav. Središnji dio oltara zaključen je timpanonskim završetkom, a u središtu oltara smještena je oltarna pala, slika Bogorodice s djetetom.