Nakon ljetošnje projekcije dokumentarca o slamarkama Od zrna do slike u Tavankutu, ovogodišnji program Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini nastavljen je još jednim dokumentarnim filmom, ostvarenjem Goli otok redatelja Darka Bavoljka iz 2012 godine. Projekcija ovoga filma održana je u Subotici, 18. studenoga 2022. godine u Art kinu Lifka.
Film tematizira poznati logor (zatvor) na Golom otoku koji je uspostavljen za vrijeme trajanja sukoba Tito – Staljin od 1949. do 1955. godine. Ono što film čini posebno zanimljivim je tendencija da se Goli otok prikaže iz više kutova i smjesti u vremenski, politički i ideološki kontekst. Kako bi to učinio, autor Bavoljak u filmu sukobljava dvije pozicije – svjedočanstvo logoraša Alfreda Pala (koji je u dva navrata na Golom otoku proživio četiri i pol godine) i riječ upravitelja Golog otoka, Udbinog generala Jove Kapičića koji daje režimski pogled na motive stvaranja ozloglašenoga logora.
Dok Pal priča o brutalnim zatvorskim mjerama (poznati „špalir dobrodošlice“ ili „bojkot“, rad u kamenolomu…) i posljedicama „preodgoja“ na zatvorenike, Kapičić negira da je na Golom otoku bilo maltretiranja i ubojstava zatvorenika. Kapičić je tvrdio da su logoraši lovili ribu, kuhali, obavljali zanatlijske poslove. Treći glas je onaj naratora, koji, funkcionirajući poput zbora u antičkoj drami, iznosi povijesne činjenice o logoru i razlozima njegova nastanka. A činjenice su da je kroz Goli otok prošlo nešto više od 16.000 zatvorenika, od kojih je tijekom izdržavanja kazne stradalo oko četiri stotine.
Povijest pakla
Razgovor s autorom nakon filma vodio je Petar Bujas, profesor predmeta povijest pakla na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. On je u uvodu naveo kako su sve civilizacije kroz povijest poznavale pojam pakla, kao „tamnog mjesta boli i patnje“. U doba sekularizacije pakao više nije imaginarno već mjesto na Zemlji. Goli otok je, kako je istaknuo, jedno od opredmećenja ideje pakla.
„Ljudska priroda nije se u velikoj mjeri promijenila. Film je u tom smislu jako poučan, pokazuje tamnu stranu ljudske prirode i stvara dosta upitnika ‘zašto?’. Bila je to jedna vrsta ‘crvene inkvizicije’. Zanimljivo je kako se puno vremena trošilo na priznanje u komunizmu kod kontrarevolucionara, isto kao i kod heretika u vrijeme srednjeg vijeka“, kazao je Bujas.
Suočavanje s prošlošću
Temom Golog otoka autor se filma Darko Bavoljak, kako kaže, bavio jer se htio suočiti s prošlošću države u kojoj je živio. „Mislim da bi se s tim svatko od nas trebao suočiti. Trebali bismo proći objašnjenja tih situacija i katarzu, da ne dođemo opet u takvu situaciju“, kazao je Bavoljak.
Jedno od pitanja upućenih autoru bilo je vezano za mogućnost „golih otoka“ u budućnosti. „Mislim da su novi ‘goli otoci’ mogući dokle god je ljudska priroda takva. U ratu se pojave ljudi koji rade zločine, to je mjesto i vrijeme gdje oni mogu ispoljiti svoje najcrnje misli, što u mirnodopsko vrijeme nije moguće“, ocijenio je Bavoljak.
Voditelj programa Ciklus hrvatskog filma u Vojvodini je redatelj Branko Ištvančić. Program se održava u organizaciji Udruge za audiovizualno stvaralaštvo Artizana u suradnji s Art kinom Lifka u Subotici i sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, a uz potporu Hrvatskog audio vizualnog centra (HAVC) u okviru programa međunarodne suradnje.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
