Kalvarijom nazivamo postaje (stacije) koje se postavljaju radi sjećanja na put kojeg je Isus napravio od Pilatove kuće do Golgote. Postaje se postavljaju vani, na nekom prikladnom mjestu, često stoje u groblju ili u blizini groblja. Križni put je pobožnost koja se moli ispred postaja kalvarije. Križnim putem nazivamo još i slike ili reljefe koji su postavljeni na zidu crkve, da bi se i u zatvorenom prostoru mogla obavljati pobožnost križnog puta.
Podizanje kalvarija počinje u XV. stoljeću. Za vrijeme križarskih ratova pažnja kršćana je bila na Svetoj zemlji. Mjesto biblijskih događaja za vrijeme križarskih pohoda postalo je poznatije za europske kršćane. Zbog osvajanja poganskih naroda hodočasnički putovi su se zatvorili prema Svetoj zemlji. Želja za svetim mjestima se povećavala. Među kršćanima se probudila velika želja da hodočaste i da prođu taj put kojeg je Isus morao proći noseći križ. Da bi se smirile velike želje za Svetom zemljom i Isusovim putom križa, počinju se praviti prve imitacije svetih mjesta. Iako nisu mogli otići, barem su imitacije mogli posjećivati. Umjetnici su na temelju Svetog pisma dočarali momente Isusovog života. Radili su slikari, kipari, zidari, bilo je bitno da se što vjerodostojnije prikažu mjesta biblijskih događaja. Prikaze trebamo zamišljati kao manje građevine koje su se gradile blizu crkava, na adekvatnim mjestima, slično kalvarijama. Na našem prostoru poznate su samo kalvarije i križni putevi u crkvama.
Crkva je za širenje Božje poruke najviše koristila govor kao izražajno sredstvo ali u srednjem vijeku koristilo se i slikarstvo i kiparstvo. Nepismeni vjernici su sa slika ili kompozicija kipova mogli „očitavati“ riječ Božju. U početku su jedan događaj prikazivali na jednoj slici, vremenom su razradili događaj na više slika. Narodi različitih mentaliteta stvorili su različita rješenja, svatko je na svoj način doživljavao i oblikovao slike i kipove koji su predstavljali događaje iz Svetog pisma. Barokni stil je u XVI. stoljeću postao, možemo reći, stil Katoličke crkve. U periodu baroknog stila grade se velike, bogato kićene crkve, sa samostanskim kompleksima, pored njih dobijaju mjesto kalvarije koje su u baroknom periodu doživjele svoj veliki razvoj.
Na našem području kalvarije su se gradile već od XVII. stoljeća, pojavom baroknog stila. Najprije na zapadnom dijelu Ugarske kraljevine, a kasnije nakon protjerivanja Turaka i u središnjim dijelovima između Dunava i Tise. Velika obnova Kaločko-bačke nadbiskupije započinje polovinom XVIII. stoljeća. Grade se nove crkve, samostani, pa i kalvarije.
Među najstarijima u Ugarskoj
U XVII. i XVIII. stoljeću za izgradnju kalvarija u većini slučajeva su se zauzimali franjevci. Tako je bilo i u Somboru. Franjevci, koji 1743. godine počinju graditi novi samostan a zatim 1752. počinju s izgradnjom nove crkve, 1764. godine grade Kalvariju i kapelu u baroknom stilu. Sombor je imao Kalvariju koja se u znanstvenim radovima uvrstava mađu najstarije na području nekadašnje Ugarske kraljevine.
Kronika somborskog franjevačkog samostana (Prothocollon Conventus Zomboriensis 1749. – 1786.) govori o namjeri Stjepana Nagya da podigne kalvariju u gradu. Stjepan Nagy, apostolski sindik župe Presvetog Trojstva u Somboru, iz svog dobrovoljnog priloga odlučio se na podizanje Kalvarije. Za izgradnju je tražena dozvola kaločkog nadbiskupa 5. svibnja 1764. godine. Nadbiskup József Batthyány dozvolio je izgradnju Kalvarije s uvjetom da mjesto nove Kalvarije i stacija (postaja) bude određeno od strane gvardijana somborskog franjevačkog samostana, da se sagradi od čvrstog materijala, a gospodin Nagy ili grad trebaju se zadovoljavajuće brinuti o održavanju Kalvarije, stacija i kipova koji će se postaviti.
Povodom izgradnje Kalvarije 7. svibnja 1764. godine održana je sjednica gradskog magistrata u Somboru. Na sjednici su bili prisutni prvi sudac grada Nikola Parčetić, prečasni Nikola Babaič, gvardijan somborskog samostana koji je ujedno bio i župnik. Pred gradskim magistratom kratko su objasnili da Stjepan Nagy s odobrenjem Kaločkog nadbiskupa želi sagraditi Kalvariju sa stacijama pored grada prema bezdanskom mostu na uspomenu i slavu Presvetog Spasitelja (Isusa Krista).
Kaločki nadbiskup je uz svoje odobrenje dao i uvjet da, ukoliko Stjepan Nagy zbog nekog razloga ne može više voditi brigu o održavanju, neka to preuzme gradski magistrat.
Primjer baroknog graditeljstva
Jako lijep primjer barokne kalvarije i baroknog graditeljstva u Somboru bila je Kalvarija sagrađena 1764. godine. Imala je specifično rješenje. Uz bočne zidove kapele uzdizalo se stubište koje je vodilo do središnjeg uzdignutog dijela Kalvarije (do brda Golgote) gdje je bila smještena kompozicija s tri križa i kipovima, na visini i u produžetku krova kapele. Kalvariju su pored kapele činile još postaje, 14 takozvanih štacija križnog puta.
Štacije su trebale imati slike ili umjetnički izrađene simbole koje pokazuju put Isusove muke. Na starim fotografijama o štacijama na žalost ne možemo odrediti je li bilo slika ili reljefa.
Kalvarijska kapela je iznutra bila skromno ukrašena, ne vide se znakovi umjetničkih dekoracija, sve je skromno i jednostavno bilo uređeno, dok se na vanjskom dijelu vide lijepi dekorativni elementi baroknog stila.
Na takozvanom brdu Golgote, uzdignutom dijelu gdje je vodilo stubište, uz tri križa vidimo i tri kipa, žene koje oplakuju Isusa. Kipovi su postavljeni na osnovu Ivanovog Evanđelja (Iv 19, 25) koje govori da su pored križa stajali Isusova majka Marija, sestra njegove majke i Marija iz Magdale, a uz majku Ivan, Isusov ljubljeni učenik. Kipovi su izrađeni u baroknom stilu, na žalost danas potpuno nestali.
Kalvarija je postojala sve do 1924. godine, kada je porušena. Patronatski odbor grada Sombora 29. kolovoza 1923. godine održao je sjednicu u svezi premještanja Kalvarije. Kao razloge premještanja naveli su da je stara Kalvarija već u jako trošnom stanju, trebao bi se cijeli krov promijeniti i to bi bio veliki trošak. Problem je i to što se oko Kalvarije u tim godinama izidalo puno novih kuća i mjesto je postalo neprikladno. Momci i djevojke tih novih kuća pjevaju i igraju se na Kalvariji i time zbunjuju i smetaju ljudima koji se idu tamo moliti. Patronat je odredio da se nova Kalvarija sazida pored groblja Sv. Roka.
Izvor: Hrvatska riječ (Gábor Drobina)
Foto: www.ravnoplov.rs
