U „Zlatnoj dvorani" Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu, 14. studenoga je predstavljen drugi Godišnjak za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici. Voditelj predstavljanja i prvi predstavljač dr.sc. Robert Skenderović, predsjednik Znanstvenog vijeća Hrvatskog instituta za povijest, ocjenjuje osnivanje Zavoda i izdavanje Godišnjaka iznimnim događajem koji omogućava vojvođanskim Hrvatima organizirano odupiranje političkoj i društvenoj marginalizaciji.
U području znanosti to se očitovalo u izrazitom manjku znanstvenih studija o vojvođanskim Hrvatima unatoč brojnim studijama i monografijama o Vojvodini.
Osnivanje Zavoda je i svojevrsno priznanje važnosti manjinske zajednice i mogućnost institucionalnog čuvanja i promicanja njezinog cjelokupnog kulturnog stvaralaštva. Zavod je brojnim aktivnostima opravdao svoje postojanje, a među njima izdvaja se izdavanje Godišnjaka kao znanstvenog časopisa kojeg odlikuje kvaliteta znanstvenih istraživanja i recentnost tema. Uz već afirmirane znanstvenike u časopisu se pojavljuju i mladi znanstvenici iz raznih područja (povijesti, sociologije, politologije, jezikoslovlja, antropologije i drugih) koje međusobno spaja zajednička tema kulturnog identiteta vojvođanskih Hrvata.
Dr. sc. Petar Vuković , docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, izdavanje Godišnjaka smatra pionirskim pothvatom koji zaslužuje veliku pozornost s obzirom na specifičnost hrvatske zajednice i na pozadinu širih intelektualnih i idejnih tradicija iz kojih i unatoč kojima izrasta. Smatra da angažirani pripadnik nacionalne manjine koji se bori za prava svoje zajednice u pravilu je stiješnjen između nacionalističkog konzervativizma koji svoju snagu crpi iz svjesnog podgrijavanja nacionalnih kompleksa i građanskog liberalizma s njihovim negativnim stavom prema etičkim i nacionalnim tradicijama. Slijedom toga, pripadnik nacionalne manjine prostor za društveni i intelektualni angažman u korist zajednice mora stvoriti sam. Konstatira i činjenicu da hrvatsku zajednicu ne karakterizira čvrsta etnička svijest ni povijesno pamćenje zbog nepostojanja stabilnih ustanova koje bi pomogle zajednici u samopercepciji i samoidentifikaciji. To se osobito odnosi na bačke Bunjevce od kojih se mnogi danas i ne smatraju Hrvatima. Stoga postojanje Zavoda kao prve profesionalne kulturne ustanove otvara posve nove stranice u kulturnom životu zajednice, a Godišnjak je najbolji dokument toga. S obzirom da je važnost kulture ponajprije u kreativnom razvijanju naslijeđa u novim oblicima koji nastaju kao odgovor na potrebe suvremenih ljudi, Zavod za kulturu u tome i vidi svoju misiju poticanjem nefolklornih oblika kulture. Zaključuje da je Godišnjak dio moderne i promišljene kulturne politike, a njegovu širu važnost vidi u globalnom procesu traganja za mjestom nacionalnih manjina u suvremenom svijetu.
Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i glavni i odgovorni urednik Godišnjaka Tomislav Žigmanov, govorio je o sadržaju drugoga broja Godišnjaka koji donosi 12 znanstvenih i stručnih radnji s temama koje se odnose na pojedini aspekt društvenog života Hrvata u Vojvodini i svi su osim jednoga objavljeni po prvi put. U njemu su svoje mjesto našli radovi: dr. sc. Slavena Bačića Nacionalno-integracijski procesi Bunjevaca u bačkoj i ugarskom Podunavlju; dr. sc. Petra Vukovića Kako skrbiti za hrvatski jezik u Vojvodini?; dr. sc. Jasne Čapo Žmegač Dvadeset godina poslije- preseljeni Srijemci stvaraju dom u Hrvatskoj; prof. Drage Župarić-Iljića Percepcija prekogranične suradnje s Republikom Hrvatskom među nacionalnomanjinskim organizacijama Hrvata u Srbiji i drugi. Sa zadovoljstvom ističe da su autori iz Vojvodine i Hrvatske te da se uz eminentne znanstvenike kao što su Franjo Emanuel Hoško, Jasna Čapo Žmegač i dr. javlja i značajan broj respektabilnih autora mlađe generacije - Petar Vuković, Robert Skenderović, Mario Bara, Dominik Deman i drugi. Uvjeren je da u prostoru kulturnih praksi vojvođanskih Hrvata područje znanosti postaje ne samo vidljivije nego dobiva vlastitu čvršću profilaciju.
Tekst: Marija Hećimović
Fotografije: Zlatko Žužić
