Polaganjem cvijeća i svijeća na grob poznatog hrvatskog skladatelja Franje Štefanovića na Trandžamentskom groblju u Petrovaradinu dan uoči stote obljetnice njegove smrti u četvrtak 25. siječnja 2024. godine započelo je obilježavanje ovog značajnog jubileja. Vijence su od predstavnika hrvatskih manjinskih institucija položili elektor Mirko Turšić u ime Hrvatskog nacionalnog vijeća, Branimir Kopilović, uposlenik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata te Davor Bašić Palković, novinar NIU Hrvatska riječ. Polaganju cvijeća i svijeća je nazočio i zamjenik pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Goran Kaurić.
Biografija
Franjo Štefanović rođen je u Petrovaradinu 12. ožujka 1879. godine. Bio je jedanaesto dijete poznate petrovaradinske poljodjeljske obitelji i najdarovitiji od sve svoje braće i sestara. Škole je pohađao u rodnomu gradu, zatim u Zemunu, Osijeku i Zagrebu. Učiteljsku školu završio je u Osijeku 1897. godine. Radio je po Srijemu, u podunavskim mjestima Slankamenu, Čereviću kod Beočina i na koncu u Petrovaradinu kamo se vraća 1906. godine. Nastavio je učiteljski i glazbeno-pedagoški posao a počevši od 1907. godine, narednih osam godina, bio je dirigent Hrvatskog pjevačkog društva Neven. Tijekom 1909. i 1910. godine pohađa Glazbenu školu Zemaljskoga zavoda u Zagrebu. Nakon toga postaje učiteljem pjevanja i predavač glazbe u učiteljskim i srednjim školama. Preminuo je 26. siječnja 1924. godine u rodnom Petrovaradinu u 45. godini života od sušice.
Djelo
Štefanović je za života bio slabo poznat. Prvu operu U Vilinoj gori Štefanović je napisao i izveo sa svojim učenicima 1918. godine. Pravu je slavu doživio poslije smrti. Od zaborava je njegove tekstove spasio Stanislav Preprek, njegov poznati sugrađanin. Napisao je 71 kompoziciju za muške zborove i 37 za mješovite, te dvadesetak fuga za klavir i kratki klavirski komad Laku noć. Skladao je 17 crkvenih djela, uključujući i pet misa, uz još tri harmonizacije. Sačuvano je i 22 kompozicije za djecu. Štefanović je prema tekstu Mihovila Peitza 1919. godine komponirao operu Šumska kraljica. To je njegovo najpopularnije djelo i prva na svijetu opera za djecu. Dao ju je tiskati 1922. u Novom Sadu te ju posvetio svojem sinu Dinku. Podatak da je Šumska kraljica uistinu prva opera za djecu potvrdila je svojim istraživanjima skupina stručnjaka na čelu s poznatim muzikologom Albom Vidakovićem 1960-ih godina.
Legat
Franju Štefanovića od zaborava su spasili Stanislav Preprek i njegov učenik Đuro Rajković. Obojica su napisali Štefanovićevu biografiju. Štefanovićeve notne zapise čuvao je Preprek, a nakon njegove smrti 1981. godine, preuzeo ih je Rajković. On je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici predao Štefanovićeva svjetovna djela, a Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu njegova sakralna djela. Dana 30. ožujka 2007. godine Štefanović je dobio još jedno priznanje u svom gradu. Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Jelačić mu je u spomen priredilo književnu večer, a jedna ulica na Petrovaradinu nosi njegovo ime.
Više o Franji Štefanoviću možete pročitati OVDJE.
ZKVH
