Selo Beška nalazi se na istočnim obroncima Fruške gore. Graniči se na istoku s katoličkom župom Novi Slankamen, na jugoistoku s Inđijom, a na zapadu s Maradikom, s istoka Beške je rijeka Dunav. U selu Beška Hrvati su do 1991. godine činili više od 25 posto stanovništva, no početkom rata veliki broj Hvata je protjeran te je danas ostalo oko osam posto hrvatskog stanovništva. Broj katolika i Hrvata u Beški povećava se poslije Drugog svjetskog rata. Siromašne i mnogočlane hrvatske obitelji dolazile su iz Hercegovine, Dalmacije i Bosne na rad u Bešku, te su na koncu tu i ostajale. Kako je broj katolika u selu rastao, samim tim i broj male djece kojima je bio potreban vjeronauk, javila se želja i potreba za osnivanjem župe. Vjernici su željeli pokraj crkve imati i svog župnika, a budući da Đakovačka i Srijemska biskupija nisu imali u to vrijeme dostatan broj svećenika, biskup Stjepan Bauerlein im nije mogao ispuniti želju te je sve ostalo na obećanjima. Naposljetku, uz sve poteškoće, u Beški je 1966. godine diobom župe Maradik osnovana nova župa, svečana primopredaja župe obavljena je 20. studenoga 1966. godine.
Kapela u kući
Za vrijeme Drugog svjetskog rata i u godinama poslije njega, beščanski katolici nisu imali kapelu, a kako se broj katolika povećavao, sve se više osjećala potreba za podizanjem kapele gdje bi se mogli okupljati vjernici. Vjernici su se dogovorili u jednoj kući iznajmiti sobu, čije su dimenzije bile 4x4 metra, i u njoj su se sastajali sljedećih deset godina na bogoslužju. Kasnije su tu kuću i kupili i ona je kasnije služila kao stan za svećenika, sve do 1970. godine kada je srušena, a današnji župni dvor sazidan je na mjestu gdje je stara kuća srušena. U dugačkoj kući, koja je do tada služila kao pekarna, izbijeni su unutarnji zidovi te je dobivena jedna veća dvorana koja je tada služila kao kapela i u njoj se od osnivanja župe u Beški jednom mjesečno služila misa. Za vrijeme maradičkog župnika Josipa Šoštarca ta je dvorana proširena i produžena, a za zaštitnicu te kapele izabrana je sveta Terezija od Djeteta Isusa.
Prerastanje u crkvu
Osnivanjem župe u Beški kapela je postala i župna crkva, a dolaskom župnika Martina Radmana 1968. godine počela je i gradnja drugih župnih objekata, te je uz kapelu sagrađena i sakristija, a crkva je oličena iznutra. Za vrijeme župnika Tomislava Radišića crkva je skroz obojana, a župljanke su prikupile oko 2.000.000 starih dinara i za taj novac kupile nove tepihe za crkvu. Godine 1991. izbetonirani su ulaz i staza pred crkvom, crkva je dobila i nove klupe, kao i nov tepih za cijelu crkvu. Sakristija crkve je obnovljena 1996. godine. Pred sam Uskrs 1997. godine župnik je najavio akciju za gradnju novog zvonika, čija je gradnja počela tek u drugoj polovici lipnja, dok je crkveni krov obnovljen 1998. godine. U travnju iste godine su počeli radovi na obnovi unutrašnjosti crkve, a to ljeto crkva je bila i osvijetljena. Naposljetku, obnovljenu crkvu je 3. listopada 2000. godine blagoslovio biskup Đuro Gašparović. Poslije blagoslova u crkvi je još nad sakristijom 2001. godine načinjena terasa kako ne bi prokišnjavalo, a na dnu crkvene lađe načinjeno je 2004. godine povišeno mjesto za pjevače. Naime, pjevači su imali svoje mjesto pred oltarom, međutim željeli su se premjestiti na drugo mjesto kako bi im se još tkogod pridružio u pjevanju, što se i dogodilo. Iste te 2004. godine u crkvi je sagrađena i nova ispovjedaonica.
Izvor: Hrvatska riječ (A. Dujić i D. Španović)
