„Institucije nacionalnih manjina u Istri su upravo prostor susretanja različitih kultura i pokazatelj suživota u gradovima, a ujedno i mjesta gdje se ta nacionalna manjina može predstaviti drugima i biti bitna instancija u aktualnom kulturnom životu“, rekao je na početku književne večeri Neven Ušumović, čija je knjiga kratkih priča „Rajske ptice“ (Zagreb, Profil, 2012.) predstavljena u Subotici 13. kolovoza 2013. godine, u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata. Ušumović se ukratko osvrnuo i na svoj izbor suvremene hrvatske kratke priče koji je objavljen ove godine u prvom broju časopisa za književnost i umjetnost „Nova riječ“, čiji je nakladnik ZKVH, nakon čega je istaknuo značaj Festivala kratke priče u Zagrebu za popularizaciju te književne forme, kao što je promovira i nagrada „Jutarnjeg lista“ za najbolju knjigu proze.

Ravnatelj ZKVH-a i književnik Tomislav Žigmanov istaknuo je kako je kratkopričaška scena u Hrvatskoj vrlo „živa“ i intenzivna, te se ukratko osvrnuo i na izbor hrvatske kratke priče iz Vojvodine koji je sačinio profesor Vladan Čutura, a izbor je objavljen u ovogodišnjem dvobroju časopisu „Nova Istra“. U tom izboru našla se i priča Nevena Ušumovića „Makovo zrno“, autora koji već duži niz godina živi u Kopru. Žigmanov je naglasio da je kratka priča podzastupljena u ovdašnjoj književnoj produkciji i da još nije zauzela svoje pravo mjesto.

„Nisam ovdje da govorim po službenoj dužnosti ili zbog prijateljstva, nego zato što mi se knjiga stvarno dopada, a što je ponekad neobičan razlog. I sam pišem, ali sebe ponajprije smatram čitateljem. Budući da je Neven moj prijatelj, ja sam prema prijateljima koji su kreativni strožiji, nego prema onima koje ne poznajem“, rekao je književnik Oto Oltvanji.

„Ima više elementa u Nevenovom pisanju koji su posebno istaknuti u zbirci ‘Rajske ptice’, a koji se meni sviđaju. Prvi je hipersenzitivnost likova, to su izrazito osjećajni likovi prema okruženju i prema sebi, oni sebe analiziraju, a imate osjećaj da oni malo dublje i življe vide svijet oko sebe, što predstavlja poseban doživljaj kada čitate Nevenovu prozu. Drugo je to da Neven gradi nove svjetove u svojim pričama na jednom vrlo kratkom prostoru kratke priče i uspijeva vas uvjeriti u postojanje jednog izmaštanog svijeta. Kada čitam njegove priče ja uđem u te svjetove i često ne želim iz njih izaći. Treća stvar je Nevenov lijep i elegantni stil, ali taj stil ne skreće previše pažnju na sebe. Neven ima eksperimentatorske sklonosti i one se najviše oslikavaju u formi, a ta forma je interesantna, jer se na kratkom prostoru sažima autentičnost svijeta o kome autor priča. Na samoj rečeničnoj razini pripovjedači u ovim pričama imaju svoj vrlo specifičan i autentičan glas, tako da pisac ne izlazi u prvi plan, i u tom smislu Neven nije ekstravagantan stilist, njemu je naracija najvažnija. Ono što je novo ovom zbirkom u Nevenovom opusu su žanrovski elementi u pričama. Od osam priča u ovoj zbirci, tri su znanstveno-fantastične, od kojih dvije imaju i elemente horora. Tako je osvježio svoj opus, a i dalje je ostao ono što jest kao pisac i po čemu je poznat. Bitan novi moment je i taj da su njegove priče komunikativnije“.

Predstavljajući Ušumovićevu knjigu, Tomislav Žigmanov je rekao da su dvije priče u zbirci užlijebljene u prostor zavičaja Nevenovog odrastanja, Subotice i Bačke, dok je prostorna užlijebljenost ostalih priča prostorno u Istri.

„A kada je u pitanju tematika ovih priča, značajan broj referira na starost. Neven u novoj knjizi, kada je u pitanju obradba sudbina i događaja, ono što se zaokružuje u kratkoj priči, tematizira starost, a onda sa starošću i smrt“.

Neven Ušumović je rekao da je u ovoj zbirci jedna od ključnih figura – figura živog mrtvaca.

„Jako mi je bila bitna ta figura živog mrtvaca da bih ušao u doživljaj vremena koji sada imam i da bih pokrenuo poetiku groteske koja u sebi na neobičan način spaja mladost i starost. Interesiralo me kako ti književni junaci mogu obnoviti jedan element života u sebi, dakle stari ljudi. Radim kao knjižničar, u stalnom sam dodiru s umirovljenicima i razvio sam poseban afinitet prema njihovoj egzistenciji, a i moji roditelji ulaze u starost i ta tematika mi je bila svježa i nova i tražio sam u pričama gdje ti ljudi mogu naći neki životni poticaj, što ih to i dalje pokreće i što ih to i dalje vodi kroz život“.

Neven Ušumović je rekao i da obožava džez glazbu i da mu je ona velika inspiracija, te da u njegovim pričama ima puno glazbenih referenci, a da se za pisanje priča dugo priprema skupljanjem dokumentarne građe.

Svaki pisac ima svoju priču i svoje tajne, baš kao što ćemo ih i mi imati, ali kao čitatelji, nakon što zatvorimo korice zbirke priča „Rajske ptice“.

Tekst: Zvonko Sarić