HKPD Silvije Strahimir Kranjčević predstavilo je 2. travnja repliku tradicionalnih bereških šokačkih cipela s kraja XIX. stoljeća. Cipele su izrađene od kože, s bogato vezenim gornjim dijelom, što ih čini estetski vrijednima, ali i skupima za izradu. Upravo zbog visoke cijene vremenom su ih zamijenile jednostavnije papuče koje su Šokice nosile tijekom cijele godine. Za sada je udruga izradila dva para, a plan Društva je izraditi još nekoliko kako bi ih članice mogle nositi na folklornim nastupima i tako očuvati dio tradicijske nošnje.
„Kraj XIX. stoljeća vrijeme je kada su Šokci iz Bačke i Slavonije živjeli skromno, ali dostojanstveno i duboko povezani sa zemljom, vjerom i običajima. Život nije bio lak. Živjelo se od rada, zemlje, stoke i zanata. Svaki komad ruha imao je svoju svrhu i vrijednost. Nije se kupovalo često, već se čuvalo, popravljalo i prenosilo s koljena na koljeno. Tako i ove cipele nisu bile za svaki dan. Nosile su se u posebnim prilikama. Za blagdane, krštenja, svatove, velike obiteljske događaje. Svaka djevojka i žena imala je želju imati cipele koje će upotpuniti šokačku nošnju", kazao je na predstavljanju predsjednik HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević Milorad Stojnić.
Istoga dana HKPD Silvije Strahimir Kranjčević je u Osnovnoj školi Moša Pijade organiziralo radionicu izrade uskrsnih jaja – broćki. Broćka je naziv za uskrsna jaja koja se ne boje, već se ukrašavaju lijepljenjem tkanine na njih.
„Postoje zapisi s kraja 19. stoljeća da su se broćke izrađivale u Beregu. Broć je naziv za vrstu biljke iz koje se dobivala crvena boja. Nekada su se broćke pravile tako da se na jaje lijepila tkanina od ostataka materijala za nošnju, i to pomoću brašna", kaže predsjednik HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević, Milorad Stojnić. Kasnije su počeli pristizati novi materijali i ljepila, ali su broćke zadržale svoj prepoznatljiv izgled.
„Jaje se prvo ispuhne, osuši, a zatim se na njega lijepe trake izrezane tkanine. Na spojeve se lijepi trakica. Potom izrađujem škovrtlje, što je ruža od tanke trake, pričvrstim je pribadačom za jaje i na kraju ide traka na kojoj jaje visi", kaže voditeljica radionice Anica Krizmanić.
Posebno uskrsno jaje je jaje s drhtavicom. Poklanjala ga je djevojka momku, a on bi njoj kasnije darovao licitarsko srce, nakon čega bi na jesen uslijedilo vjenčanje.
„Jaje se ukrašavalo tankim nitima koje su se vadile iz oglavlja koje je nosila djevojka", kaže Stojnić.
Ovom radionicom u osnovnoj školi u Beregu, Kranjčević želi očuvati ovaj dio šokačke tradicije.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
