Ivan Antunović – središnja osoba preporodnog pokreta bačkih Hrvata

Objavljeno: 01.05.2022. Pregleda: 108

Svibanj 2022. (kalendar hrvatskih institucija u Srbiji)

Središnja osoba preporodnog pokreta među bačkim Hrvatima – Bunjevcima i Šokcima bio je Ivan Antunović. Rođen je 19. lipnja 1815. u Kunbaji, a kršten u Aljmašu, gdje je živjelo i živi mnogo obitelji, koje stoje u srodstvu sa subotičkim Hrvatima. Poticao je od plemenite obitelji Antunović, koja je osiromašila materijalno, ali ne i duhovno. Veliki utjecaj na odgoj mladog Antunovića imala je njegova mati Manda, rođ. Petrić. Poslije osnovne škole u Aljmašu (1821. – 1825.), završio je gimnaziju u Subotici školske 1827./28. Ondje se upoznao s franjevcima iz provincije Bosne Srebrene, koji su došli u Suboticu radi školovanja. Srednjoškolsko je obrazovanje nastavio u Kalači kod piarista (1829.), Pečuhu (1830.) i Segedinu (1834.), gdje je stupio u klerike. Zbog bolesti nije mogao pohađati znameniti kolegij „Pazmaneum“ u Beču. Zaređen je za svećenika 1938. Mladomisnikovao je u Čantaviru. Od 1842. do 1859. bio je župnik u Aljmašu, gdje je stekao opće simpatije kako puka, tako i plemstva (Rudići). Godine 1859. imenovan je kalačkim kanonikom. Praktički je upravljao Kalačkom nadbiskupijom, čiji pastir je rijetko boravio u svojoj stolici. U isto vrijeme srce ga je vuklo i vodilo k puku. Godine 1869. stupio je na čelo pokreta rodoljubivih subotičkih Hrvata radi njihova narodna preporoda. Od 1870. do 1872. godine je uređivao „Bunjevačke i šokačke novine“, a od 1871. – 1876. godine „Bunjevačku i šokačku vilu“. Zbog izdavanja ovih hrvatskih novina trpio je ogromne pritiske kako od svojih kolega svećenika, tako i od svjetovnih vlasti. Naslovnim biskupom Bosonskim imenovan je 8. svibnja 1876. Bio je veliki dobrotvor. O svom trošku iškolovao je preko dvjesto mladića bačkih Hrvata. Bio je veliki hrvatski rodoljub. Održavao je veze s petrovaradinskim župnikom Ilijom Okrugićem i đakovačkim biskupom Josipom Jurajem Strossmayerom. Ostavio je iza sebe veliki književni opus raznolikog karaktera (vjerskog, povijesnog, beletrističkog). Iscrpljen od velikog rada, preminuo je u Kalači 13. siječnja 1888.

Obaveštenje o kolačićima