Crkva svetog Petra i Pavla u Monoštoru je spomenik kulture evidentiran u Republičkom zavoda za zaštitu spomenika kulture. Kako piše Josip Pašić u Subotičkoj Danici iz 1935. godine, Monoštor je 1699. godine imao 36 gazda, 1770. godine 262 gazde i 13 sluga, dok prema popisu iz 1910. godine Monoštor ima 5.806 duša u 990. kuća. Župa je osnovana 1722. godine, ali su se matične knjige počele voditi ranije – 1718. godine. Sve do polovice XVIII. stoljeća župu su vodili franjevci. Prva crkva bila je od pruća i zemlje i koristila se sve dok 1752. godine nije izgrađena sadašnja crkva Svetog Petra i Pavla. Crkva je proširena i obnovljena 1806. godine, a oličena i ponovno obnovljena 1887. godine. Duga je 54, a široka 24 metra. Lađa je visoka iznutra 15 metara, a toranj je visok 42 metra.
U slavu Boga i ljubavi
Veličina i dimenzije crkve prije odgovaraju nekoj varoši, pa i gradu kao što je Sombor nego li selu kao što je Monoštor. Objašnjenje za to je veoma zanimljivo.
Prema riječima vlč. Gorana Vilova koji je bio župnik u Monoštoru u razdoblju od 2005. do 2021. godine, zasluga je Božje providnosti za tako veliku crkvu, jer je sve do prije četrdesetak godina bila prepuna vjernika. Drugo objašnjene je također interesantno:
arhitekt koji je projektirao monoštorsku crkvu je imao nekoliko projekata i njegova odluka bila je da se veća crkva gradi u Monoštoru, a manja u Apatinu. Na to se odlučio, jer je bio zaljubljen u jednu Šokicu u selu, i kako bi njih dvoje bili što duže povezani, on odlučuje graditi veliku crkvu u Monoštoru.
Osim toga što je crkva spomenik kulture na republičkoj razini, 70-ih godina prošloga stoljeća Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture zaštitio je nekoliko oltara u crkvi. To su velika oltarna slika svetog Petra i Pavla, zatim dva pokrajna oltara – oltar Fatimske Gospe, oltar Isusovog raspeća, propovjedaonica rađena od rezbarenog drveta i još dva pokrajna oltara sa slikama sveti Nikola biskup i sveti Antun Padovanski s malim Isusom i s Gospom koji mu se ukazuju.
Crkva je oličena i strop oslikan 60-tih godina prošlog stoljeća.
Vanjska obnova rađena je 2008. godine i od tada se Monoštorci mogu pohvalili lijepom i sređenom crkvom. Pomogli su župljani, Američka biskupska konferencija, Pokrajina, grad Sombor, pa i Mjesna zajednica, jedna udruga građana i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini.
Zavitni dan
Za monoštorsku župsku zajednicu posebice je važan 13. listopada koji se slavi kao Zavitni dan.
Naime, također po objašnjenju vlč. Vilova, u desetom mjesecu 1944. godine njemačka vojska povlačila se preko ovih krajeva pred ruskom vojskom i partizanima. I kako piše u arhivu župe, rusko-partizansko topništvo donijelo je odluku da se sravni ovo selo. Mještani bi bili evakuirani po bezdanskim salašima, ali bi njihova imanja bila uništena kao i stoka koju ne bi mogli povesti sa sobom. Plašili su se i u dogovoru sa župnikom Matijom Zvekanovićem, ili na njegov poticaj, čitavu noć proveli su u molitvi u crkvi. Bilo je tada zabranjeno paliti svjetlo i bila su zabranjena okupljanja. Oni su zbog toga na prozore stavili šokačke ponjave da se ne vidi svjetlost svijeća. Nakon molitve koja je trajala cijelu noć, ujutro su doznali da je pismena odluka povučena i da selo neće biti uništeno.
U znak zahvale vjernici su se zavjetovali da će svake godine Bogu i Gospi 13. listopada slaviti svetu misu. Taj zavjet Monoštorci su održali do danas. Na taj dan u Monoštor je nekada dolazio veliki broj hodočasnika, a sveta misa bila je u dvorištu.
Izvor: Hrvatska riječ
