Josip Ivešić rođenje 2. kolovoza 1973. godineuJarugama, župaSikirevci. Pozavršetkuteološkogstudijau Đakovuzaređenjezasvećenika ĐakovačkeilibosanskeiSrijemskebiskupije 29. lipnja 1998. u Đakovu. Od 1998. do 2001. godinebioje župnivikaruDonjemMiholjcu, zatimdo 2004. godine župnikuBaranjskomPetrovomSeluiupravitelj župeuTorjancima. Od 2004. imenovanje župnikomu župiuJosipovcuII. Od 2012. godinepado 2022. obnašaojeslužbu župnikau župiDobrogPastirau Đakovu. Godine 2012. imenovan je dekanom Đakovačkog dekanata i tu službu je vršio sve do 2020. godine. Bio je član Nadbiskupijskog katehetskog vijeća i Vijeća za dodjelu mandata Đakovačko-osječke nadbiskupije. Od 2002. godine bio je povjerenik za Pastoral ministranata, a od 2007. i tajnik Odbora za ministrante pri Vijeću za sjemeništa i duhovna zvanja. Od 2008. je član CIM-a (Međunarodnog saveza za pastoral ministranata), a od 2019. je i član Predsjedništva CIM-a. Dana 1. kolovoza 2022. imenovan je generalnim vikarom Srijemske biskupije.

Rođeni ste u Slavoniji, školovali ste se u Đakovu, a već nekoliko godina služite kao generalni vikar Srijemske biskupije i župnik u Rumi. Kako ste doživjeli prijelaz iz Slavonije u Srijem i što Vas je najviše iznenadilo u pastoralnom radu ovdje?

Siguran sam kako je barem jednom dijelu Vaših čitatelja poznato da je od 1773. godine pa do 2008. godine Srijemska biskupija bila ujedinjena s Đakovačkom biskupijom. Tadašnje dvije biskupije nosile su naziv Đakovačka ili bosanska i Srijemska biskupija. Upravo sam za naslov tih biskupija i ja 1998. godine zaređen za svećenika. Zbog toga mi Srijemska biskupija nije bila nepoznata. Ipak, imajući u vidu da je moja posljednja služba u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji bila u župi Dobroga Pastira u Đakovu, koja je velika po broju vjernika i župnih suradnika, bilo je potrebno određeno vrijeme prilagodbe na situaciju u Srijemskoj biskupiji. Činjenica da su ovdje, po broju vjernika katolika, male zajednice, s jedne strane otvara mogućnost kvalitetnijeg pastoralnog rada i pristupa, ali i nosi mnoge izazove. Bogata prošlost i činjenica da je na ovim prostorima nekada bilo puno više vjernika katolika, kao da je svojevrsni teret današnjim zajednicama. Smatram kako prošlost trebamo čuvati, ali u isto vrijeme u današnjim uvjetima stvarati male zajednice koje mogu biti snažan element ostanka i opstanka vjernika katolika na ovim prostorima.

Srijemska biskupija je mala po broju vjernika, ali ima bogatu povijest i strateški položaj. Kako biste opisali današnje stanje katoličkih zajednica u Srijemu?

I prije moga dolaska u Srijem bila mi je poznata bogata povijest Srijemske biskupije, ali moram priznati da je sada još više otkrivam i upoznajem. Važno je naglasiti da s područja Srijema dolaze neke vrlo važne ličnosti: kako (rano)kršćanske tradicije, tako i društvenog života. Zadaća današnjih zajednica je očuvati to bogatstvo katoličkog, kulturnog i nacionalnog života. Unatoč tomu što su danas mnoge zajednice jako male i često još uvijek pod različitim pritiscima, uz pomoć i podršku svih nas mislim da su u stanju odgovoriti na izazove današnjeg vremena. Važan je ustrajan i predan rad te autentično življenje kršćanskih vrednota.

Proslavili ste 25. obljetnicu svećeništva 2023. godine. Što biste danas, s ovim iskustvom, poručili mladom čovjeku koji razmišlja o svećeničkom pozivu u ovim krajevima? Kako vidite mjesto rada s ministrantima, u kojem ste puno angažirani, u tom smislu?

Prije svega, želim zahvaliti dragome Bogu i svojoj obitelji da sam proslavio 25 godina svećeničke službe, a sad već ušao i u 28. godinu svećeništva. Božji je to dar i poziv. Svima mladima htio bih poručiti da Bog računa s njima i da za svakoga ima neki plan. Siguran sam da neke poziva i da ga iz bližega slijede u svećeničkom ili redovničkom pozivu. Želim im zajedno sa sv. Ivanom Pavlom II. reći: Ne bojte se, otvorite vrata Kristu. Kada čovjek surađuje s Bogom, uči nas sv. Pavao da Bog sve okrene na dobro. Biti svećenik, redovnik ili redovnica danas, bilo gdje, tako i u Srijemu, veliki je izazov. Ne treba se bojati izazova, oni su tu da nas ojačaju. Kada je u pitanju pastoral duhovnih zvanja, važnu ulogu ima i pastoral ministranata. Mnogi svećenici danas bili su ministranti u svojim župama. Kroz angažman u međunarodnom pastoralu ministranata četiri puta organizirao sam hodočašće ministranata u Rim zajedno s više desetaka tisuća ministranata iz Europe i svijeta. Drago mi je kada sretnem danas svećenike ili bogoslove koji kažu da su išli na ministrantsko hodočašće u Rim. Zahvalan sam Bogu da Srijemska biskupija za sada ima jednog bogoslova u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu i jednu kandidaticu u zajednici Milosrdnih sestara sv. Križa, također u Đakovu. Siguran sam da će barem još neki mladi slijediti njihov primjer.

Hrvatska (i katolička) zajednica u Srijemu i Vojvodini suočava se s odlaskom mladih, asimilacijom i demografskim izazovima. Kako Crkva odgovara na te procese?

Ovaj problem prisutan je i u mnogim drugim državama, dakako i u Srbiji. Mislim da je tu puno važnija uloga cjelokupne društvene zajednice, koja će stvarati pozitivno ozračje i sigurniju budućnost za sve, a osobito za mlade ljude. Srijemska biskupija također može i treba biti podrška mladima: kroz podršku njihovim udrugama, kroz organiziranje biskupijskog susreta mladih, križnog puta mladih i druge načine njihovog boljeg povezivanja i upoznavanja. Smatram da je potrebno više učiniti na nadžupnom i dekanatskom povezivanju mladih kroz različite susrete i druženja. Treba prepoznati što je to što na osobit način zanima mladog čovjeka te upravo tu i na taj način djelovati. Jedan od načina su svakako mediji i društvene mreže. Srijemska biskupija je aktivna i na tom području.

Srijemska biskupija dio je Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Koliko ta povezanost s domovinskom Crkvom pomaže u Vašem radu i kakva je suradnja s biskupijama u Hrvatskoj?

Srijemska biskupija je bila dva i pol stoljeća ujedinjena s Đakovačkom biskupijom te je logično da je ta povezanost i danas jasno vidljiva i prisutna. Većina svećenika Srijemske biskupije rodom su s područja današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije, a određeni broj svećenika je dan na pomoć Srijemskoj biskupiji. Suradnja dakako postoji i s drugim nad/biskupijama, kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj. Svećenici iz više nadbiskupija iz Hrvatske, organizirano ili pojedinačno, posjećuju Srijemsku biskupiju, te se na taj način izbliza upoznavaju sa situacijom u Srijemu. Jedan vid konkretne povezanosti su hodočašća u Srijemsku Mitrovicu te osobito u Biskupijsko svetište Majke Božje na Tekijama.

Približite nam značaj financiranja projekata katoličkih župa u Srijemu od državnih tijela Hrvatske? Kako se Srijemska biskupija organizira u tom smislu i kako ih provodi?

Srijemska biskupija ima 31 župu te gotovo svaka župa ima po nekoliko filijalnih zajednica. U tim zajednicama nalazi se veliki broj crkvenih objekata, od kojih je veliki broj spomenika kulture. Nastojimo na sve načine, ne samo sačuvati i obnavljati ove objekte, nego i zajednice koje se okupljaju u ovim mjestima. Ovim putem zahvaljujem svima koji na različite načine pomažu našu Biskupiju. Među njima je svakako Vlada Hrvatske, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, županije, gradovi i općine. Na žalost, u našim župama redovito nemamo osobe koje bi se bavile ovim i sličnim projektima te je to često prepušteno sposobnosti i snalažljivosti župnika ili same Biskupije. Ovi projekti su redovito najčešći izvori za infrastrukturne radove, ali i različite pastoralne i kulturne aktivnosti.

Pojasnite nam razliku u službenoj statistici broja katolika u Srijemu: u papinskom statističkom godišnjaku Annuario pontifico navedeno je za godinu 2022. da Srijemska biskupija ima 47.500 rimokatolika, dok po popisu stanovništva iz te iste godine izjašnjenih katolika oba obreda na istom području ima 17.303, što je značajno manje od iskazanog broja samo rimokatolika od strane Svete Stolice.

Osim službenog popisa stanovništva, koji se redovito provodi u nekoj državi i koji ne mora (i ne može) uvijek pokazati sve podatke sto posto točno, postoji i Pastoralni izvještaj, kojega svećenici (župnici) na kraju jedne godine dostavljaju biskupiji, a biskupija Svetoj Stolici. Svaka župa posjeduje ili treba posjedovati Status animarum (popis vjernika), kao i da svećenik jednom godišnje o blagoslovu obitelji susreće vjernike i ima priliku upoznati se s konkretnim promjenama u svojoj župi. Kada je u pitanju Srijemska biskupija, treba imati na umu i da župa Uznesenje BDM u Zemunu i župa sv. Ivana Kapistrana u Novom Beogradu pripadaju Srijemskoj biskupiji, iako administrativno pripadaju Gradu Beogradu (pa se teško može znati broj katolika u tim mjestima). Siguran sam da je broj vjernika naveden u Annuario pontifico točan. Moguće je da je danas nešto malo manji, zbog negativnog prirodnog priraštaja, što je na žalost problem i u drugim sredinama.

Posljednja katolička crkva u Srijemu sagrađena je u Maradiku i posvećena 2017. godine. Poznato je ipak da u Srijemu postoje naselja sa, u današnjem smislu, značajnijim brojem katolika ali bez posvećenog bogoslužnog prostora. Vjernici u Žarkovcu su godinama ranije tražili da im se osigura takav prostor ili podigne crkvica; u Molovinu, Malim Radincima i Vognju udio katolika je veći nego u nekim starim župama. S druge strane, u Novom Beogradu je broj katolika možda najveći u odnosu na sve ostale župe u Biskupiji. Što se planira učiniti po tom pitanju?

Gradnja nove crkve vrlo je ozbiljan posao kojega treba dobro isplanirati i uzeti u obzir sve što je potrebno za tako ozbiljan projekt. Nisam siguran da je razborito planirati izgradnju novih crkava, u situaciji kada su mnogim postojećim potrebne temeljite obnove. Ipak, kada je u pitanju župa sv. Ivana Kapistrana u Novom Beogradu, žalosna je činjenica da i nakon više od 50 godina njenog postojanja nema svoj liturgijski prostor. No, to nije ovisilo i ne ovisi samo o nastojanjima Srijemske biskupije, nego i o mnogim drugim čimbenicima koji bi se trebali posložiti da se ova situacija promijeni. Nadam se da će u skoro vrijeme ova župa dobiti svoj liturgijski prostor (crkvu) i da će se ova, jedna od većih zajednica imati gdje okupljati. Ujedno mislim da treba činiti sve što je moguće da se postojeći crkveni objekti zaštite od propadanja, ali i obnove kako bi bili prikladniji za okupljanje vjernika.

Kako biste ocijenili odnose Katoličke crkve u Srijemu s vlastima u Srbiji i s drugim vjerskim zajednicama?

Odnosi Katoličke crkve u Srijemu s državom identični su kao i odnosi drugih katoličkih nad/biskupija u Srbiji. Postoji dobra komunikacija s Upravom za saradnju s crkvama i verskim zajednicama, Ministarstvom pravde, s Pokrajinskim tajništvom za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama i drugima. Naravno da prostora za veću suradnju sa spomenutim i s drugim institucijama ima. Preduvjet je otvorenost i spremnost na dijalog svih strana. Kada je u pitanju suradnja na lokalnim razinama, iskustva su različita: od vrlo pozitivnih do, na žalost, i vrlo negativnih iskustava. Što se tiče suradnje s drugim vjerskim zajednicama, i ona je vrlo različita. Postoje primjeri vrlo dobre suradnje, međusobnog uvažavanja i dijaloga. Posebno bih istaknuo Ekumenski koncert, koji se 14 godina zaredom održava u župi Uznesenja BDM u Zemunu i na kojem sudjeluju predstavnici svih triju kršćanskih crkava. Godine 2024. u kapeli Gospe od mira u Srijemskim Karlovcima obilježeno je 325 godina potpisivanja Karlovačkog mira, u kojem je osim kršćanskih crkava udjela uzela i Islamska zajednica. Bio je to snažan trenutak zajedničke molitve za mir. Smatram da i ovdje ima i te kako prostora za još veću i snažniju suradnju, te promicanje dijaloga i zajedništva.

Kako ocjenjujete suradnju sa svijetom kulture, konkretno Hrvatskim kulturno-prosvjetnim društvom Matija Gubec u Rumi, jednim od najstarijih udruga hrvatskog predznaka koje aktivno djeluju na našem podeblju? Što bi se moglo više uraditi u tom okviru?

Crkva kroz čitavu svoju povijest podržava kulturu i njezin rast kao dio cjelovitog odgoja svakog čovjeka. Kulturna društva, osobito na ovim prostorima, imaju snažnu ulogu u očuvanju kulturnog, nacionalnog i općedruštvenog života. Na području župe Uzvišenja sv. Križa u Rumi neprekidno 123 godine djeluje HKPD Matija Gubec. Bogu hvala, s ovim društvom župa ima jako dobru suradnju, vjerojatno je to zato jer su jedan veći dio društva članovi i ove župne zajednice. Društvo redovito sudjeluje u misi polnoćki i božićnoj misi, zatim kod mise zahvalnice, zajedno smo sudjelovali u sklopu manifestacije Božićna ulica na glavnom gradskom trgu u Rumi i slično. Na isti način i ja kao župnik uključujem se u manifestacije HKPD-a i nastojim im biti podrška.

U vremenu sekularizacije i materijalizma kako danas naviještati evanđelje u multietničkom i multikonfesionalnom okruženju Srbije? Što je ključno za vjernike da ostanu sol zemlje i kako u tome može pomoći slavlje Uskrsa?

Prošle godine Pravoslavna i Katolička crkva proslavili su Uskrs, a onda i velike dane prije i poslije Uskrsa u isto vrijeme. Žao mi je što to nije tako svake godine. Spomenuti sekularizam i materijalizam, pa i drugi oblici razvodnjavanja duhovnog ali i društvenog života uopće, zahvaća podjednako sve vjerske zajednice i društvo u cjelini. Stoga nam je činiti sve da zajednički oblikujemo društvo u kojem živimo te da u njemu stvaramo ozračje istinskog življenja i svjedočenja evanđelja. Teško je očekivati da će netko drugi u naše ime mijenjati društvo u kojem živimo. Nužno je da svatko pođe od sebe te da si postavi pitanje što ja mogu učiniti da se više dobra dogodi u mojoj obitelji, u susjedstvu, gradu/mjestu u kojem živim, u mojoj župnoj zajednici? Što mogu učiniti da budem istinski svjedok Krista i njegove Radosne vijesti? Možda me obeshrabruje činjenica da sam ‘mali’, da nemam dovoljno znanja, mogućnosti, snage; da sam star i bolestan, da sam pojedinac kojemu je bolje/lakše utopiti se u masu i još puno toga što nas često ostavlja da tapkamo u mjestu. Upravo je Uskrs za nas kršćane veliki korak nade. Krist je preko muke i križa pobijedio te slavno iskoračio iz groba i ustao na novi život. Na nama kršćanima je da činimo te male korake ustajanja, obnove, života i radosti. Potrebno je učiniti prvi korak i prema drugome i drugačijem, a ne čekati da taj netko učini korak prema nama. Kristova muka, smrt i uskrsnuće je snažna poruka Božje ljubavi i nade za sve ljude. Tu poruku želim nositi i ja danas, svakom čovjeku.

Izvor: Hrvatska riječ (M. T.)