U biblioteci „Prinosi za etnografska istraživanja“ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata objavljuje knjigu Garavi salaši : cio život za godinu dana Katarine Firanj iz Sombora, kao drugu u nizu. Knjigu je uredila Katarina Čeliković, stručnu redakturu teksta napravila je diplomirana etnologinja Bojana Poljaković, lekturu Zlatko Romić, likovnu opremu je uradio Darko Vuković, a tehnički uredio Ervin Čeliković.
Knjiga počinje uvodnim stihovima bećarca Ovi naši garavi salaši, / što su stariji, sve su garaviji! i time najavljuju glavni dio knjige. U uvodnom dijelu autorica smješta radnju knjigu prostorno i vremenski u sljedećim naslovima: Nenadić salaši (str. 6-10), Koćevi salaši (str. 10-13), Didin salaš – moja obitelj (str. 14-15) i Izgled salaša (str. 15-26). Slijede dva poglavlja, Svakodnevni i blagdanski život na salašu kroz godinu (str. 29-102) i Životni običaji na salašu (str. 105-136).
Knjiga sadrži i Rječnik manje poznatih riječi (str. 137-150), Pogovor Bojane Poljaković (str. 151-152) te kratku bilješku o autorici (str. 153). Knjiga je bogato ilustrirana fotografijama, koje je prikupila autorica i članovi njezine obitelji.
Iz pogovora Bojane Poljaković:
„Rukopis ove Somborke nastao je u dahu, u želji da očuva sjećanje na salašarski život kakvog odavno nema u somborskom kraju i vrijedan je doprinos etnografskoj baštini bačkih Hrvata Bunjevaca.
U njemu nas autorica upoznaje sa životom na Koćevim salašima u okolici naselja Nenadić kraj Sombora. Knjiga pomno prati kako svakodnevni i blagdanski život i obveze koje je salašarski život nametao, tako i životne običaje koji su bili sastavni dio života. Katarina Firanj kao pravi etnograf, no s pjesničkom dušom, zapisuje sjećanja na prela i poklade, korizmu i običaje oko Uskrsa, polivače, blagdane i procesije (Đurđevo, Markovo, Dove, Brašančevo, Velika Gospa), Dužionicu i žetvene običaje, običaje kroz advent i oko Božića i dr. Vrlo detaljno ispisuje životne običaje i prakse vezane za trudnoću i porod, odrastanje, mladenački život do zaruka i svadbe te posmrtne običaje. Također daje važan doprinos poznavanju tradicijskog graditeljstva, donoseći detaljan opis izgleda salaša na kojem je rođena i odrasla kao i okolnih salaša. Osim toga, autorica piše i o svakodnevnoj i blagdanskoj prehrani, odijevanju, društvenim igrama (i dječjim i odraslim), igrankama i društvenom životu, načinima privređivanja na salašu i gospodarstvu, o ljudima koji su živjeli u njenoj okolici i događajima koji su bili važni za tu malu zajednicu. Vrlo je važno to što Katarina Firanj ne prikazuje idealizirano život na salašu niti opisuje običaje zarobljene u vremenu. Dakako, želja joj je zabilježiti običaje kakvi su bili i to sjećanje ostaviti budućim naraštajima, a prije svega svojim potomcima. No, ona navodi i promjene koje su nastale u praksama vezanim uz pojedine običaje i koje su sastavni dio svake kulture.
Knjiga Garavi salaši od iznimne je važnosti za istraživanje Hrvata Bunjevaca u Bačkoj budući da su se prijašnji autori rijetko detaljnije bavili Bunjevcima u Somboru i okolici. Ona pruža osnove za daljnja istraživanja koja su zaista potrebna u vremenu kada je sve manje kazivača koji pamte život na salašima.“
Katarina Firanj je rođena 1950. godine u Somboru. Kućanica je koja od malena piše pjesme, u mladosti i kazališne komade koji su izvođeni. Pjesme su joj objavljivane u kalendaru Subotička Danica, u listovima Miroljub i Zvonik te u knjigama Somborske žetvene svečanosti (Sombor, 1996.), Raspleteni snovi (Rešetari, 2000.) i u zbirkama Lira naiva. Prva samostalna knjiga poezije Žagor iz opaklije objavljena je u nakladi „Alfagrafa“ iz Petrovaradina 2014. godine.
