U povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja svećenika, književnika, bibliografa i prevoditelja Ivana Kujundžića, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je u suradnji s Hrvatskom čitaonicom i župom sv. Roka u Subotici 1. lipnja 2012. godine priredio program u okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini. Program je započeo molitvom i svečanim polaganjem vijenaca na Kerskom groblju u Subotici, mjestu gdje je Kujundžić pokopan. Nakon toga uslijedilo je svečano otvorenje obnovljene Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivana Kujundžića, koja na najbolji način svjedoči o radu i djelu ovoga istaknutog duhovnog i kulturnog djelatnika, kako u povijesti Crkve, tako i hrvatskoga naroda u Bačkoj.
Čast da otvore knjižnicu pripala je župniku župe sv. Roka mons. Andriji Anišiću i djelatnici Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarini Čeliković.
„Ova je knjižnica već predstavljena javnosti i medijima prigodom otvorenja i svečanog blagoslova obnovljene župne kuće. Danas se, u povodu obljetnice rođenja Ivana Kujundžića, svećenika, bibliografa, prevoditelja i pisca, prisjećamo i odajemo počast čovjeku koji je uložio veliki napor u očuvanje hrvatske kulturne baštine, čovjeku značajnom ne samo u ono vrijeme, nego i za nas, tako da se njegova uloga, gledajući police ove knjižnice, zapravo ne može ocijeniti. Kada smo 1996. godine otvorili knjižnicu, u sklopu obilježavanja 100. godišnjice ove župe, ona je sasvim drukčije izgledala. Tada je Zavičajna knjižnica bila samo dio ove velike knjižnice koja je brojila desetak tisuća knjiga, periodike i različitih bibliografskih jedinica. Danas, zbog prostora u kojemu se nalazimo, ova je knjižnica specijalna, dakle zavičajnog je karaktera. Ona ima oko 700 naslova, uz koje ide i više primjeraka, u koje spadaju i njegovi prijevodi, njegove bibliografije i sve njegovo osobno stvaralaštvo koje sada čini trećinu knjižničkog materijala. U međuvremenu su dijelom knjižnice postala i djela svećenika Blaška Raića, pjesnika Jakova Kopilovića, Ane Gabrijele Šabić, Stipana Šabića, te prof. Bele Gabrića koji je svu svoju ostavštinu predao ovoj župi i ovoj knjižnici koju je osobno i osmislio."
Katarina Čeliković prisutnim je gostima predstavila fundus ove knjižnice - od monografskih publikacija, 30-ak naslova zavičajne periodike, kao i stare molitvenike koji predstavljaju i najvrjedniji dio ove knjižnice jer neki od njih datiraju čak iz 17. i 18. stoljeća. Cilj i svrha ove knjižnice jest šira dostupnost, ali pod strogim uvjetima, s obzirom na vrijednost većine raritetnih knjiga. Dio knjižničkog fonda, kao npr. stari molitvenici i stara rijetka knjiga koja se nalazi u spomen sobi Blaška Rajića, neće biti dostupni svima, nego će se isključivo u dogovoru moći dobiti pojedini naslovi i to u strogo znanstvene svrhe. Za kraj je Katarina Čeliković zahvalila Bernadici Ivanković, ravnateljici Hrvatske čitaonice i Oliveru Kajariju za nesebičnu pomoći pri uređenju knjižnice.
Nakon otvorenja knjižice uslijedila je sv. misa u crkvi sv. Roka, u kojoj je djelovao i sam Kujundžić. Nešto kasnije, iste večeri u čitaonici Gradske biblioteke održana je spomen večer u čast Ivana Kujundžića na kojoj su o njegovu bibliografskom, svećeničkom, književnom i knjižničarskom radu govorili prof. Jasna Ivančić, vlč. Lazar Novaković, prof. Vladan Čutura i prof. Katarina Čeliković. O njegovu životu i obnovljenoj knjižnici govorila je prof. Katarina Čeliković, pri kraju izlaganja pozivajući sve one koji imaju neku od knjiga tiskanih u Subotici i Vojvodini, a tematiziraju pojedine aspekte života Hrvata u Vojvodini, ukoliko imaju želje, da ih daruju novootvorenoj Bunjevačko-šokačkoj knjižnici gdje će biti primjereno čuvane i gdje će se njima moći služiti svi zainteresirani.
Ivan Kujundžić - svećenik, književnik, bibliograf, prevoditelj - rođen je 2. lipnja 1912. godine na Verušiću pokraj Subotice. Osnovnu školu je pohađao u Subotici, gimnaziju u Zagrebu, Osijeku i Subotici, a završne razrede završio je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji kod isusovaca u Travniku. Bogoslovni fakultet je završio u Zagrebu. Biskup Lajčo Budanović zaredio ga je za svećenika 1934. godine. U listopadu 1941. otišao je u Zagreb, a u Suboticu se vraća 1943 g. U rujnu 1947. odveden je u subotički istražni zatvor pod optužbom da je bio član grupe „čiji je cilj bio borba protiv narodnooslobodilačke borbe, protiv njenih osnovnih načela, a naročito protiv bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda i federativnog uređenja Jugoslavije". Kujundžić je osuđen na kaznu zatvora od 13 godina i na gubitak građanskih prava u trajanju od 5 godina nakon izdržane kazne. Kazna mu je smanjena te 1954. godine odlazi na mjesto župnika župe sv. Roka. Uz svoje svećeničke poslove, obavljao je odgovorne dužnosti u Subotičkoj biskupiji. Za svoj pregalački rad dobio je najviša crkvena odlikovanja. Iznenada je umro 23. svibnja 1969. godine, a sahranjen je 24. svibnja u obiteljsku grobnicu na Kerskom groblju u Subotici.
O Kujundžićevoj bibliografskoj djelatnosti izlagala je Jasna Ivančić, leksikografkinja Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže iz Zagreba.
„Kada se u kulturi jednoga naroda pojavi potreba za prikupljanjem, popisivanjem i usustavljivanjem objavljenih knjiga, časopisa i članaka, znak je to njegova samopoštovanja i samosvijesti. Prepoznavanju te potrebe prethodi naobraženost, zauzetost i ljubav mnogih naraštaja stvaralaca, a prepoznavatelj, tj. bibliograf najčešće je marljiv, samozatajan čovjek zaljubljen u pisanu riječ. Na širem planu hrvatske kulture i znanosti najveći bibliograf i leksikograf bio je Mate Ujević, a u kulturi bunjevačko-šokačkih Hrvata bio je to Ivan Kujundžić", istaknula je prof. Jasna Ivančić.
O Ivanu Kujundžiću kao osobi od crkve i duha, ali i kulture, govorio je vlč. Lazar Novaković.
„Vjerujem da je pošteno odgonetavao svoj život, našu crkvu i naš hrvatski narod u Vojvodini koji je zadužio vrijednim djelima. Tko bude iskreno želio reći nešto o nama i našoj povijesti morat će se nezaobilazno pozvati na njegovo djelo", zaključio je vlč. Novaković.
Na samomu kraju spomen večeri prof. Vladan Čutura govorio je o njegovu književnom radu, konkretno o zbirci književnih crtica „Deran s očima".
Spomen večeri nazočili su mnogi uglednici iz javnog i kulturnog života hrvatske zajednice u Vojvodini, generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg i mnogobrojni poštovatelji i poznanici Ivana Kujundžića.
Istražujući dugi niz godina povijest i književne prinose, Kujundžić je skupio veoma bogat fond knjiga, časopisa i novina i osnovao 1946. godine „Bunjevačko-šokačku knjižnicu Ivana Kujundžića svećenika". Nažalost, veći dio je konfisciran za vrijeme montiranog sudskog procesa 1948. Po povratku iz zatvora 1954., obnavlja svoju knjižnicu. Knjižnica Ivana Kujundžića je pretrpjela brojne i vrlo radikalne promjene, od selidbi do upotpunjavanja fonda. U sklopu obilježavanja 100. obljetnice crkve sv. Roka, otvorena je i obnovljena Bunjevačko-šokačka knjižnica Ivana Kujundžića svećenika. O njoj je najveću brigu vodio prof. Bela Gabrić, nakon kojega je vodstvo preuzela knjižničarka Katarina Čeliković. Najstarija zavičajna knjiga je „Uzao serafinski (naški) goruće ljubavi" Lovre Bračuljevića tiskana 1730. u Budimu. Od ostalih zavičajnih autora tu su djela Franje Bodolskog, Blaža Modrošića, Antuna Josipa Knezovića, Emerika (Mirka) Pavića, Đure Rapića, Grgura Peštalića, Nikole Kesića, Stjepana Grgića, Ivana Antunovića i dr. Ubrzo su stigle velike zaostavštine te prostor više nije mogao primiti knjige. Adaptacijom župnog doma postavilo se pitanje sudbine ove knjižnice s desetak tisuća knjiga. Odlučeno je da će u župi biti isključivo fond zavičajne knjige i periodike, uz staru i rijetku knjigu te dio teološke literature potreban studentima Teološko-katehetskog instituta. Tako je Zavičajna knjižnica Ivana Kujundžića obogaćena ostavštinom pokojnih kulturnih djelatnika, kao i suvremenom nakladničkom produkcijom, dobila svoj novi smještaj i sasvim novi pristup. Ona danas ima oko 2.000 knjiga i zavičajne periodike te staru i rijetku knjigu. Sve ostale knjige, kojih je bilo desetak tisuća, prenesene su u Augustinianum gdje čekaju stručnu obradu.
Tekst: Hrvatska riječ
