Svibnja 2016. godine izašla je knjiga Izabrana proza II. jednog od najvećih autora suvremenih hrvatskih književnika Miroslava Slavka Mađera. Knjiga je objavljena u sunakladi Društva hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Ovo držimo i više nego važnim kulturnim događajem, jer je na taj način prostor njegova rođenja – Srijem, to jest Vojvodina – ostao i posthumno, putem sunaklade, vidljivom sastavnicom trajanja njegova književna djela.
Miroslav Slavko Mađer rodio se 1. srpnja 1929. u Hrtkovcima, u Srijemu, osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima, a 1955. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor i ravnatelj Gradskog kazališta u Vinkovcima, a od 1965. na RTV-u Zagreb kao radijski urednik-dramaturg, te je prilagođavao književna djela za radio, televiziju i kazališta. Autor je više zbirki pjesama, drama, novela, kratkih priča, eseja crtica, humoreska te knjiga za djecu. Miroslav je mlađi brat također vrsnog hrvatskog književnika Slavka Mađera, čiji je glas oživio nakon prerane smrti i s ponosom uz svoje, nosio i bratovo ime.
Pripada književnoj generaciji koja se početkom pedesetih godina XX. stoljeća okupljala oko časopisa Krugovi (krugovaši), a prvu zbirku pjesama Raskršće vjetra objavio je 1955. godine. U svojim djelima izrazito je vezan za zavičaj, a veliku popularnost stekla je njegova pjesma Pjevat će Slavonija iz 1969. godine, koju je uglazbio Branko Mihaljević.
Bogati opus Miroslava S. Mađera sadrži više od 2.500 pjesama i uz to ogleda, eseja, novela, kratkih priča, drama. Rođeni Srijemac u Hrtkovcima, od ranog djetinjstva je upijao ljepote ravničarskog predjela, te motivi tog krajolika odišu i u njegovim pjesmama. Prema riječima dr. sc. Hrvojke Mihanović Salopek, Mađerova djela obiluju panonskim, srijemskim i slavonskim motivima, koji su uvijek uvjerljivi, čulni, dojmljivi, iskonski vitalni, te prikazuju naturalističku zbiljnost i simboličko značenje koje izvire iz pjesnikova duhovnog poistovjećenja s krajolikom. Miroslav Slavko Mađer preminuo je 14. kolovoza prošle godine u Zagrebu.
Za razliku od prve knjige, koja nosi naslov Izabrane pjesme I., u kojoj je objavljen izbor iz Mađerove poezije, ova druga na gotovo 600 stranica sadrži prozne radove iz desetak njegovih djela, koje je odabrala i priredila Hrvojka Mihanović–Salopek, a uredio ju je Mirko Ćurić.
„Ovaj izbor proznih tekstova priređen je prema kronološkom redoslijedu izlaženja autorovih proznih zbirki“, piše u predgovoru priređivačica te zaključuje kako „u svom proznom stvaralaštvu Mađer ruši okvire očekivanja romanesknog izraza“.
U zaključku sumira prozne Mađerove ostvaraje: „Pri pravoj izražajnoj vokaciji Mađer je veliki pjesnik, a uvidom u golemi, kompleksno-prohodni svijet Mađerova pripovjednog opusa, dobivamo dojam da proze nastoje produžiti, pojasniti njegove refleksivne i emotivno-slikovne pjesničke motive i pritom pružiti i svojevrsni ljetopis autorova književnog okruženja i razdoblja“.
U knjizi se nalaze i Mađerove crtice, komentari, kolumne i polemike, što je prema riječima priređivačice „velik i nezaobilazni doprinos hrvatskoj književno-kritičkoj misli i konstanti stručnog višedecenijskog čitanja i praćenja tekuće i značajne hrvatske pjesničke i prozne produkcije unutar autorova vremena“.
