Nakon kratke i teške bolesti, u jutarnjim satima u nedjelju, 6. studenoga 2011. u subotičkoj bolnici u šezdesetprvoj godini preminuo je istaknuti društveni djelatnik grada Subotice, politički i kulturni djelatnik hrvatske zajednice u Vojvodini, predsjednik Upravnog odbora Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Dujo Runje.
Rođen je u selu Karakašica, općina Sinj, 29. travnja 1951. godine u imućnoj obitelji. Nakon završene osnovne škole u Sinju, upisuje Franjevačku klasičnu gimnaziju također u Sinju. Nakon toga dolazi u Beograd, gdje na Filozofskom fakultetu u Beogradu započinje studij pedagogije. Po završetku studija - 1979. godine - preseljava se u Subotici, u kojoj će živjeti do kraja života. U Subotici je zasnovao i obitelj - sa suprugom Ljubicom ima kćerku Silviju, koja danas živi i radi u Zagrebu.
Početkom 1979. godine upošljava se u Predškolskoj ustanovi „Naša radost" u Subotici, u kojoj je kao vrsni pedagog i cijenjeni pravnik proveo cijeli svoj radni vijek, a jedno vrijeme je bio i ravnateljem ustanove (1989.-93.). Usporedo je diplomirao na Pravnom fakultetu u Novom Sadu. S Violetom Vrcelj Odri, kolegicom pedagoginjom iz PU „Naša radost", koautor je didaktičkog materijala namijenjenog poticanju mišljenja kod djece u dobi od 4 do 8 godina: „Moji koraci", kao i radnih listova iz oblasti matematike „Sad znam bolje". Bio je na čelu stručnog tima 1987. godine kao idejni tvorac i autor imena najveće dječje manifestacije ovoga grada, manifestacije svekolikog dječjeg stvaralaštva „Klincijada". Također, dao je veliki prinos u razvoju predškolskog odgoja, napose u uvođenju inovativnih sadržaja i suvremenih metoda rada, ne samo u Subotici nego i u Vojvodini.
U život hrvatske zajednice uključuje se u drugoj polovici 90-ih godina XX. stoljeća. Isprva je suradnik subotičkog dvotjednika „Žig", u kojemu redovito objavljuje aforizme u rubrici „Dujizmi". Jedan je od utemeljitelja Hrvatskoga akademskog društva (1998.), čiji je bio i predsjednik u jednom mandatu (2003.-07.). Velika je njegova zasluga za okupljanje znanstvene elite Hrvata u Vojvodini te organiziranju prvih znanstvenih skupova HAD-a, u kojima je i sam sudjelovao. Kao autor ili suautor objavio je desetak znanstvenih i stručnih radova u zbornicima i periodici iz domena pedagogije, socijalne psihologije i društvenog položaja hrvatske zajednice. Također, suradnik je Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, čije je značenje i važnost prepoznao od samoga početka izrade te radio na njegovom promicanju. Bio je jedan od osnivača Hrvatskog društva za pomoć učenicima „Bela Gabrić" 2002. godine.
Isto tako, jedan je od osnivača političke stranke Hrvatskog narodnog saveza (1998.) i njegov prvi dopredsjednik. Imao je ključnu ulogu u ponovnom objedinjavanju Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i Hrvatskoga narodnog saveza početkom 2004., nakon čega postaje dopredsjednik DSHV-a, što je ostao do smrti. Aktivni je suradnik stranačkog glasila „Glas ravnice", a od 2007. je i član redakcije.
Bio je vijećnik prvog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća te član Izvršnog odbora HNV-a zaduženog za obrazovanje. Skupa s nekoliko osoba iz Hrvatskog akademskog društva, inicijator je i realizator školovanja na hrvatskom jeziku, kao i otvorenja vrtića na hrvatskome u samostanu sestara Kćeri milosrđa u Subotici. Njegova je ključna zasluga za razvoj i ostvarenu kvalitetu obrazovanja na hrvatskome. Zbog neslaganja s politikom HNV-a 2005. podnosi ostavku i na mjesto člana IO HNV-a, a kasnije i na mjesto člana Vijeća. U drugom sazivu HNV-a, 2010. biran je za člana Izvršnog odbora zaduženog za informiranje.
Dva puta je biran za narodnog zastupnika u Skupštini AP Vojvodine (2004. i 2008.). Prvi je predsjednik Upravnog odbora Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Od 2010. član je Programskog odbora Radiodifuzne ustanove Vojvodine.
Nakon smrti Duje Runje, u hrvatskoj zajednici u Vojvodini, to jest u Srbiji, ostaje velika praznina. Otišao je čovjek velike energije, posvećen pozivu i poslu koji je obavljao, uvijek konstruktivan i pozitivan, usmjeren na čovjeka. Riječju - napustio nas je Čovjek!
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u svojemu radu nastojat će nastaviti načela i duh Dujinoga djelovanja na opće dobro svih nas.
Komemoracija će biti održana u utorak, 8. studenoga, u Velikoj dvorani HKC „Bunjevačko kolo", Preradovićeva 4, s početkom u 11 i 30, a pokop istoga dana na Bajskom groblju u 15 sati, iz Peić kapele.
