Tisto (tijesto) je oduvijek imalo posebno mjesto u kuhinji naših domaćica. Iako se tijestom nazivalo sve i svašta, ipak se znalo na što se misli. Tisto je bilo i nasuvo (tijesto s makom ili sirom), pogača ili kakav kolač od dizanog tijesta (tijesto koje ima u sebi kvasac), kao i slatko tisto koje je podrazumijevalo nekakve kolače.

Iako nije bilo računala niti kojekakvih pomagala, naše majke su dobro znale kad je što na meniju. Neko nepisano pravilo je bilo da se srijedom i petkom uz neku čorbu (juhu) peklo nekakvo tisto. Juhe koje su se tih dana našle na trpezi bile su: krumpir čorba, paradičkom čorba, ronđava čorba, kuhani kupus – bez mesa, gra čorba, također bez mesa... Uz to, obično se pravila pogača (s višnjama, makom, orasima, sirom, rogačom), uzlivanca, gomboci, baratfile, proja..., a petkom su to bili lakumići, lepanjice, listići...

Rijetko bi se priko nedilje (tjedna) pravili neki slatki kolači, ali ako i jesu to je bilo za kakav svetac (blagdan) ili eventualno četvrtkom, dok su se nedjeljom uvijek pravili kolači, i to obično kako tisto – uslatko (slatki kolači).

Među te kolače – tisto spada i bunarsko tisto ili bunardžije. Sam naziv kaže da ima nekakvu vezu s bunarom. Naime, ovaj kolač se pravio još dok hladnjaci nisu niti postojali, bar ne na našim salašima, te su ga domaćice, kada bi ga zakuhale, spustile u bunar kako bi se tisto ohladilo. Danas nećemo kopati bunar poradi ovoga kolača nego ćemo ga jednostavno staviti u hladnjak. Ovaj kolač mnoge, bar one koji malo više pamte, vraća u djetinjstvo. Iako je vrlo jednostavan za pravljenje, rijetko se pravi, jer su ga zamijenili kremasti kolači s keksom i pudingom ili gotovim šlagom, ali nekada je bio često na meniju, uz gurablje i kojekakvo tisto što duže mož’ stat (stajati).
Ovo i slično tisto se uglavnom pravilo nedjeljom, a ona malo bogatija, gdje je išlo oraha i više šećera ili margarina, pravila su se za proštenje i kakve veće svece.

Sastojci: 

• 1 šalica mlijeka (250 ml)
• 1 kvasac
• 2 jaja
• prstohvat soli
• 1 jušna žlica šećera
• 1 vrećica vanilin šećera
• glatko brašno – po starom receptu „koliko primi“, a to je oko 600 g
• kristal šećer

Priprema:

Šalicu mlijeka ugrijati da bude mlako. U njega izmrviti kvasac, te dodati žlicu šećera, vanilin šećer i malo brašna (jednu žlicu). Ostaviti da odstoji nekoliko minuta, te dodati brašno, sol i jaja. Tijesto je potrebno umijesiti, srednje tvrdoće (ne smije biti pretvrdo) i ostaviti u hladnjaku da odstoji bar 2-3 sata. Može i cijelu noć.

Tijesto će narasti iako je u hladnjaku. Potrebno ga je podijeliti na 3-4 jupike (loptice). Siniju (dasku za razvijanje) ili eventualno neku silikonsku podlogu (u novije vrijeme) potrebno je posuti kristal šećerom. Tijesto treba valjati po duljini – praviti „kobasicu“ po posutom šećeru. Istanjiti na debljinu palca ili promjera 1-1,5 cm. Tijekom cijelog postupka rastanjivanja valjati ga po šećeru. S obzirom na to da u samom tijestu nema puno šećera, slatkoća istoga će ovisiti o tome koliko se šećera zalijepi po tijestu. Kada je istanjeno, tijesto rezati nožem na duljinu od oko 8 centimetra i blago saviti, kao u kiflicu. Redati u podmazani pleh ili na papir, a zbog pečenja, kada će ponovno narasti, treba ostaviti prostora između kiflica.

Peći u zagrijanoj pećnici na 200 stupnjeva oko 30 minuta, odnosno dok ne porumeni. Kada je gotovo, izvaditi i ostaviti da se ohladi te poslužiti.