Ove godine bila je 112. Dužijanca, manifestacija na kojoj se bunjevački Hrvati zahvaljuju za završenu žetvu, rod žita i kruh. Samoj završnoj proslavi prethodi niz dešavanja, a jedno od njih je Takmičenje risara. Nećemo ovoga puta o samom takmičenju, već o kuhanju tarane. Sastavni je to dio risarskog natjecanja. Za nas je to bila zgodna prilika obići kuhare i raspitati se kako se i za koje prigode kuhala tarana. Mogli smo birati sugovornika, ali smo išli na sigurno, pa smo odabrali već uhodan tim; Ivana Tumbasa i Ivicu Sekereša.
Kao i kod većine starih jela, nema točnih mjera za sastojke, ali svaka iskusnija kuharica znat će naći pravi omjer sastojaka, pa i za pripremu tarane. „Tarana se mož kuvat cile godine. Nije to baš bila sirotinjska rana, jer unutri je divenica. Mene je moja majka naučila kuvat taranu i ja se sada trudim to i sačuvat. Ko god da me zove, rado se odazovem. Volim kuvat. Na Takmičenju risara taranu kuvam od početka. Bili smo i prvi i poslidnji, al meni nije bitno koje smo misto osvojili", kaže Tumbas.
„Radim ko kuvar, al taranu sam naučio pripremat od naši starih. To se kadgod u našim kućama često pravilo. Nije uvik bilo divenice. Bilo je i suparne tarane, samo s krumpirom. Kada su se radili teži poslovi; ris, kopanje kuruza, obavezno se kuvala, ali s divenicom. Po salašima jednom nediljno na astalu je bila tarana. Danas se drukčije i živi i kuva, ali u našoj obitelji, kad smo svi kod kuće, gledamo da kuvamo štogod od starinski ila, pa i taranu", kaže Sekereš.
Nije rijetko da se danas umjesto domaće tarane ukuhava ona kupovna, ali Ivan i Ivica kažu kako nije to ni blizu onoj domaćoj. Oni su naravno kuhali s domaćom taranom, a omjer je na 10 litara tekućine kilogram tarane.
Priprema samog jela jednostavna je i ne traje dugo, ali zato priprema tarane traje. Obično su se pravile veće količine. Taj posao radio se ljeti kako bi se tarana brže osušila. Osušena se čuvala na tavanima u platnenim vrećicama.
Sastojci:
svinjska mast
luk
sol
paprika
krumpir
kobasica ili slanina
domaća tarana
Priprema:
Na svinjskoj masti prvo se proprži rezani luk. Pirja se dok luk ne dobije blago žutu boju. Nakon toga dodaje se rezani krumpir, pirja kratko i doda rezana kobasica (divenica), sol (ali treba voditi računa o količini da jelo ne bi bilo preslano, jer su dimljene kobasice već slane) i paprika. Kada kobasica blago omekša nalijeva se voda. Sve zajedno kuha se oko 40 minuta. Tada se dodaje tarana. Dok se ukuhava, tarana se blago miješa, da se kobasica ne raspadne. Tarana je gotova kada varjača stoji u tarani.
Umjesto kobasice može se tarana kuhati i sa slaninom.
Domaća tarana
Sastojci:
2 kg glatkog brašna
2 kg oštrog brašna
15 jaja
1 litra vode
1 žličica soli
Priprema:
Jaja, voda i sol se pomiješaju. Dobivena smjesa od jaja se štrapa po brašnu i trlja se rukama. Jedna osoba štrapa, a druga trlja brašno. Ovaj postupak se radi sve dok se na dobije vlažno, ali rastresito tijesto. Tijesto treba biti u obliku malih grudvica. Tako se dobiveno tijesto „prosija" kroz krupni protak (sito), a nakon toga i kroz sitniji uz pomoć guranja rukama. Na taj način se dobije ista veličina tarane. Ona krupnija tarana se stavlja na sušenje, a sitna se vraća na početak postupka. Ovaj proces se ponavlja, sve dok se ne potroši sva pripremljena smjesa. Kada se pravi tarana, s ovom količinom brašna mora raditi više žena i to zaista izgleda kao industrijski postupak. Budući da je toplo, bitna je i brzina izrade kako se tijesto ne bi previše osušilo. Za ovaj posao sa spomenutom količinom brašna i nekoliko žena potrebno je oko sat i pol vremena.
Izvor: Hrvatska riječ
