Još od osnovne škole voljela je svoju kreativnost iskazivati fotografiranjem prije svega detalja privlačnih njenom oku kao i crtanjem odnosno dizajniranjem. Upisala je Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu (smjer grafičko inženjerstvo i dizajn), s kojeg joj je ostao diplomski rad na kojem uveliko radi, no Subotičanku Ivanu Piuković već se dulje vrijeme može vidjeti na raznim događajima ovdašnje hrvatske zajednice (prije svega onim vezanim za Dužijancu), kako fotografira, odnedavno snima kamerom, a potpisana je i kao grafička dizajnerica kataloga i knjiga.
Omiljena – dokumentarna fotografija
Ivana Piuković još je kao mala jako voljela crtati i dobro se snalazila na računalu. Kada je bila osnovnoškolka, tata Marinko kupio je profesionalni fotoaparat kojeg, kako kaže, gotovo da nije ispuštala iz ruke. Prva manifestacija koju je fotografirala za svoju dušu bilo je Priskakanje vatre u Đurđinu. Kada je upisivala srednju školu, mama Anastazia bila je više za to da upiše Politehničku na kojoj je bio smjer tehničar za grafičku obradu, no Ivana se ipak opredijelila za Gimnaziju.
„Nakon profesionalne orijentacije na kraju trećeg srednje, koju je Hrvatsko nacionalno vijeće tada organiziralo u Benkovcu i gdje se na testu sklonosti pokazalo da ih imam za estetiku, dizajn i kreativnost, a dobro sam se snalazila i na računalu, usmjerili su me na fakultet koji sam i upisala. Tijekom studija sam dosta naučila, ali mislim da bi mi više koristilo da sam u Novom Sadu upisala Akademiju umjetnosti, smjer grafički dizajn gdje je veći akcent na kreativnosti, no budući da je za nju bio potreban porfolio, a ja ga nisam imala jer sam išla u gimnaziju, lakše je bilo upisati Fakultet tehničkih nauka“, kaže Ivana, dodajući kako joj je diplomski rad iz predmeta fotografija, konkretno dokumentarna fotografija na temu Dužijance.
S profesionalnim fotografiranjem Ivana je počela prošle godine kada su kupili 'ozbiljniji' fotoaparat i tada se i aktivno uključila u praćenje događaja u okviru Dužijance. „Zapravo je to krenulo zbog mog diplomskog rada gdje mi je bila potrebna kvalitetna fotografija, a i tema mi je ova manifestacija pa sam počela fotografirati. Najviše volim fotografirati ono što ima veze s našim običajima, to mi je vjerujem u genima. Kad sam na nekoj manifestaciji, volim zabilježiti nešto kako ja to vidim, a posebno neke detalje, kao i stare ljude. Zato još uvijek nekad propustim napraviti grupne fotografije i zabilježiti neke momente, za to me treba malo usmjeriti, ali sve je to praksa i vremenom ću se izvježbati. Inače, nikad se nisam voljela oblačiti za Dužijancu i prva na kojoj se nisam obukla bila je kada sam imala 20 godina i kada sam uzela fotoaparat. To mi je onda bio izgovor da ne moram biti u nošnji, ali ću sudjelovati tako što ću fotografirati.“
Dodaje kako je za predmet fotografija, gdje je predstavljala običaje, fotografirala tatu Marinka i sestre Katarinu i Barbaru u nošnjama na salašu, a tu su i, kako kaže, umjetničke fotografije s kojima također voli 'eksperimentirati'. „Posljednje takve što sam radila bile su kada je tata išao pokositi žito. Otišla sam s njim i u nekom trenutku, kako je kosio, vidjela sam sunce i bio je to dobar moment u kontrasvjetlu za zabilježiti.“
Osim toga, Ivanu angažiraju za fotografiranje rođendana, krštenja, matura, potom je sa svojim fotoaparatom bila prisutna i na nekoliko studentskih prosvjeda u Subotici, kao i u Beogradu, a ističe kako od svega najviše voli dokumentarnu fotografiju. „Imam jako puno fotografija i tko zna, jednog dana, možda od nekih napravim izložbu ili neku foto-monografiju. Moram istaknuti da sam puno naučila i dobila korisnih savjeta vezanih za fotografiju i fotografiranje od fotografa iz naše zajednice – Zvonimira Sudarevića, Klare Dujak, Ivana Ivkovića Ivandekića, Augustina Jurige, Zorana i Adrijane Vukmanov Šimokov i Nade Sudarević“, navodi Ivana Piuković.
Dizajniranje plakata, kataloga, knjiga
Uz fotografiranje, Ivana izrađuje plakate, kataloge, a u dvije knjige potpisana je kao grafička dizajnerica.
„Na prvoj-drugoj godini studija krenula sam s pravljenjem plakata za folklorne koncerte HKC-a Bunjevačko kolo. Kod izrade plakata nekad me usmjere što bi otprilike trebalo biti na njima, a nekad imam potpunu slobodu. Potom su tu katalozi za koloniju Bunarić, onda za neke naše slikarice, umjetnice. Također, grafički sam dizajnirala monografiju Čuvari tradicije, koju je izdalo HKPD Matija Gubec iz Tavankuta u povodu deset godina Seminara bunjevačkog stvaralaštva, te knjigu Božićnjaci u povodu 25 godina izložbe božićnjaka, koja je izašla u nakladi KD-a Ivan Antunović iz Subotice. Radila sam i tzv. knjižice za koncerte Kola i predstave Književno-teatarskog kružoka. Dizajniranje radim na računalu u programu Adobe Illustrator, u kombinaciji s fotošopom«, kaže Ivana, dodajući kako je počela i sa snimanjem nekih događaja kamerom, uz Zvonimira Sudarevića, poput Velikog prela, Festivala bunjevački pisama, Dječje smotre, koncerata Marka Žigmanovića.
Ivana Piuković na koncu ističe kako bi jednog dana voljela imati svoj studio za dizajn i fotografiju. „Voljela bih da se može živjeti od dokumentarne fotografije. Da nešto zabilježim i da mogu to prodati, jer najviše volim tu slobodu i nezavisnost i da fotografiram ono što meni zapadne za oko i što mi se sviđa.“
Izvor:Hrvatska riječ
